Priča upornog pomorca s Korčule daje nadu svim vrijednim ljudima: Nisam mislio da ću završiti baveći se poljoprivredom...

Priča upornog pomorca s Korčule daje nadu svim vrijednim ljudima: Nisam mislio da ću završiti baveći se poljoprivredom...
Mario (u krugu lijevo) s poslovnim partnerom Ivanom i smokvik koji dobro napreduje

Mala uvala Račišće, 12 kilometara udaljena od Korčule, poznata je po pomorcima. Gotovo je svaki muški član baš svake obitelji pomorac. Kruh je to sa sedam kora, nije lako mjesece provesti ploveći svjetskim morima udaljen od obitelj, a to najbolje zna Mario Drušković (40), koji navega već više od 15 godina. Upravo ga je naveganje potaknulo da razmisli o nekom drugom poslu, a onda se dosjetio smokve.

- Uvijek sam imao poduzetnički duh, razmišljao sam kakav biznis pokrenuti, ali nisam mislio da ću završiti baveći se poljoprivredom. Maslinu imam doma, nekako mi se čini kako je cijeli otok pun maslina. Smokva mi se učinila posebnom, nema je dovoljno, pa sam odlučio zasaditi smokvik - veli Mario.

Od ideje do realizacije trebalo je nešto manje od 10 godina, a sve zahvaljujući beskrajnoj papirologiji. Mario je pronašao zemljište nadomak Račišća u vlasništvu Hrvatskih šuma koje mu se učinilo zgodno za sadnju.

Nakon što je prikupio dokumentaciju za pravo korištenja 10 hektara, krenula je ekonomska kriza i 100 tisuća kuna koliko je država pitala za tu površinu bilo je previše izdvojiti. Uskoro je pripremio dokumente za koncesiju na tri hektara, a u cijelu priču se uključio i njegov prijatelj Ivan Botica.

- Ivan se uključio početkom 2013., sve radimo skupa, i na terenu i izvan njega, iako sam ja glavni za papirologiju, a on za poljoprivredu. I jedan i drugi smo pomorci, kad ja dođem - on pođe, uglavnom je uvijek jedan od nas tu. Kad smo tek krenuli saditi, obitelji su nas gledale pomalo sumnjičavo dok su nam se prijatelji čak i smijali. Zvali su nas da smo smokvari. Još nas uvijek tako zovu, ali kad vide kako napredujemo, više se ne podsmjehuju. Od početka imamo veliku podršku i pomoć od naših obitelji, a to nam je najbitnije - ističe Mario.

Mario je, uz pomoć lokalne akcijske grupe LAG 5, prijavio projekt smokvika na natječaj Europskih fondova. Nedavno je iz podmjere 6.3.1., odnosno potpore razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava, ostvario 15 tisuća eura bespovratnih sredstava.

Sredstva su uložili u sadnju smokava, trenutno je zasađeno 400 sadnica smokve, i to autohtone korčulanske sorte zamorčica. Teren na kojem su smokve zasađene idealan je za njihov rast, ima dovoljno sunca, tlo je hranjivo, a u neposrednoj blizini prolaze vodovodne cijevi za navodnjavanje. Smokvik je na padini, 70 metara od mora, te gleda na korčulanski kanal.

Smokve tu uživaju, naglasio je Mario, nabrajajući koji ga sve poslovi očekuju ovih dana. Dva puta godišnje je rezidba, svako stablo treba okopati i pognojiti, a treba iskrčiti i preostalih sedam tisuća metara kako bi se moglo zasaditi još stabala.

Ukupno planiraju zasaditi 900 stabala smokve, a na proljeće će između stabala posaditi i pet tisuća sadnica smilja. Dok ne uberu prvi plod, Mario i Ivan će se strpjeti još otprilike pet godina.

- Proizvodit ćemo sušene smokve, džemove i tradicionalnu slasticu smokvenjak, a planiramo prodavati i svježe plodove. Uopće ne sumnjam u uspjeh posla, samo treba biti strpljiv - objasnio je Mario.

Za nekoliko godina na teren će doći i solarna sušara za sušenje ploda i sustav navodnjavanja. Mario naglašava da ne odustaje od EU fondova, koje planira iskoristiti za dodatnu mehanizaciju.

U međuvremenu, po lijepom i sunčanom vremenu, ako nisu na brodu, Marija i Ivana naći ćete na Teklini, među smokvama. Najviše od svega privlače ih mir i tišina, i pogled u more od kojeg pokušavaju pobjeći.

Naslovnica Voćarstvo

Anketa

Koliko je suša utjecala na vaš ovogodišnji urod?




Pošalji Rezultati