Frane je, kao i njegov otac prije 30 godina, zbog obiteljske tradicije napustio posao: Ugostiteljski biznis zamijenio sam motikom. Teško je, ali imam svoj mir

Frane je, kao i njegov otac prije 30 godina, zbog obiteljske tradicije napustio posao: Ugostiteljski biznis zamijenio sam motikom. Teško je, ali imam svoj mir
Frane, Branko i Maja Cebalo – obiteljskim angažmanom do EU novca

Točno 50 tisuća eura uskoro će biti uplaćeno na račun OPG-a obitelji Cebalo iz Lumbarde kroz Program ruralnog razvoja, točnije potporu za pokretanje poslovanja mladim poljoprivrednicima.

Prijavu za natječaj pripremale su zaposlenice LAG-a 5 (lokalne akcijske grupe), a obitelj Cebalo sigurno ne bi dobila poticaje da se Branimir Cebalo nije prije 30 godina, pomalo vizionarski, odlučio napustiti stalni posao u struci s dobrom plaćom i posvetiti se vinogradu, što je, samo 30 godina kasnije, učinio i njegov sin Frane.

– Po struci sam električar i nakon 20 godina rada odlučio sam se uhvatiti motike. Moj otac više nije mogao obavljati poslove u polju, a ja nisam želio da propadne vinograd i tradicija. Tu odluku nisam požalio, pogotovo kad danas vidim sina koji preuzima posao – prisjeća se Branko.

A tada je takvu odluku bilo teže donijeti nego danas. Privatna poduzeća u to vrijeme bila su nepoznanica, pa je Branko čak pet godina čekao sve dokumente i dozvolu da krene s privatnim biznisom. U priču se uskoro uključila i njegova supruga Maja, sada već renomirano lice otočnih vinara.

– Kad sam došla, Branko je već utro put našim vinima. Bio je to već nagrađivani grk. Došla sam iz Zagreba, po struci sam arhitektica, a svijet kojeg sam u Lumbardi zatekla jako mi se svidio. Uživam i danas – poručuje Maja.

Frane pak kaže kako nije želio biti crna ovca obitelji pa je i on svoj ugostiteljski biznis odlučio zamijeniti motikom. Rad je fizički naporan, no, tvrdi, ima svoj mir. Radi u prirodi i sam je sebi gospodar.

 
Glavni proizvod obitelji Cebalo je grk. Jaka, autohtona sorta bijelog vina koja pripada skupini od jedan posto svjetskih loza koje imaju ženski cvijet, pa im je potrebna druga sorta, tradicionalno i najčešće plavac mali, da bi ga oprašila. Lumbarajsko polje, na kojem grk uspijeva, proteže se na samo hektara neobičnog, pjeskovitog tla, koje vinu daje tu posebnu aromu i izvornost.

No, grk ima i svoje nedostatke ili, bolje reći, posebnosti zbog kojih se za svaku bocu vina treba posebno potruditi. Budući da mu je potreban oprašivač, na jednom hektaru polja obitelji Cebalo posađeno je 70 posto grka te 30 posto plavca.

Osim toga, zbog malih bobica grozda koje se često zagube tijekom procesa proizvodnje, za jednu bocu vina potrebno je obrati dva trsa, dok jedan trs drugih otočnih sorti daje čak dvije boce.

Unatoč tome, Branko, Maja i Frane godišnje proizvedu više od 3000 boca Grka Cebalo, a proizvode i Plavac Cebalo te Opolo Cebalo, inačicu rozea koja se stotinama godina pila u Dalmaciji, a danas se vraća u modu.

Sve tri vrste vina Frane će, kao pravi predstavnik otočnog trenda mladih ljudi koji se vraćaju tradicijskim zanatima ili preuzimaju takve biznise od svojih roditelja, uskoro proizvoditi uz pomoć novih strojeva.

S modernom opremom lakše je raditi

Dio doznačenog novca obitelj Cebalo planira utrošiti na opremu za vinograd, odnosno sadnice, kolce i žice te za gnojivo, a najveći dio na opremu za podrum, odnosno na novu runjaču-muljaču, prešu, posebno nježne pumpe za vino, parne čistače i nove bačve u kojima će se vino, kako kažu vinari, kvalitetnije "školovati".

– Lakše je raditi s modernom opremom, proizvodit ćemo kvalitetnije vino, a to je i putokaz da radim nešto dobro. Kolegama vinarima je drago i čestitaju mi na uspjehu. A usput me pitaju da im pozajmim nešto novca – uz smijeh je zaključio Frane.

Naslovnica Vinogradarstvo