Mladi vinogradar i vinar otkriva tajnu svog uspjeha: Ne bojim se za količinu i kvalitetu!

Mladi vinogradar i vinar otkriva tajnu svog uspjeha: Ne bojim se za količinu i kvalitetu!
Nikola Birin u svom podrumu
Nikola Birin u svom podrumu

Dok većina mladih Vodičana u zimske dane odmara ili ih koristi za uređivanje apartmana i vila kako bi spremni dočekali neke nove turiste i novu turističku sezonu, 31-godišnji Nikola Birin vrijeme provodi u svojoj vinariji.

Kontrolira, prati, pretače i kuša vino, a po glavi mu se motaju brojke. Razmišlja kako će osigurati novac, hoće li dobiti kredit, pošto je čvrsto odlučio u masliniku pokraj vinarije do sezone urediti prostor za degustaciju vina na otvorenom, u kojem bi u jednom trenutku moglo biti do 50 osoba.

– Ma napravit ću ja to, pa makar sve sam svojim rukama radio, kazuje Nikola odlučno, gotovo na samom početku razgovora.

Povod našeg dolaska u Vinariju "Birin", u vodičkoj poslovnoj zoni, je priznanje "Zlatna boula" koje je ta vinarija nedavno dobila od Turističke zajednice Šibensko-kninske županije, za doprinos eno-gastronomskoj ponudi izvrsnim vrstama autohtonih vina. Da su doista izvrsna potvrđuje podatak da je oko 15 tisuća litara vina debit, maraština, babić i roze iz berbe 2016. "planulo" do rujna prošle godine.

Najveće količine ispijene su u vrijeme turističke sezone u restoranima diljem Dalmacije – od Rijeke do Cavtata – a nešto vina je otišlo i u zagrebačke restorane. Iako je 2017. za vinogradare, zbog mraza, a potom i dugotrajne suše, bila loša, Nikola se ne boji za količinu i kvalitetu svojih vina.

– Urod u našem vinogradu bio je više nego prepolovljen, pa sam povećao otkup grožđa od kooperanata jer sam morao osigurati proizvodnju. Ali, kvaliteta grožđa je bila izvrsna, pa će takvo biti i vino, kaže diplomirani inženjer agronomije.

 
Studirao je u Zagrebu na Agronomskom fakultetu, smjer vinogradarstva i vinarstva i učio od najboljih. Naime, dvogodišnju praksu odradio je u podrumu jednog od najpoznatijih hrvatskih vinara Vlade Krauthakera, u Kutjevu i kad se, nakon diplome 2010., vratio u rodne Vodice preuzeo je od oca Grge obiteljski posao.

– Vinogradarstvo i vinarstvo su obiteljska tradicija, iako su se djed i otac, a i generacije prije njih, bavili i drugim poljoprivrednim kulturama. Od malih nogu sam bio s ocem po polju i jednostavno se, kad sam završio srednju školu, nisam vidio u ni jednoj drugoj djelatnosti. Zato sam studirao agronomiju i moram priznati – vino nisam pio do treće godine faksa. Danas uživam u vinogradu, kao i u vinu. Nije lako, ali kad vidite plodove tog mukotrpnog rada i možete od toga živjeti, onda ste zadovoljni – govori Nikola.

Osim Nikole i oca mu Grge, u vinogradu rade i njegova supruga Marija, majka Milka, te sestre Katarina, Marijana, Iva i Zrinka.

Na dva hektara zemlje u vodičkom zaleđu, u Ledinama i Dazlini, obrađuju 12 tisuća loza autohtonih sorti debita, plavine, babića, lasina i maraštine. Sve je to pod budnim okom obiteljskog stručnjaka, a u podrumu je već godinama njegova riječ glavna, iako je otac Grgo u početku bio sumnjičav.

– Ima jedna anegdota u vezi s njim. Kad sam 2010. godine preuzeo proizvodnju vina, otac je bio nepovjerljiv, pa smo se nagodili. On je radio jednu bačvu vina a ja drugu, tvrdio je da će njegovo vino biti bolje. Dogovorili smo se pozvati prijatelje da kušaju vino, ne znajući iz čije je bačve. Pokazalo se da je moje bolje i on se "predao". Rekao mi je: "Eto ti, ti radi vino. Ja ti se više neću petljati" – ispričao nam je Nikola.

Od tada, kaže, nitko mu se ne petlja, a ako negdje zapne uvijek nađe rješenje, prouči "slučaj" ili se savjetuje s iskusnijim kolegama. Među njima je i jedan od njegovih profesora, Leo Gracin, poznati primoštenski vinogradar i vinar, koji svoj vrhunski babić već treću godinu proizvodi i čuva u Nikolinoj vinariji.
 
Inače, iz vlastitih nasada Birinovi prosječno godišnje uberu oko 20 tona grožđa, a ostatak otkupljuju od kooperanata s područja šibenskog vinogorja. Kapacitet vinarije je 70 tisuća litara, a do sada su godišnje proizvodili oko 15 tisuća litara vina, 70 posto buteljiranog, a ostatak u rinfuzi.

– Ove godine smo povećali proizvodnju za 25 posto od svake sorte, a radili smo i jedan novi proizvod. Tristo litara prošeka od maraštine koji odležava u drvenoj bačvi i na tržištu će biti za tri godine. Ove godine će na tržište, nakon pet godina odležavanja, izaći i Cabernet Sauvignon Syrah – kaže Nikola.

Cilj mu je kroz koju godinu, što će ovisiti o potražnji, povećati proizvodnju vina na 30 tisuća litara godišnje.

– Svake godine ulažemo vlastita sredstva u nove alate, bačve, pumpe, prese i ostalo što je potrebno. Na tržište nismo išli agresivno, već malo po malo, svake godine s nekoliko stotina butelja više. Kupci su zadovoljni, a na nama je da tako i ostane – na kraju će Nikola.

Treba doći na vinsku kartu

Sa svojim vinima Nikola godišnje odlazi na četiri do pet najvažnijih hrvatskih vinskih sajmova na koje dolaze i hotelijeri i ugostitelji.

– To je dobra prilika da kušaju naš proizvod i ako su zadovoljni odmah vas stavljaju u vinsku kartu. Morate biti prisutni ako želite predstaviti svoja vina, njihovu kvalitetu i prodati ih – govori Birin.

Godinama sudjeluju i na županijskim susretima vinara i natjecanju za najbolja vina, s kojih se u pravilu vraćaju sa zlatnim plaketama za kvalitetu.

Naslovnica Vinogradarstvo