Prema prihvaćenom izmijenjenom stečajnom planu Poljoprivredne zadruge i vinarije "Dingač" iz Potomja na Pelješcu, dug vinogradarima za predano, a nikada naplaćeno grožđe isplaćivat će se u idućih sedam godina, a vinarija će za to vrijeme raditi i poslovati.
Takav je, naime, plan, čija će provedba biti i te kako upitna jer se protiv njega izjasnio jedan od najvećih vjerovnika, zagrebački "Badel", na ročištu održanom u srijedu na Trgovačkom sudu u Dubrovniku.
Vinogradari neće dobiti kompletan iznos jer su bili prisiljeni odreći se većeg dijela svog novca. Najprije su se odrekli dijela svojih potraživanja u neuspjeloj predstečajnoj nagodbi po takozvanom Linićevu modelu, a zatim im je iznos smanjen i prilikom usvajanja stečajnog plana. Tako, kada se sve zbroji, pelješki su se vinogradari odrekli i do sedamdeset posto svojih potraživanja.
Cilj je bio da vinarija izađe iz stečajnog postupka i nastavi raditi i proizvoditi. Uz odricanja vinogradara u korist revitalizacije propale PZ i Vinarije "Dingač" nužan je ulazak i strateškog partnera, kojega u ovom trenutku nema.
Stečajni upravitelj Antun Mrkonjić obrazložio je da su dvije ponude strateških partnera bile neozbiljne jer oni nisu htjeli nastaviti proizvodnju vina, nego su se htjeli dokopati nekretnina vinarije. A kako je riječ o nesređenom zemljišnoknjižnom stanju, jer su nekretnine izvanknjižno vlasništvo, potencijalni strateški partneri brzo su odustali.
Iako nema strateškog partnera, vinogradari su bili prisiljeni odreći se većeg dijela svojih potraživanja i slobodno se može reći da su se najviše žrtvovali u ovom stečajnom postupku.
Prema planu odricanja, država se odrekla 25 posto, banke 0 posto, a zadrugari 50 posto, što je bitna razlika, i to plativo u sedam godina, s godinom dana počeka bez kamata. Treba napomenuti da je dio starijih zadrugara već i umro pa im rate mogu donositi na lokalna groblja - slikovito nam tužnu situaciju zadrugarstva u Potomju opisuju pelješki vinogradari.
Unatoč svemu, Vinarija "Dingač" planirala je i otkup grožđa, dva vagona postupa i plavca maloga s lokaliteta Dingača, i to kako bi obnovila postojeće zalihe vina te sačuvala povjerenje kupaca - ističe se u stečajnom planu.
Međutim, pelješki vinogradari ne gledaju blagonaklono na ovaj otkup grožđa. Od 322 zadrugara, telefonom je pozvano njih 40 da dovezu grožđe, koje im sada najvjerojatnije neće biti plaćeno, jer je na jučerašnjem ročištu Hrvatska poštanska banka odustala od financiranja tog otkupa, što je bilo prethodno dogovoreno u iznosu od 1,7 milijuna kuna.
- Ne znam što bih vam rekao. Tko će voziti grožđe u vinariju kada nisu platili ni ono iz prijašnjih godina. Vozit će oni koji imaju neke interese s upraviteljem - komentirao je vinogradar Božo Prnić, koji smatra da Poljoprivredna zadruga i vinarija "Dingač" nisu oživjele kroz ovaj stečajni postupak, premda se u javnosti plasiraju takve informacije.
Od toga definitivno nema ništa.
Predloženim stečajnim planom nezadovoljan je vinogradar Branko Đajić, koji je kao pojedinac na Trgovačkom sudu glasovao protiv njega. Ipak, plan je usvojen većinom glasova vjerovnika.
Prigovorila je Hrvatska poštanska banka, koja je ujedno i najveći pojedinačni vjerovnik ("Dingač" joj duguje 6,5 milijuna kuna), da predloženi plan ne odgovara uobičajenim stečajnim planovima te ga stoga smatra neistinitim i netransparentnim i u suprotnosti s preporukama odbora vjerovnika, zbog čega je HPB odustao od predviđenog otkupa postupa i plavca maloga.
- Kako ću biti zadovoljan kada su mi uzeli 400 tisuća kuna, a ovih 100 tisuća kuna što su mi ostavili nikada neću dobiti - razočarano će Đajić.
Njemu Vinarija "Dingač" duguje 540 tisuća kuna. Nakon neuspjele predstečajne nagodbe po takozvanom Linićevu zakonu, njegovo potraživanje smanjeno je na 243 tisuće kuna, da bi u najnovijem stečajnom planu palo na 121 tisuću kuna, koje će mu se po prihvaćenom stečajnom planu isplaćivati u idućih sedam godina.
Isto je i s ostalih tristotinjak zadrugara, koji su se tijekom stečajnog postupka morali odreći svojih potraživanja.
Vinogradari najkraćih rukava
Vinarija 'Dingač' Hrvatskoj poštanskoj banci duguje 6,5 milijuna kuna, Jadranskoj banci oko milijun kuna. Državi duguje 8,8 milijuna umanjeno za deset posto, radnici potražuju 270 tisuća kuna, dok najviše duguje zadrugarima vinogradarima - oko 16 milijuna kuna