Prema procjenama stručnjaka Hrvatska, s obzirom na klimatsko-zemljopisne pogodnosti, može proizvoditi količine hrane dovoljne za 25 milijuna ljudi.
Unatoč tome, godišnje uveze vrijednosti od dvije milijarde dolara prehrambenih proizvoda. Svima je jasno da moramo uvoziti banane i tropsko voće, ali u Hrvatsku se uvozi svinjsko meso i jaja koja se i kod nas mogu proizvesti bez poteškoća.
Domaće solane proizvode sol, ali Hrvatska godišnje uveze i do 100 tisuća tona soli iz Tunisa, Alžira, Egipta i Maroka.
U prva četiri mjeseca u Hrvatsku je uvezeno kruha i peciva u iznosu od 33 milijuna eura i to iz Italije, Njemačke, Poljske, Francuske, te čokolade vrijednosti 41 milijun eura.
Mlijeka, sira i vrhnja, tko zna kakve kvalitete, uvezli smo oko 47 milijuna eura, dok domaće farme propadaju.
Apsurdno je da uvozimo i vodu, mineralnu i gaziranu, i to gotovo 35 tisuća tona, što preračunato iznosi oko 18 milijuna eura.
Uvoznog ulja od suncokreta i pamuka u Hrvatskoj je prodano u vrijednosti od 10,5 milijuna eura, biljaka, reznica i cijepova uvezli smo od dvanaest tisuća tona za 11,3 milijuna eura.
Med, najčešće patvoreni, zapravo je riječ o fruktoznom sirupu, dolazi iz Turske, jabuke su slovenske, poljske i mađarske, češnjak je iz Kine.
Kada na policama trgovačkih centara vidimo uredno posloženo voće i povrće koje mami kupce, rijetki će pročitati deklaraciju na kojoj piše država proizvodnje. Kupce uglavnom nije briga otkuda dolazi i tko je proizveo krumpir, jabuke, tikvice, rajčice, kupus, cvjetaču, karfiol.
Slično je i s mesom i prerađevinama od mesa, bilo da je riječ o govedini, junetini, teletini, mlijeku, siru i drugim mliječnim prerađevinama. Za prosječnoga hrvatskoga građanina, nažalost, važna je samo niža cijena. O kvaliteti nitko ne govori.
Tako se afere oko neispravne hrane redaju jedna za drugom. Kontaminirana jaja insekticidima iz Nizozemske, piletina zaražena salmonelom, jestivo ulje s kancerogenim tvarima, mlijeko s alfatoksinima, poljska čokolada zaražena salmonelom, keks s akrilamidom, škampi kontaminirani sulfitom, teški metali u talijanskim sirevima.
Nažalost, takvi proizvodi se povuku s tržišta kada je dio njih već konzumiran, unatoč kontrolama koje se provode, kako na razini EU-a tako i u Hrvatskoj.