analiza eurostataVeliko istraživanje pokazalo na kojem mjestu od njive do trgovine rastu cijene i koliko, a Hrvatska je na samom vrhu

Od njive do police u trgovini. Taj poslovni credo posrnulog "Agrokora" primjenjuje i ovih dana objavljeno istraživanje Europske komisije o cijenama hrane u lancu proizvodnje i trgovine, koje je u slučaju Hrvatske pokazalo da su cijene usjeva i uzgoja hrane u padu, dok u trgovinama i pri uvozu cijene rastu.

Oko osam posto, prema Eurostatovoj analizi, podigle su su cijene hrane za potrošače u Hrvatskoj od 2010. do početka prošle godine. U siječnju ove godine, primjerice, hrana je u odnosu na isto razdoblje lani bila skuplja za 3,7 posto. Meso je u prvom kvartalu ove godine poskupjelo za pet posto u odnosu na isto razdoblje lani, voće za četiri, a kruh za 0,3 posto.

S druge strane, naši farmeri dobivali su početkom prošle godine za svoje proizvode gotovo jedan posto manje iznose u odnosu na 2010., ne računajući, primjerice, troškove prijevoza i skladištenja, ako su ih imali.

Promatrajući ista vremenska razdoblja, voćari i proizvođači povrća, primjerice, naplatili su jedanaest posto manje, ratari na žitaricama jedva su dobacili 1,5 posto veće cijene, a najbolje je išlo uzgajivačima goveda koji su ostvarili 13 posto veće cijene.

Cijene hrane iz uvoza od 2010. do 2015. porasle su za 13 posto. Uvozno meso samo u posljednju godinu poskupjelo je za devet posto. U istome razdoblju cijene mlijeka, sira i jaja iz uvoza porasle su za 15 posto, a povrća za sedam posto. To su cijene za tvrtke uvoznike, a ne za kupce u trgovinama. No, postavlja se pitanje kako se uvoz pod tako povećanim cijenama i dalje isplati?

Eurostatovo istraživanje i jest postavljeno tako da se ustanovi gdje, od njive do stola u domu potrošača, nastaje skok cijena i koliki. U Hrvatskoj, prema nalazima bruxelleskih statističara, najveći utjecaj na rast cijena imaju oni koji određuju proizvođačke cijene hrane, znači prehrambena industrija, otkupljivači od poljoprivrednika, klaonice, distributeri i veletrgovci.

U nas, prema istome izvoru, industrijalci u proizvodnji, preradi i distribuciji hrane imaju najveći utjecaj na cijene hrane u cijeloj Europskoj uniji. Kada rastu cijene kruha, mesa ili mlijeka, oko 90 posto udjela u poskupljenju ima spomenuti sektor, a svi ostali, od ratara i farmera do trgovaca u maloprodaji, zajedno jedva deset posto. U suprotnosti je ovaj nalaz s raširenim mišljenjem da su u Hrvatskoj trgovci ti koji dižu cijene prema svome nahođenju.

U Danskoj, primjerice, najveći utjecaj na povećanje cijena hrane imaju poljoprivrednici, blizu 40 posto, a u susjednoj Sloveniji gotovo 30 posto. U nas utjecaj poljoprivrednika na cijene jedva prelazi pet posto.

Ovi podaci poslužit će Bruxellesu za promjene u agrarnoj i prehrambenoj politici kako bi se spriječili cjenovni udari i enormne zarade dijela sudionika u lancu od njive do trpeze.

Ono što ne mora zabrinjavati bruxellesku, ali i administracije svih država članica, jest činjenica da cijene poljoprivrednih proizvoda iz usjeva i uzgoja jedva da rastu, u Hrvatskoj i padaju, a hrana je za potrošača sve skuplja. U velikoj većini članica hrana je od 2010. do 2016. poskupjela za najmanje jedan posto, a u Njemačkoj za četiri posto.

Inače, europska kućanstva troše oko 16 posto svojih godišnjih prihoda na hranu, a u Hrvatskoj je taj postotak zasigurno veći, prema nekim procjenama, naši građani potroše na 'spizu' i do 30 posto svojih prihoda. Makar ne spadamo među članice Unije u kojoj je hrana skuplja od prosjeka EU-a, u nas su od ostatka Unije skuplje samo cigarete, dok je sve drugo ispod ili oko prosjeka.

Naš problem je što smo jako daleko od prosječne osobne potrošnje razvijenih članica EU-a. U trenutku kada smo ušli u EU, prosječna godišnja potrošnja po stanovniku tadašnjih 27 članica iznosila je oko 18.000 eura, dok smo mi u 'dotu' prinijeli nešto više od 3500 eura po članu kućanstva. Naš BDP po stanovniku iznosio je pri ulasku u Uniju oko četvrtine BDP-a po stanovniku EU-a.