Tekuće zlato bez kojega život ne bi bio tako lijep

Tekuće zlato bez kojega život ne bi bio tako lijep

Iako narod kaže da se od poljoprivrede teško može živjeti, neki ipak u tome uspijevaju. Tako oni koji vole zemlju mogu u potpunosti preživjeti od prirode i njenih plodova. To zna i Kruno Cukrov koji se 2013. iz Zagreba vratio na svoju djedovinu na otok Brač i danas proizvodi maslinovo ulje imena Muzej uja.

– Ljeta sam provodio na Braču, a u Zagrebu gdje sam odrastao uvijek sam o njemu slušao priče o prošlim vremenima, o životu, ljudima, moru, maslinama… pa sami na taj način uvijek bio u doticaju s otokom koji je danas moj dom. Ustvari, vratio sam se svom izvoru – kaže Kruno.

– Kad sam došao u Škrip, najstarije otočno mjesto gdje su moji živjeli, u početku sam prostor stare kamene kuće namjeravao pretvoriti u apartmane, biti u skladu s vremenom. No, na sreću nisam. To je ipak preveliko bogatstvo i ostavio sam ga u izvornom obliku. A to je najispravnije što sam mogao učiniti – kaže Kruno.

- O poljoprivredi sam najviše naučio od punice Ruže Maričić. Ona je znala prenijeti znanje i naučila je suprugu Katu i mene puno i o maslinama koje su danas naš kruh – kaže.

Uljaru obitelji Krstulović otvorio je pradjed Josip 1864. godine u Škripu, a Krunin djed, po kojemu je on i dobio ime, sa ženom Mandicom ju je nadogradio.

– Nono Kruno u Trstu je kupio najmoderniju prešu koju je jednim dijelom platio u maslinovom ulju. Uljara je radila non-stop, cijeli proces proizvodnje ulja trajao je desetak sati tako da se uljara nije zatvarala ni noću pa je taj prostor bio centar seoskog života – priča.

Mandica i Kruno imali su 10-ero djece i sve su ih othranili upravo maslinovim uljem i onime što se uzgajali na polju.

Uljara je u takvom izdanju radila sve do 1963. kada su se pojavile nove tehnologije, a nakon smrti none Krune sve je stalo s radom dok njegov unuk nije odlučio nastaviti obiteljsku tradiciju pa je tako stara uljara postala muzej u kojoj je i kušaona ulja.

Cukrovi surađuju i sa supetarskom obiteljskom uljarom Arnerić koju vodi Petrito Arnerić.

– Ova godina bila je dobra za masline zbog toplog ljeta, što se vidi i po urodu koji otočani svakodnevno donose u uljaru. Ovdje se još živi od maslina, a nije ni čudo kad se zna da Brač ima najviše stabala maslina u nas, više nego primjerice cijela Istra – priča Petrito i za kraj će:

– Maslina je ka’ mater, a loza ka’ žena.

Što dobro znaju i stari i mladi Kruno i njegova supruga Kate, mladi su ljudi koji razmišljaju drugačije od većine iz njihove generacije. Njima nije na pameti profit, to su ljudi koji su smisao pronašli u nečem drugom i može se reći da žive na najprirodniji mogući način. Sve što im je potrebno proizvode sami i od toga žele živjeti.

Njihove kćerkice Ivana i Jelena rastu neopterećene onime što nameće današnje vrijeme pa tako njihovi ljubimci nisu kompjuteri već stvarna bića poput koze Estere koju je Jelena poželjela za rođendan.

A to je danas ipak rijetkost. Predanost i odanost otoku i maslinicima vidi se u svemu što ova familija radi. Ta iskrenost i ljubav nalazi se u svakoj kapi njihova ulja pa je uživanje u njemu i u društvu ove obitelji neprocjenjivo iskustvo.

Piše: Mateja Domitrović / DOBRA HRANA

Naslovnica Novosti

Anketa

Prijavljujete li svoje maslinovo ulje na natjecanja?





Pošalji Rezultati