Uzeli ste na polici u dućanu ekstradjevičansko maslinovo ulje, platili ga već koliko je za takvu ekstra robu miritalo, a da ono što ste kući donijeli nije ni ekstra, ni djevičansko, a nerijetko jedva da bi se i po boji moglo nazvat da je maslinovo ulje?
Zvuči poznato, osobito Nedjeljku Fistoniću, predsjedniku udruge maslinara “Paićuša”, koja već devet godina dodjeljuje nagrade za najbolja maslinova ulja.
Jedna od kategorija je i “najbolje ekstradjevičansko ulje u trgovinama”, koja ove godine nije dodijeljena jer, vjerovali ili ne, baš nijedno ulje izuzeto s polica nije zadovoljilo kriterije ekstradjevičanskog. Iako su svi redom imali takvu deklaraciju.
Riceta sladokusca Apicija
– Ne mogu govoriti o kojim uljima je riječ, ali znakovito je da nijedno nije zadovoljilo zakonom propisane uvjete. Maslinarska godina bila je vrlo loša, ali ovakvo što nismo očekivali. Sva ulja koja smo dali na testiranje reklamirala su se kao ‘ekstradjevičanska’, a nijedno to nije bilo. Za usporedbu, prošle godine su apsolutno sva ulja koja smo testirali bila uredno deklarirana – izjavio je za ‘Slobodnu Dalmaciju’ prije nekoliko mjeseci Fistonić i dobrano uzburkao duhove sumnjičave javnosti koja ionako sve manje vjeruje onome što proizvođači pišu na etiketama.
A da izum lažnog deklariranja, pa čak i patvorenja ulja nije novijeg vijeka, nego je staro gotovo koliko i maslina, potvrdio nam je Željko Krnčević Pigo, šibenski arheolog ali i gurman koji s Ivom Kronjom vodi na TV-u Šibenik dugogodišnju emisiju “Gurmanske ćakule”, uputivši nas na krasno djelo rimskog sladokusca Apicija “De re coqinaria” iliti po naški “O kuhanju”.
Riječ je o 1. stoljeću poslije Krista, u vrijeme kada je na dobrom glasu, kao ulje koje se moglo dobro prodati jer je bilo cijenjeno, bilo ulje iz ovih naših krajeva, poznato kao Liburnsko ulje. Antička provincija Liburnija protezala se od rijeke Raše u Istri do rijeke Krke u Dalmaciji.
Miješaj tri i više dana
E, i baš u tom djelu “O kuhanju” možemo pročitati sljedeću uputu:
- Na ovaj način možeš napraviti liburnsko ulje: pomiješaj španjolsko i grčko ulje, mlado lovorovo i ciperovo lišće, sve to usitni u prah i prosij, dodaj usitnjenu osušenu sol i s pozornošću miješaj iduća tri i više dana. Nakon toga ostavi ulje da se smiri i svi će misliti da je liburnsko – navodi Krnčević, ističući kako je lijepo pročitati da su još prije dva tisućljeća ulja iz naših maslinika bila tražena diljem svijeta.
Vjerojatno je manje lijepo bilo onima koji su ovu španjolsko-grčku “mješavinu” platili pod liburnsku a da Liburnije ni vidjela nije...
Zato danas kao zemlja podrijetla na boci stoji EU, pa se ti misli odakle je to - može biti i Grčka, i Španjolska, i Hrvatska. Ne treba ti usitnjavati ni lovor ni ciper, ni tambućavati “tri i više dana”.
Ciper je vrsta pelinaA ako koga zanima što je ciper u receptu za krivotvorenje, u literaturi se može pronaći kako je riječ o narodnom imenu za jednu vrstu pelina, latinskog naziva Artemisia abrotanum, trajnici vrlo ugodnog mirisa koja podsjeća na limun, ali manje gorka od običnog pelina, pa je i ukusnija. U pučkoj se medicini upotrebljava(la) protiv kroničnog bronhalnog katara, prekomjerne sluzi i kašlja. |