simbol božanstvaMaslina u mitovima i liturgiji

U mitovima kultura koje su cvjetale u svoja doba na Mediteranu stablu masline je pridavan veliki značaj. U Egiptu tako za njezino stvaranje zahvaljuju direktno božici Izidi, a u Mezopotamiji kažu da ju je stvorila božica Ištar, koja je bila vrhovno žensko božanstvo.

Još jedno žensko božanstvo, etrušćansko, Turan nosi maslinu kao simbol, a božica je ljubavi, zdravlja i plodnosti. Prikazivana je kao mlada žena, ponekad s krilima. Poistovjećena je s grčkom Afroditom i rimskom Venerom.

Mitovi nam govore da je i u Grčkoj prvo stablo masline stvorila božica. Nakon svađe između Atene i Posejdona o tome kome pripada Atika, raspravu je otac svih bogova, Zeus, odlučio riješiti tako da to područje dodijeli onome tko će njegovim stanovnicima stvoriti i pokloniti vrjedniji dar.

Stvorivši drvo masline, Atena je Grcima poklonila dragocjeni dar i glatko pobijedila Posjedona, koji je po jednoj verziji od morske pjene stvorio brzog konja, a po drugoj izvor slane vode koji je potekao iz kamena.

Zbog toga je nemoguće zamisliti povijest i civilizaciju Europe, posebno Mediterana, bez stabla koje je preuzelo čast mudre i nježne Atene, božice mudrosti i rata, kojoj je i Afrodita zavidjela na ljepoti i skladu snažnog tijela.

U njezinu zlatnom, djevičanskom ulju, sjajnim plodovima i zeleno-srebrnim krošnjama ogleda se čistoća našeg svijeta, štiteći nas od zla, bolesti i napasti, kao Atenu uzvišena čednost. Nijedno stablo nije uspjelo sačuvati toliko dostojanstva i nevinosti kao maslina.

Dar bogovima

Osim za prehranu, maslinovo ulje, koje je čak i slavni Homer nazivao tekućim zlatom, služilo je za čuvanje zdravlja i ljepote, balzamiranje, ali i kao dar bogovima. A zbog bioloških karakteristika masline i velikog značaja u životu ljudi, maslini su se, kao rijetko kojoj biljci, pripisivala i simbolička značenja. Ona je zbog čvrstoće i otpornosti svojega stabla simbol snage.

Herkules je bio naoružan toljagom od maslinova drva, a Odisej je maslinovim kolcem oslijepio Kiklopa. Simbol je vjernosti i odanosti, pa nas ne iznenađuje što je Penelopa godinama čekala Odiseja baš u krevetu načinjenom na panju maslinova drveta.

Maslina se na mnogim mjestima spominje i u Bibliji. Po jednoj biblijskoj priči, zbog njezine su je inteligencije ostala drveća željela izabrati za svoju kraljicu, na što ona, zbog brige za ljude, nije pristala. Mojsije je one koji su uzgajali masline oslobađao obveze ratovanja, a u mnogim prikazima anđeo koji nagovještava Mariji rođenje sina u ruci drži maslinovu grančicu, simbol čistoće.

Poznato je i ono kako je Golubica koja se nakon potopa vratila na Noinu arku u kljunu nosila maslinovu grančicu, znak prestanka gnjeva Božjega i pomirenja s ljudima, što je kasnije preraslo okvire kršćanstva i postalo općeprihvaćenim simbolom mira. S maslinovim grančicama, simbolima slave i mira, puk je dočekao i pozdravljao Isusa u Jeruzalemu, a on je posljednje sate svojega života proveo u masliniku na Maslinskoj gori.

Ulje u liturgiji

Vidimo dakle, kako korijeni o važnosti masline i ulja sežu duboko u prošlost. I kršćanstvo je, razumije se, preuzelo ulje za liturgijsku uporabu upravo zbog obilježja koje ima, kao dragocjen dar stvorenog svijeta i stvorilo mu niz simboličkih značenja. Uz kruh i vino, upravo je ulje najčešće spominjani dar kojim je Bog podario svoje vjernike.

U liturgijskim su obredima pomazanja posvećenim uljem najčešće upotrebljena kao simbol duhovne snage ili kao simbol izlijevanja obilja Božjih darova. Ulje se shvaća kao neizostavni dio rođenja, života i smrti biblijskog čovjeka. Baš drvo masline označava pravednika kojeg je Bog blagosovio, a sjaj ulja koji se prenosi na lice postaje simbolom smijeha i radosti.

Zaputio sam se prijatelju, župniku vrpoljačkom don Stipi Perkovu, koji je i sam vrijedni maslinar, da mi kaže nešto o ulju u liturgiji. U stoljetnim mirima Jurlinovih dvora, u Dragi u Burnjem Primoštenu, uz inćune u prekrasnom mladom ulju, zamolio sam don Stipu da mi za vjerne čitatelje Masline kaže par riječi o maslini u sakramentima:

Sakrament je vidljivi znak nevidljive Božje milosti. Upravo je Isus ustanovio svih sedam sakramenata. Tako je sakrament nastavak Božjeg života ovdje na zemlji. Četiri su sakramenta u kojima se koristi maslinovo ulje.

Prvi, a  koji je najvažniji, po kom smo i djeca Božja i članovi Crkve jest krštenje. Pri krštenju svećenik maže dijete po čelu uz izgovaranje određenih riječi. Kao što su se u Starom Zavjetu mazali uljem, to mazanje i sad označava da si izabran, a u isto vrijeme da si pomazan, ojačan, Bog je s tobom, On te prati, tvoja je snaga. Pomazanje označava vezu s Kristom i snagu koju On daje.

Ulje kao znak

Drugi sakrament u kojem se koristi maslinovo ulje je potvrda ili krizma. U krizmi se maže čelo krizmanika u znaku križa. Važno je napomenuti da je to ulje posebno posvećeno, kad su svećenici i biskup zajedno na misi Velikog Četvrtka. Dakle, uljem biskup napravi krizmaniku znak križa na čelu, uz riječi Primi pečat dara Duha Svetoga. Time se hoće reći da je vjernik sada zreo.

Treći sakrament u kojem je ulje neizostavno jest bolesničko pomazanje. I ovdje se maže čelo, uz određene riječi, da se bolesnik othrva bolestima i vrati prijašnjim dužnostima. Kao što je Isus ozdravljao, tako i Crkva to nastavlja i to sakramentom u kojem je prisutno ulje koje krijepi bolesnika.

Četvrti sakrament je usko vezan sa svetim redom, svećeničkim redom. Biskup maže ruke kojima će svećenik dijeliti otajstvo spasenja, a to je pričest. I Bog preko njega pretvarati vino u Njegovu krv i kruh - u Njegovo tijelo. Zato se u sakramentu svetoga reda mažu svetim uljem svećenicima ruke da bi vršili taj sakrament.

Znači, svećenik ima tri uloge - navještanje, dakle da navješta riječ Božju, dijeljenje  sakramenata Mise, i kao treće upravljanje, predvođenje zajednice i svim dobrima koje crkva ima na ovome svijetu.

Dr. sc. Željko Krnčević