Hrvatska je zahvaljujući znanstvenici Tatjani Klepo postala veliko otkriće

Hrvatska je zahvaljujući znanstvenici Tatjani Klepo postala veliko otkriće

Hrvatska je iznenadila maslinarski globus. Upravo se u našoj zemlji kriju čak dva centra izvornih divljih maslina, kojih je na svijetu preostalo zaista malo.

Pronašla ih je dr. sc. Tatjana Klepo sa splitskog Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša pripremajući svoju doktorsku disertaciju naslovljenu “Genetska raznolikost kultiviranih i divljih maslina (Olea europaea L.) u Hrvatskoj“.

I Hrvatska, mala maslinarska zemlja, ušuškana u lijepom Jadranskom moru, za koju mnogi po svijetu i ne znaju da je na Mediteranu, da je maslinarska, da ima prastare masline i izvrsno ekstra djevičansko maslinovo ulje, potpuno je otkriće ovim istraživanjem i saznanjima.

Tek će zazvoniti kad se znanstveni rad uskoro objavi u najpriznatijim svjetskim znanstvenim časopisima. Ali prije toga trebamo doznati mi domaći, pa je dr. sc. Tatjana Klepo dala ekskluzivni intervju o tome, kome drugom, nego baš Maslini.

- Ljudi zapravo i ne znaju što su divlje masline i velika je konfuzija oko toga...

- Istina. Ljudi misle da u divlje masline spada svašta. Tako se na Braču često događa da samonikle masline Oblice nazivaju divlje masline. To je u neku ruku točno, ali to nisu ove izvorno divlje masline (oleastri) već feralne (olivastri).

- To su zapravo podivljale masline?

- Da. I onda smo pregledom terena ustanovili da postoje neke manje lokacije i manje populacije tih baš pravih divljih maslina, koje su bile najbliže podacima u literaturi, iz istraživanja koja su rađena na cijelom Mediteranu, kako te izvorno divlje masline izgledaju i na temelju toga smo mi prikupili te svoje uzorke.

- Kako prepoznati divlju maslinu?

- Divlja maslina uglavnom ima manje listove, manje plodove, a najvažnija razlika je na površini koštice. Divlje masline uglavnom imaju glatku košticu, dakle bez onih nabora, za razliku od kultiviranih koje imaju manje ili više izbrazdanu površinu koštice. To je najdiskriminatornija osobina što se morfoloških oznaka divlje masline tiče.

- Idemo objasniti tu priču od početka masline na svijetu. Kad je i gdje rođena maslina?

- Postoje različite teorije o podrijetlu i širenju divljih maslina. Prema zadnjim istraživanjima područje njihova nastanka je prostor Sirije i istočnog Levanta. Smatra se da se maslina kasnije širila po cijelom Mediteranu spontano, ali i zajedno s drevnim civilizacijama. Uzgoj masline se najvjerojatnije dogodio na različitim mjestima Mediterana i to približno u isto vrijeme.

- A koje je to vrijeme?

- I tu postoje različite teorije, a prema najnovijoj, uzgoj masline započeo je prije oko 8000 godina.

- Ali tih izvorno divljih maslina na svijetu nije ostalo puno?

- Malo ih je ostalo. Mi smo kod nas našli izvorno divlje masline, a unutar tih naših izvorno divljih maslina postoje dvije skupine s obzirom na njihov genom. To su centri divljih maslina na Hvaru, Pagu i Lastovu, koje imaju isti genom te centri divljih maslina na Pelješcu i Brijunima, koje imaju drugi genom. Unutar tih divljih maslina postoji i druga skupina: podivljale masline, spontani križanci nekih sorti, kultivara i divljih maslina, ili dva kultivara koji su dalje razmnožavani.

- Neobično je da su te pelješke i brijunske divlje masline istog genoma, a daleko su zemljopisno jedne od drugih. Pelješac i Brijuni nisu blizu, dok Hvar, Lastovo i Pag možemo zamisliti kao neku logičnu grupu...

- Objašnjenje je da su to neka vrsta skloništa divljih maslina i samo na ta dva kraja, na Pelješcu i Brijunima uspjele su preživjeti te divlje populacije masline. Dakle one su nekad bile raširene svugdje, ali zbog vjerojatnih nepovoljnih uvjeta od te prvobitne velike populacije preživjele su samo masline na ta dva mjesta, na Pelješcu i Brijunima.

- Koliko je Hrvatska s ovim vašim posljednjim otkrićima čak dva centra izvorno divljih maslina postala važna na svjetskom maslinarskom globusu?

- Postala je jako važna. Hrvatska je u tom smislu postala prilično veliko otkriće. Naime, nitko to nije očekivao. Mi smo mala i šire relativno nepoznata maslinarska zemlja.

- To je zapravo rezultat ovog vašeg istraživanja DNK metodom? Jer se prije toga to nije ni znalo?

- Pa da. Naime mi nismo znali jesu li to stvarno izvorno divlje masline. Bilo je malo teško u to povjerovati s obzirom na to da Hrvatska na svjetskoj karti maslinarstva nije baš poznata. I kad ovo uskoro publiciramo u nekom od važnih svjetskih znanstvenih časopisa i šira javnost po svijetu će o tome znati. I kolegica dr. sc. Angjelina Belaj, kustosica Svjetske banke gena masline u Cordobi u Španjolskoj i utemeljiteljica prve banke gena divljih maslina, koja je prva počela s istraživanjem divljih maslina raditi na svjetskoj razini, jako se iznenadila ovim otkrićima u Hrvatskoj.

- Što bi ova vaša otkrića trebala značiti? Trebao bi biti neki razlog zašto se toliko centara divljih maslina zadržalo, preživjelo baš kod nas...

- Razloga može biti milijun. Na jednoj svjetskoj karti prikazano je kako su se nekad jako davno s Levanta masline širile Mediteranom. Međutim, nigdje nije prikazano kako se one šire i po Jadranu. Baš iz toga razloga što nitko nije mogao ni zamisliti da bi mogli naći izvorno divlje masline...

- Mi smo valjda neka terra incognita na maslinarskom globusu. Možda, po ovim vašim otkrićima, neki izgubljeni i zaboravljeni maslinarski raj?

- Tek smo zagrebali po površini da vidimo s čim mi zapravo raspolažemo i ono što smo ustanovili je izvan očekivanja. Otkrili smo 2 centra izvorno divljih maslina kod nas, otkrilo se i u kojoj mjeri su naše masline kultivirane, a u kojoj divlje, otkrili smo i da su naše sorte baš naše, jer ih velik broj ima u sebi genom baš tih naših divljih maslina. Čak i kad imaju u sebi najmanji postotak gena od tih naših dviju grupa izvorno divljih maslina, to garantira da te naše sorte nisu ovdje uvezene, nego su nastale na istočnoj obali Jadrana, da su rođene na ovom našem prostoru.

- Koje su konkretne koristi od ovih novih saznanja, osim što je riječ o velikim otkrićima? Što bi otkriće tolikih rijetkih svjetskih centara izvorno divljih maslina u Hrvatskoj trebala govoriti o Hrvatskoj kao maslinarskom prostoru?

- Trebalo bi govoriti i svjedočiti da obilujemo vrijednim raznolikostima, a da toga uglavnom nismo ni svjesni. I da bi trebali istražiti što bismo mi mogli dobiti od toga da imamo toliko divljih izvornih maslina. Ono što je pretpostavka je da možemo puno raditi na oplemenjivanju s korištenjem njih, na primjer, kao podloga. To su radili na koštičavim vrstama voća. Tu su koristili divlje vrste kao podlogu. Trenutno se, recimo, radi za maslinu jedno istraživanje otpornosti izvorno divljih maslina na verticilozu, bolest masline zbog koje se suše cijela stabla. Ta bolest još srećom nije došla kod nas. Kod nje nema pomoći. Odnedavno se širi po maslinama i to je sad najvažnija bolest maslina u Španjolskoj. U jednom istraživanju prije pet, šest godina objavljeno je da su na korijenu divljih maslina našli (nazovimo ih) kontrabakterije, koje onemogućavaju razvoj te bolesti verticiloze i na taj način su te izvorno divlje masline otporne.

- To znači da bi te davne prve izvorno divlje masline mogle kriti rješenje za neke današnje bolesti maslina? Otkriti obranu koja postoji od davnih vremena, a moderne masline su je kultiviranjem “zaboravile“?

- Tako otprilike. Bilo bi dobro istražiti mogućnost upotrebe materijala divljih maslina za jačanje otpornosti maslina. Te divlje masline su kao jedan ogroman rezervat raznoraznih gena, a geni su odgovorni za karakteristike. Odabirom i selekcijom vjerojatno je došlo do gubitka nekih gena, koji su vjerojatno ostali samo u tim divljim populacijama.

Ako njih izgubimo, onda smo nepovratno izgubili neku od kombinacija za otpornost na neku bolest koja se još nije ni pojavila. Zato se moramo boriti da te divlje populacije maslina opstanu još jako dugo jer ne znamo što donosi sutra, a riješenje potencijalnih problema se nalazi upravo kod njih.

- Kako je teklo istraživanje? Gdje ste prikupljali uzorke?

- Što se tiče izvorno divljih maslina uzorke smo prikupljali na Brijunima, na Pagu u Lunu, na Lastovu, na jugoistočnoj strani Hvara i na Pelješcu. Bilo je bitno da su to neke lokacije ili mikrolokacije gdje ne postoji intenzivnija maslinarska proizvodnja, dakle da se manje-više radi o izoliranim područjima. To je slučaj na području Luna gdje su divlje masline stara stabla u čijoj okolici nema velike proizvodnje.

Istraživanje je trajalo dosta dugo, to je bilo tri, četiri godine intenzivnog rada na terenu i u laboratoriju. Ustanovilo se da su se odvojili na jednu stranu dio divljih maslina sa Pelješca i skupina kultivara, dakle sorte, a na drugu su se odvojile dvije skupine izvorno divljih maslina. Prvu čine populacije divlje masline sa: Lastova, Hvara i Paga, a drugu dio divljih maslina sa Pelješca i Brijuna. Takva raspodjela ustvrđena je analizom genetske strukture svih uzoraka, dakle divljih i kultiviranih.

- Došli ste do iznenađujućih saznanja...

- Da, otkrivena raznolikost je zaista iznenađujuća. Sličnim istraživanjima u svijetu zabilježeno je tek nekoliko populacija izvorno divljih maslina: Jaen i Cadiz u Španjolskoj, na Sardiniji u Italiji, nešto u Tunisu, nešto u Siriji... Zaključak je: Hrvatska je stvarno bogata divljim maslinama. A spoznaja je tim vrjednija što te naše izvorno divlje masline rastu u stvarno teškim uvjetima.

- Dakle, Hvar, Pag i Lastovo te Pelješac i Brijuni su jedni od rijetkih lokacija na cijelom svijetu gdje još rastu te izvorno divlje masline?

- Da. Jedan dio Pelješca su i te podivljale masline, koje su se pomiješale s kultiviranima, a morfološki izgledaju jako slično ovim izvorno divljim maslinama pa ih je teško razlikovati u vrijeme kada nema plodova. Drugi dio populacije s Pelješca se svrstao u drugu skupinu divljih maslina, zajedno s maslinama s Brijuna te je pretpostavka da se radi o jako starim populacijama, koje su se zadržale na tim jako različitim i udaljenim područjima.

- Svjedoče li o toj impresivnoj priči o našim prastarim izvorno divljim maslinama i današnje hrvatske sorte maslina?

- I te kako. Mi imamo ovdje jako veliku raznolikost kultiviranih maslina koje u svom genomu sadrže manji ili veći dio baš divljih maslina.

- Koje su sorte koje imaju veliki dio genoma ovdašnjih izvorno divljih maslina?

- To je slučaj, recimo, sorti piculja i mrčakinja iz dubrovačkog područja. One su zapravo doslovno izvorno divlje masline, pripadaju toj grupi. Netko ih je očito uočio i širio dalje.

- Zar piculja i mrčakinja kroz sva te stoljeća i milenija nisu baš nimalo promijenjene od onih izvorno divljih maslina?

- Nisu, one su baš izvorno divlje masline, a njihov uzgoj vjerojatno nije jako dug. Imamo i neke druge naše sorte koje imaju puno genoma divlje masline. Zanimljivo je da, recimo, bjelica ima čak 75 % pripadnosti ovoj drugoj skupini Brijuni i Pelješac.

A istarska crnica ima 80 do čak 90 % genetske pripadnosti toj Brijunsko-pelješkoj skupini. Kod ovih sorti se dakle ne može govoriti da ih je netko donio ovamo, da su k nama od nekud došle. One su jednostavno rođene na ovom području.

- Kakvi su zaključci nakon istraživanja o genetskoj raznolikosti kultiviranih maslina u Hrvatskoj? Što se do sada zna o našim sortama, o problemima vezanima za različite karakterizacije?

- Ovim istraživanjem utvrdili smo da od ukupno 63 uzorka različitih kultivara koje smo uspjeli naći na terenu, imamo njih 50 koji su međusobno različiti. Naravno, ne mogu isključiti mogućnost da ipak nismo uzorkovali sve moguće sorte u Hrvatskoj. Kod sorti je poznato da recimo ista sorta u Istri i u Dubrovniku neće pokazati ista svojstva, pa su ih onda nazivali različitim imenima.

S druge strane različite sorte u različitim uvjetima mogu biti dosta slične, pa i to izaziva veliku konfuziju. I to nas je zapravo ponukalo da idemo na tu vrstu istraživanja, putem DNK. Naime morfološka istraživanja maslina su prilično točna metoda, ali masline su pod utjecajem okoliša i uvjeta u kojima rastu. Genetska istraživanja su egzaktna znanost, nema greške, puno su točnija. Sva ova saznanja do kojih smo došli zapravo su jedna jako dobra podloga za daljnja istraživanja.

Naš cilj u ovom istraživanju je bio definirati odnose između kultivara, između divljih i kultiviranih maslina te njihovu genetsku strukturu. Ono o čemu mi ne možemo govoriti sa sigurnošću je odakle su došle divlje masline. Dakle, sad bi trebalo nastaviti istraživanje s nekim drugim markerima prema kojima se gleda ta majčinska linija.

- To je novi projekt?

- To će vjerojatno biti novi projekt. Bilo bi dobro i nastaviti istraživanje o tome koliko su te naše divlje masline povezane s drugim divljim maslinama na Mediteranu.

NASTAVAK PROČITAJTE U NOVOM BROJU MASLINE OD OŽUJKA:
Koliko je divlje masline u kojoj našoj sorti i tko ili što su masline na Lunu, u Kaštelima...

Piše: Meri Šilović

 

Naslovnica Novosti

Anketa

Prijavljujete li svoje maslinovo ulje na natjecanja?





Pošalji Rezultati