I Popaj ga je volioVrijeme je za špinat: ova namirnica poželjna je u prehrani, ali neki bi ljudi ipak trebali biti na oprezu...

Među povrtnim kulturama koje se uzgajaju i tijekom zime, važno mjesto zauzima špinat (lat. Spinaceaoleracea), jednogodišnja biljka koja podrijetlo vuče s područja Azije, a poznata je već više od 2000 godina.

U Hrvatskoj ne postoji značajnija proizvodnja špinata na većim poljoprivrednim površinama, već je najčešće u uzgoju u obiteljskim vrtovima, gdje se uzgaja za osobne potrebe ili za prodaju na tržnicama. Iako se u ranu jesen i proljeće uzgaja u svim područjima Hrvatske, tijekom zime je uzgoj ograničen na toplija područja s blagom mediteranskom klimom.

Špinat je vjerojatno najpoznatiji kao namirnica izrazito bogata željezom, iako je i vrlo vrijedan izvor vitamina B skupine, vitaminom C, esencijalnim aminokiselinama, a klorofilu, zbog kojeg ima tako intenzivnu zelenu boju, mnogi pripisuju antikancerogena svojstva.

Iako je zbog nabrojenih nutrijenata kojima obiluje i više nego poželjna biljka u ljudskoj prehrani, neki bi ljudi kod konzumacije ipak trebali biti na oprezu. U prvom redu se to odnosi na osobe s reumatskim tegobama kao i na bubrežne bolesnike, s obzirom na to da tvari u špinatu mogu ubrzati nastanak bubrežnih kamenaca.

Uzgoj

Bez problema će uspijevati na raznim tipovima vrtnih tala, ali je ipak preporučljivo uzgajati ga na tlima koja nisu previše teška, glinasta, na onim koja su dobro ocjedita s obzirom na to da dulje zadržavanje vode na površini može uzrokovati truljenje biljke. 

Što se tiče pH reakcije tla ona bi trebala biti neutralna do slabo kisela, odnosno pH između 5,5 i 7. Nije li tlo takvo, lako ga možete zakiseliti dodavanjem određenih količina treseta za postizanje kiselosti ili vapna za postizanje neutralnosti. 

Ovo će tvari na nepovoljnim tlima popraviti strukturu tla, odnosno omogućiti idealne uvjete za uzgoj. Ono što svakako treba izbjegavati jest dodavanje stajnjaka neposredno pred sjetvu, s obzirom na to da u špinatu lako dolazi do nakupljanja nitrata, koji onda prelaskom u štetne nitrite, mogu biti štetni za organizam.

Što se same uzgojne površine tiče, izbjegavati treba one na kojima su prethodno uzgajane biljke iz porodice Lobodnjača, u koju uz špinat spadaju blitva, cikla i brojne druge, manje ili više poznate kulture. 

Kod čestog uzgoja na istim površinama, čest je napad bolesti i štetnika, a vrlo često dolazi do pojave virusnih bolesti koje je nemoguće suzbiti. Vrijeme sjetve ovisno je o području uzgoja. 

U priobalnom je području moguća sjetva gotovo tijekom cijele godine, samo je različito vrijeme od sjetve do berbe. To je razdoblje pri optimalnim uvjetima najčešće 45 – 60 dana, dok se kod jesenske sjetve razdoblje do berbe zna protegnuti i na više od 100 dana. Poglavito ako su zime ponešto hladnije, iako će špinat bez problema podnijeti i kraća razdoblja mraza. 

Previsoke, ljetne temperature nisu pogodne za uzgoj, no to je ionako vrijeme koje je bogato brojnim drugim vrstama povrća. Najbolje uspijeva pri temperaturama zraka od 15 do 20 Celzijevih stupnjeva, odnosno u proljeće i ranu jesen.

Uzgoj počinje direktnom sjetvom na gredicu, bilo sjetvom u redove razmaka 15-20 cm ili omaške po cijeloj gredici. Posije li se pregusto, nakon što razvije prvi par pravih listova, biljke je potrebno prorijediti kako bi se postigao razmak među biljkama od oko 5 cm. Na taj će način doći do stvaranja lijepih lisnih rozeta.

Tijekom razdoblja rasta špinat je potrebno redovito plijeviti, okopavati, a za iznimno suhog vremena i navodnjavati.

Berba

Berba špinata započinje kada je razvijeno 10-ak pravih listova, a bere se na način da se beru pojedinačni listovi jer se iz središta lisne rozete stalno razvijaju novi listovi. 

Pred kraj uzgoja, kada već dolazi do formiranja cvjetne stapke, beru se cijele rozete. Špinat nije pogodan za dulje skladištenje pa ga je odmah nakon cvatnje potrebno konzumirati ili ga blanširanjem pripremiti za zamrzavanje.

Marin Kukoč, dipl. ing. agr.