Na prvi svemaslinarski skup Zagore došao je i bivši direktor Hajduka: Nikad zdravije masline nisan ima!
Prvi svemaslinarski skup Zagore privukao je brojne maslinare / Foto: Božo Vukičević/HANZA MEDIA
VLAJI ZALJUBLJENI U UlJE

Na prvi svemaslinarski skup Zagore došao je i bivši direktor Hajduka: Nikad zdravije masline nisan ima!

Zaljubila se Zagora u maslinu i tu nema pomoći – već sam jednom napisala. Na stotine, sad već i tisuće maslina posađene su zadnjih godina iza Kozjaka, Mosora i Biokova, sve usprkos upozorenjima struke da će se smrznuti i da maslini iza brda, gdje je klima potpuno drukčija od one uz more, nije mjesto i da se gore nikad nije sadila. Zagorani se zaljubili i – gotovo. 

U to ime palo je i prvo veliko okupljanje maslinara Dalmatinske zagore u Blizni Donjoj.

Na inicijativu "Vrelka" iz Kaštela, odnosno njegova vlasnika Ivana Plazonića, Savjetodavne službe i tvrtke "Agrochem maks", a uz sponzorsku potporu marinske uljare "Bilaja", dogodio se prvi svemaslinarski skup Zagore. 

Do konobe "Kumpar" u Blizni Donjoj, gdje je događaj organiziran, prošli smo tamo iznad Segeta Gornjeg kroz divlju buru. I dok ga po obali nije bilo nikako, bogme od Segeta do Blizne, uz dobru buru, i dobar snijeg uz cestu.

Tri tisuće stabala

– Ja sam iz Divojevića u kaštelanskoj Zagori, a oženio sam se u Bliznu. Sad sam posadio 150 maslina u Blizni, a u Divojevićima imam 55 maslina starih 25 godina. A još je moj ćaća ima jednu maslinu uz vinograde. I na njoj je uvik bija varićak maslina. A nju je donila moja baba Žajinka s Visoke. I bilo je, sićan se, još pet-šest maslina okolo – govorio mi je dan prije spiritus movens skupa, vlasnik "Vrelka" Ivan Plazonić, od onih Plazonića što su oduvijek nadimkom Kamberi.

– Čini mi se da oko 3000 maslina ima u Divojevićima, puno maslina u Vrpolju ima Ante Kursar i dosta ih se još svuda posadilo. Iz općine Lećevica doći će 15 maslinara, ima ih tamo u Ublima, pa u Radošiću, u Kladnjicama, u Divojevićima, pa ima tri-četiri iljade maslina u općini Prgomet, osan-devet maslinara je u toj općini u Sitnome, Bogdanovićima, Planom, Labinu, doć će i sedan-osan maslinara iz općine Primorski Dolac, pa maslinari iz općine Seget, onog njegovog gornjeg dijela, iz Gornjeg Segeta, Bristivice, Prapatnice, pa iz gornjeg dijela općine Marina, iz Gornje i Donje Blizne, Mitla, Vinovca, Rastovca. Ideja je za ovaj skup nastala u druženju i ojkanju. Pozvao sam 75 maslinara iz svih ovih krajeva na skup, malo ćemo se podružit uz peku i vino, a cilj je da se ljudi okupe, razmijene iskustva i nešto nauče od stručnjaka iz Savjetodavne službe, koje će nam dovesti Danica Tadin.

I bogme su se brojni odazvali pozivu, konoba "Kumpar" u Blizni Donjoj dočekala nas je puna maslinara. Nigdje slobodne stolice, i na nogama se stajalo. 

Najprije je agronom Igor Gomezelj iz "Agrochem maksa" održao predavanje o bolestima i zaštiti maslina i vinove loze, a onda je agronom Žarko Kovačić govorio o maslinama, ali i o novoj bolesti loze žutici, najopasnijoj bolesti vinove loze u Europi. Slušalo se pažljivo, u tišini.

– Sve je to dobro, ali meni su se masline u Primorskom Docu smrzle – začulo se s dna dvorane na sav glas.

– A šta si ji sadija u Primorskom Docu, u kotlini?! – odgovorila su mu odmah dva-tri maslinara.

Bilo je pitanja što ako masline odnese led, da li pilati pri zemlji.

– Ne bih govorio o pilanju pri zemlji, treba vidit šta je led napravio – odgovorio je Žarko Kovačić.

– Ova i ovakva zima je škola da ne treba žurit s rezidbom maslina. Maslina koja nije porezana puno bolje podnosi zimu od one koja je porezana. Ne treba se bojati rezidbe ni u petom mjesecu. I važna je gnojidba, treba gnojit u pravo vrime. U zagorskom dijelu sigurno ne bih preporučio jesensku gnojidbu u 11. mjesecu. Toplo je, date joj dosta hrane i potičete je na vegetaciju, a ne na spavanje. Gnojite kasno, od polovine drugog i trećeg mjeseca, kad prođu rizici od velike studeni – kazao je omiški agronom Kovačić i pozvao maslinare da se jave u Savjetodavnu službu pa će stručnjaci doći i savjetovati ih.

Ponosni Maleš

Zatim su svi krenuli na kušanje uzoraka, uz čašice i tanjure s najboljim uljima bile su jabuke i komadići kruha. Dok su zalet počele hvatati ojkavice, kako i treba s obzirom na prostor i vrijeme, propitivala sam maslinare Zagore. 

Uz kolegu novinara Mladena Krnića, koji je došao ponosan na svojih 500 maslina u Planom, od poznatih otkrivam i bivšeg direktora Hajduka Hrvoja Maleša. Po načinu na koji govori vidi se da je i on strasni maslinar.

– Naslijedio sam od oca Ante 88 rodnih maslina, u Danilu Biranj kod Šibenika i njihovo ulje sam donio ovdje na ocjenjivanje. A masline imam i u Radunu u Kaštelima. Kad je dida doša pedesetih godina, to su već bile ogromne stare masline. Nismo ih tretirali i urod je tu ove godine uništila muha, pa ih nismo ni brali. 

- Nismo tretirali ni ove u Danilu kod Šibenika, ali na njima ni jednog uboda, nikad zdravije masline nisam ima. Uhvatili smo oko 120 litara. Sad sam posadio sortu krvavicu. U Danilu Biranj su bili rimski maslinici, meni je to ostavština pokojnog oca, neka oporuka, a i moja dica u sve stavljaju maslinovo ulje, trošimo 60 litara ulja godišnje, pa neka trošimo naše – veli Hrvoje Maleš.

Jedan od najboljih maslinara Zagore je, po ocjeni mnogih prisutnih, Ante Agić iz Rastovca. Ima 316 maslina, stare su od 15 do 50 godina.

– Oko 95 posto mi je oblica, a pet posto levantinka. Ove godine je bilo 720 litara ulja, randmani od 15 do 21 posto, izvanredni. Počeja sam brat 5. 11., a 20. 11. bilo je sve pobrano. Naši maslinici su na oko 300 metara nadmorske visine. Puno je maslina na toj visini posađeno u bivšim vinogradima u kamenu. 

- I mogu vam reć da je Rastovac postao jače mjesto po maslinama zadnjih godina. Gotovo svaka obitelj kod nas ima po stotinjak maslina. Rastovac je idealan za maslinu. Vidi more, stiže mu taj morski zrak, a prehladno je i previsoko za maslinovu muhu pa ovdje masline odlično rađaju – kaže Agić.

Lako do kupca

Šta ćete s tolikim uljem?

– Dobro maslinovo ulje lako nađe kupca. Dio prodajem na tržnici u Rogoznici, a dio darujem prijateljima. A pošto se prodaje? Od 70 do 80 kuna litra.

Najstariji maslinar na skupu je bio 82-godišnji Božo Mamut iz Donje Blizne. Kaže: "Bilo je dobrih godina, al' ja ne pamtim da je neka bila ovako dobra kao ova." 

I tvrdi: "Može maslina u Zagoru, kako ne može! Prije dok su bile jake zime ljudi nisu tili sadit u Zagori maslinu, ali prominilo se, sad može, nema više jakih zima."

Meri Šilović

Ne smije se saditi u kotlini

Da maslina u Zagori može uspijevati, tvrde i dvojica pionira maslinarstva u Divojevićima u kaštelanskoj Zagori Ante Plazonić i Slavko Čavka. 

Šta je ljudima u Zagori došlo da masovno sade masline? – pitam ih.

– Ljudi su se većinom iz tih zagorskih sela preselili u Kaštela, Solin i Split, ali ostale su gore te kuće i imanja uz kuće koje im je žao zapustiti, a bile su neke stare masline gori koje su naši stari sadili... 

Počeli smo osamdesetih godina, pa svakih toliko bi posadili još, i danas smo u obitelji došli do 120 stabala maslina u Divojevićima. To je na ocu, mi to njemu dolazimo pomagat, obrezivat. Ove godine je bilo više od 100 litara ulja. 
A kroz sve te godine najviša je bila bojazan da će nam se masline smrznut, ono 2012. kad je bija veliki snig. Tada je čak 15-ak dana bilo minus 18 i tada su mi mnogi govorili: "Nećeš zateć ništa, osušit će se stablo.". 

Međutim, ništa se nije smrzlo. Vjerojatno zato što je snig, a ne led bija na njima. Ja san isto bija skeptičan, ali nikad zdravije nego te godine nisu bile. Eto paunovo oko se pojavilo prije dvi-tri godine, i to je sve. A do sad se u zaštiti kod nas nije koristilo gotovo ništa – kazao nam je Ante Plazonić.

A Slavko Čavka je posvjedočio o počecima zagorskog maslinarstva:

– Ja i njegov brat smo tada, prije puno godina, odlučili gori posadit masline pa smo išli u Jadro savjetovat se i rekli su nam da gori posadimo, osim naših, talijanske sorte, leccino i corattinu, da će bolje podnit zimu. Počeli smo prvi sadit masline, drugi su nas gori gledali u čudu, oni su sijali pšenicu. 

Nakon toga smo svakih nekoliko godina sadili još, tako da ja sad iman nekih 70 komada. Nekim maslinama sad ima i 43 godine, a nikad mi ih nije led uništio. Ulja bude 70-ak litara, talijanske sorte dobro rađaju, a oblica ko oblica, neće svake godine. Čita san u Maslini da je za Zagoru dobra casaliva, sad ću posadit ponešto i te. Masline se ne smiju u Zagori sadit u kotlini, i to je to.

Štambuk: Ma ulja su izvrsna

Mr. sc. Stanislav Štambuk poučio je kako se kušaju maslinova ulja, kakvo je ulje s poželjnim svojstvima, a kakvo s manama, i kako mane ulja nastaju. 

Prije toga je zajedno s agronomom Milanom Jakovčićem, iz bračke Savjetodavne službe, kušao i ocijenio 18 uzoraka maslinovih ulja zagorskih maslinara.

"Ulja su izvrsna", kazao je znalac Štambuk.

Čeka se ojkalica

A onda je stigla mirisna peka. I krenula je, naravno, ojkalica.

– Ima li koja prigodna ojkalica o maslini? – pitala sam.

– Nema još, ali bit će – rekoše.

A pravi test za zagorsko maslinarstvo bit će ovaj dugi prehladni siječanj. Ako su ga masline bez velike štete izdržale, Zagora je novi maslinarski đir.

Komentari: 0