dalmovnicaMladen Krnić: U tijeku je velika akcija javnog demantiranja poznate klapske pjesme

Tko imalo zna o tome kako živi 'narodna Dalmacija', što su joj brige i prioriteti, neće mu trebati tri puta pogađati koji će događaj ovoga tjedna, preciznije ovog vikenda, biti na vrhu dalmatinske event-liste. Pogodit će otprve jer će - naravno - reći: berba maslina! 

Istina, berba je već počela, neće joj ova subota i ova nedjelja biti prvi odrađeni dani, ali ono pravo, kultno maslinarsko doba uistinu je počelo tek sad, šetimanu prije Svih svetih, kad se mirne duše može kazati da je pola Dalmacije na maslinama ili oko njih. 

Ustvari, berba je - pogurana okolnošću da je maslinova muha opako napala u delikatnom trenutku dozrijevanje plodova koji su počeli nemilo otpadati - krenula čak i ponešto ranije nego što je uobičajeno (osobito za maslinare-tradicionaliste koji vole da masline potpuno potamne i da ih prije prerađivanja potoćaju u moru ili u slanoj vodi), ali da je sad u punom jeku potvrđuje pogled na naše male i velike maslinike gdje o granama 'vise' berači, traverše, gajbe, krtoli, češljevi, tresači, prostirke, skale i ostali 'berbeni rekviziti'. 

Sve u svemu, na sceni je velika akcija javnog demantiranja atmosfere iz poznate klapske pjesme 'Maslina je neobrana'…

Na neki simboličan način, maslinarsko doba godine označio je i Svjetski kongres maslinara održan u Splitu i Podstrani, u hotelu 'Le Meridien Lav', gdje se uz domaćinstvo našega Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša okupilo dvije stotine vodećih stručnjaka za masline i maslinovo ulje iz svih dijelova planeta na kojima ima te čudesne biljke - Japana, Kine, Argentine, Južne Koreje, Španjolske, Jordana, SAD-a, Italije, Grčke, Portugala, Tunisa, Egipta… - koji su punih pet dana (i to za govornicom istesanom od prastarog maslinova drveta iz Luna) bistrili 'problematiku masline', od njene biologije i fiziologije, preko ekonomike i marketinga, do ključnih tehnoloških pitanja proizvodnje ulja i njegova utjecaja na ljudsko zdravlje.

Istina, nisam tamo - među svjetskom elitom maslinarske struke, gdje je bilo više doktora nego što ima stabala u većini ovdašnjih maslinika - vidio puno domaćih maslinara, pogotovo ne težaka (što je upućuje na nužnost da nadležni - ma tko sve oni bili - pronađu način za transferiranje znanja s akademskih visina na zemlju, među 'male' ljude koji će, ili već jesu, maslinu zasaditi, rezati, prskati, okopavati, zalijevati, gnojiti, brati i od nje činiti sveto ulje maslinovo), no i taj je skup, svejedno, već samom lokacijom svoga održavanja potvrdio činjenicu velikog revivala masline i maslinarstva u Dalmaciji.

'A koliki je, vire ti, u tebe?'/'Najprije mi je bio 12, a onda mi se smanjio. A u tebe, koliki ti je?' /'U mene je, bome, veći, oko 15, i ne pada mi, neg' se svaki put zericu poveća'./'Meni Mate govori da mu se smanjio za dva i da mu je puno gori nego lani, kad je bila dobra godina'./'Ma đava ti se njemu smanjio, on je lani bio godinu dana mlađi i da kud će nego mu bit veći jer je moga oko nje puno bolje radit i bit puno izdržljiviji…'. 

Ovaj dijalog, tipičan za ovo doba godine, možda nije baš lako uklopiti u ozračje rečenoga Svjetskog maslinarskog kongresa, ali svakako jest u sliku dalmatinske maslinarske svakodnevnice, jer se radi o - prepoznali ste - razgovorima na temu postotka ulja iscijeđenog iz maslina, o tzv. randmanu, koji je već tradicionalno glavni kriterij (često važniji i od kvalitete ulja) za ocjenu uspješnosti uljare u kojoj su masline prerađene, pa i ocjenu samog maslinara.

A, kad smo već kod toga, randmani su ove sezone izrazito dobri - oko 20, čak 22 posto, javili su s Brača gdje je, čini se, dalmatinska berba najprije i započela – pa će ta okolnost u stanovitoj mjeri pozitivno nauljiti i sve ostale 'mehanizme' koji uobičajeno tvore maslinarsku godinu.

Kad to kažem, mislim na činjenicu da berba redovito, svake godine, pokrene naramak maslinarskih tema u rasponu od problematiziranja randmana kao presudnog pokazatelja berićetnosti uroda, preko vječne dileme o tome toćat' ili ne toćat' masline u moru, pa do ponekad žučljivih rasprava o tržištu maslinova ulja i o svakako najvažnijem elementu te priče – cijeni po kojoj će se ulje moći prodati, odnosno kupiti. Očekuje se da će uljare ove godine za 'prvu klasu' davati do 70 kuna.

Bogami malo, kažu oni koji ulje proizvode i prodaju. Bogami puno, kažu oni koji ulje kupuju. Na pitanje tko je ovoga puta u pravu, najsigurniji je odgovor: i jedni i drugi!

Mladen KRNIĆ