maslinari za primjerČubrići: Oblica se opoštenila; Ekološki proizvođač Nino Šurija: Očekujem četiri tone

Gordana Kožarić-Silov, viša stručna savjetnica za zaštitu bilja u šibensko-kninskoj Poljoprivredno-savjetodavnoj službi, sugerirala nam je posjetu maslinarima, jednima čije se maslinovo ulje već zeleni u spremnicima, i drugima koji na berbu još ne pomišljaju. Poslušali smo je. 

Za pirovački bračni par Čubrić, Mariju i Vojnoga s pravom se može kazati da su strasni zaljubljenici u masline i maslinarstvo. Suživot 85 stabala domaće oblice i talijanskih sorti leccino, pendolino i cipressino u njihovom masliniku površine 5 tisuća četvornih metara u Pirovačkom polju traje 12 godina. 

Čubrići, međutim, računaju da su "službeno zaraženi " maslinarstvom jedno desetljeće, od kada su prvi put pohodili uljaru i vratili se kući sa vlastitim maslinovim uljem. 

Do prošle godine Vojni je navigavao, pa je Marija dok joj je suprug jeo "kruh sa sedam kora“ u njihovom masliniku bila "alfa i omega".

Odradila je sve tečajeve u tom "resoru“, pa je danas ponosna vlasnica dvaju certifikata, maslinarskog i onoga za uzgoj ljekovitog bilja. Znala bi se, priča, kad je vrijeme od preoravanja ustati ranom zorom i s kopačicom dočekati mrak. Najteže je bilo pronaći nekoga tko će joj pomoći tešku kopačicu unijeti u prikolicu za odlazak u maslinik, a još teže onoga će to isto napraviti u polju, nakon posla. 

Sav trud i rad višestruko su se, vele, isplatili, a nešto što se u početku činilo usputnom djelatnošću i hobijem uz kojeg će biti ulja za vlastite potrebe, preraslo je u ozbiljno zanimanje. Posebno sada kad je Vojni u mirovini. 

To, međutim, ne znači da miruje. I on i Marija članovi su pirovačke udruge "Uljarica“ s kojom odlaze na susrete maslinara, edukacije, sajmove i prezentacije. 

Dok obilazimo njihov maslinik duž kojeg se, sve do kraja, proteže zasad uredno podšišane lavande, Čubrići hvale šibensko-kninsku Poljoprivredno-savjetodavnu službu i Gordanu Kožarić-Silov.

Oblica se opoštenila

- Svaki savjet gospođe Gordane pokazao se dragocjenim i bio je jamstvo dobrog uroda i visoke kvalitete i ploda i maslinovog ulja. Po njezinom smo preporuci, tako, već pobrali skoro 800 kilograma maslina, a otprilike toliko računamo još pobrati. Oduševljeni smo i randmanom. Od sveukupno 475 kilograma leccina dobili smo 12 posto ulja, a kod 375 kilograma naše oblice randman je bio čak 17 posto - veli nam Marija.

Duž cijelog maslinika zamijetili smo i lovke različitih boja koje je postavila Savjetodavna služba kako bi na terenu pratila prisutnost štetnika, onih koje, kaže gospođa Čubrić, lavanda neće otjerati, a dva stabalca žižule privući.

– Upravo zato smo ih u masliniku i posadili. Lavanda je poznata po svojstvu rastjerivanja nametnika, a prekrasno miriše i u mojim ukrasnim jastučićima, dok žižula dokazano privlači sve štetnike masline, pa ima svoju ciljanu ulogu u masliniku.

Kasnije smo, uz kozji sir i slane inćune kušali ovogodišnji plod rada i truda Čubrićevih, i da nismo morali dalje, teško bi se othrvali izazovu ekstradjevičanskog zlaćanog maslinovog ulja koje je delicija, sama po sebi i bez ikakvog priloga.

Vodički eko-maslinar čeka 4 tone uroda

Ovako smo se teška srca rastali od naših pirovačkih domaćina i stigli u ekološki maslinik Nina Šurije u vodičkom zaleđu do kojeg se stiže bijelim putem na jednom od skretanja uz lokalnu cestu kod Okita. Baš kako je i kazala gospođa Gordana, maslinova muha u tom kraju nije napravila štetu.

Oko 300 stabala, od kojih je 90 posto oblice, a od oprašivača pet posto leccina i isto toliko pendolina, ljetne su mjesece patila sušu, pa ih nametnik nije ni okrznuo. 

Svinule su se grane prepune ploda na pojedinim stablima sve do poda no Nino, inače predsjednik vodičke udruge maslinara "Traulik“ ni ne pomišlja na berbu prije konca mjeseca. Plodovi su, kaže, još uvijek nedozreli. 

Uostalom, ove godine očekuje izmešu 3,5 i 4 tone uroda, a organizacija berbe i nije tako lak zadatak. Trebat će mnogo ruku, ali to je, dodaje, uvijek veselje.

Budućnost u eko proizvodnji i ruralnom turizmu

– Masline smo otac i ja posadili na kupljenom terenu prije 12 godina. U to vrijeme ovdje je bilo svega devet starih stabala maslina, a sve uokolo bila je šuma, krš i raslinje. Ručno smo krčili zemljište, a sa strojevima smo ušli tek kasnije, kako bi osigurali površinu za gradnju kuće. Sve se u početku činilo kao igra, no pretvorilo se u veliku obavezu. 

- Ipak, nisam požalio što sam se posvetio maslinarstvu. Dapače, svjesno sam ušao u ekološku proizvodnju jer smatram da je ekologija budućnost svega, pogotovo u uvetima u kojima danas živimo. Više ne možete pronaći domaću, zdravu hranu. Mi je, doduše, u Hrvatskoj još to dovoljno ne cijenimo ali doći će i taj trenutak kad ćemo se okrenuti ekologiji i ostaviti nešto svojoj djeci – priča Šurija.

Ne namjerava, kaže, stati samo na eko proizvodnji maslinova ulja, već mu je cilj posvetiti se ruralnom turizmu koji je na našim prostorima još uvijek relativno slabo zastupljen.

– Dodatna sredstva uložit ću u bazene i druge sadržaje. Poljoprivreda može biti odskočna daska za mnogo toga. Danas turistima koji žive u velikim, milijunskim gradovima, nije do velike gužve u turističkim centrima. Njima je egzotično prošetati ovakvim maslinikom, svojom rukom ubrati masline, kušati ulje vrsne kakvoće, a opet, biti dovoljno blizu urbanim sadržajima i morskoj obali – uvjeren je naš domaćin.

Marina JURKOVIĆ