ignoriranje javnostiMinistre, otkrijte imena krivotvoritelja maslinova ulja!

Nije tajna da je naše tržište maslinovog ulja jedno od najnesređenijih, nikoga neće iznenaditi ni podatak da čak trećina hrvatske proizvodnje pliva u sivoj zoni, ali doista je nevjerojatno da je jedna od najvećih i najstrože čuvanih državnih tajni u Hrvatskoj podatak o tome tko na tržište isporučuje maslinovo ulje koje ne prolazi ispite kakvoće.

Sve o maslinovom ulju lako je doznati ali tko nas to, dokazano, vara ili čak truje, e to ostaje skriveno od očiju javnosti.

Ministarstvo poljoprivrede, neovisno o tome tko mu je čelni čovjek i bez obzira je li vlada lijeva, desna ili Oreškovićeva, čvrsto se drži pravila da mutikaše i prevarante valja čuvati od bijesa njihovih žrtava.

To potvrđuje i najnoviji primjer kad je objavljeno da je od 20 ekstra djevičanskih maslinovih ulja, sedam u proizvodnji i 13 u maloprodajnim trgovačkim lancima, koje je lanjske godine kontrolirala poljoprivredna inspekcija, čak šest palo na ispitu kakvoće (usput, niti jedan uzorak bučinog ulja nije bio u skladu s propisima!).

To znači da je, prema nalazima inspekcije, svako treće maslinovo ulje lažnjak. Od devet ispitanih ulja lani proizvedenih u Hrvatskoj, čak četiri nisu odgovarala parametrima kvalitete, autentičnosti i senzorskom ispitivanju.

Najfinija ulja proizvođači miješaju s drugim uljima. Sve maslinovo ulje kojemu je nakon kontrole zabranjena prodaja bilo je domaće, uvozno je bilo lažnog ranga. Dva od njih bila su patvorena, što znači da su ih proizvođači, među kojima i dva OPG-a, miješali s drugim uljima, osim maslinovih, dok od 11 ulja iz zemalja članica EU-a dva nisu zadovoljila.

U oba slučaja, a riječ je o jednom talijanskom i jednom španjolskom ulju – u pitanju je, kako se tvrdi, ‘nesukladnost’ na senzorsko ispitivanje. To znači da će se takva ulja, uz moguću kaznu trgovcima do 50.000 kuna, iz ekstra djevičanskih preimenovati u djevičanska ili maslinova ulja i ponovno vratiti na tržište.

Sve jasno i lijepo rečeno, ali nedostaje ključni podatak – tko nas to vara. Da podatak nije slučajno izostao jasno je kad postavite konkretna pitanja ministarstvu poljoprivrede – o kojim se uljima i kojim proizvođačima radi i zašto te podatke ministarstvo ne objavljuje.

Odgovor je potpuno ignoriranje. Šutnja, čak ironični smješak glasnogovornice ministarstva, koja očito naivnom shvaća novinarsku želju da provali veliku tajnu. Malo morgen.

Uspostavljena su pravila igre po kojima je dopušteno ‘zaigrati se’ bez velikog rizika. Ministarstvo poljoprivrede samo drži privid da kontrolira situaciju, a zapravo pogoduje velikima (uz koje se šverca i poneki mali) i maše smiješnim kaznama. Platiti 50.000 kuna nekome tko vrti milijune i nije kazna.

- Kad bi se naplatile dvije ili tri rigorozne kazne i javno imenovali krivci, s kojima se kod nas ne izlazi u javnost, sve bi se promijenilo - kaže Ivica Ljubenkov, predsjednik Zajednice maslinara i uljara Hrvatske (ZUMAH), koji je svojedobno radio u laboratoriju za maslinova ulja splitskog SMS-a.

Ljubenkov ističe kako su rezultati inspekcije najbolji znak da se krene u rigoroznije kontrole na tržištu. Iako je prema parametrima EU-a Ministarstvo poljoprivrede uzelo dva i pol puta više uzoraka na tržištu – minimum je osam! - Ljubenkov drži kako sustavne kontrole u nas nema. U ministarstvu pak ne kriju da intenzitet uvjetuje novac – koliko para toliko kontrola.

Svatko tko ulje stavlja u prodaju prije nego što na njega nalijepi etiketu ekstra djevičansko, trebao bi ga dati na ispitivanje kvalitete, no to uglavnom rade ozbiljni proizvođači koji drže do imena, dok puno njih, prodajući ga uglavnom na kućnom pragu, i dalje lovi u mutnom.

Po Ljubenkovu nisu problem mali proizvođači, OPG-ovi, nego trgovački lanci koji moraju znati što kupuju, a krivo deklariraju, varaju kupce i na tome stječu ekstra dobit.

U Hrvatskoj se ne konzumira puno maslinovog ulja, manje od osam milijuna litara godišnje, što daje potrošnju od niti dvije litre godišnje po stanovniku. Usporedbe radi, u EU-u je i deset puta veća a potrošnja u Grčkoj je čak 34 litre po stanovniku.

Mnogi kod nas preferiraju nabavu na sivom tržištu, gdje se plasira više maslinovog ulja nego u trgovačkim lancima. Na sivom tržištu se proda oko tri milijuna litara maslinovog ulja.

S druge strane, putem trgovačkih lanaca se proda 2,7 milijuna litara ulja. Tome se mogu pridodati mali proizvođači koji postižu izuzetno visoke cijene i prodaju ih u specijaliziranim trgovinama. U trgovačkim lancima se prodaje oko 40 posto ulja domaćih proizvođača, a ostalo je uvozno.

Veći proizvođači i trgovci maslinovim uljem uzrok takvom stanju vide u činjenici što je dozvoljeno da vlasnik maslinika nakon prerade u uljari zadržava dio ulja za svoje potrebe, a te potrebe nisu definirane. Mali proizvođači to oštro negiraju.
naše, a strano

Veliki problem o kojemu se javno ne polemizira je i to što većina značajnijih domaćih trgovačkih društava koja proizvode maslinovo ulje ujedno ga i uvoze. U rinfuzi. Praktički ga samo pakiraju s oznakom ‘proizvedeno u Europskoj uniji’. Takvu praksu imaju čak i neke poljoprivredne zadruge(?!) kojima je to zakonski dozvoljeno.

Gotovo svi domaći proizvođači, osobito kad je berba loša, uvoze maslinovo ulje i prodaju ga pod svojom robnom markom. No, takva praksa nije samo hrvatski specijalitet, provodi se i u maslinarskim velesilama poput Italije. Ali tamo su i kontrole žešće.

Prije dvije godine u Italiji je porezna inspekcija zaplijenila čak dva milijuna litara lažnog maslinova ulja, koje se prodavalo kao vrhunski proizvod talijanske kvalitete, a zapravo je spravljeno od jeftinih španjolskih i grčkih ulja.

Kod nas se uvoz isplati. Cijena ekstra djevičanskog maslinovog španjolskog ulja na burzama prosječno bude i do 3,50 eura po litri, a grčkog do četiri eura. U Hrvatskoj je otkupna cijena ekstra djevičanskog maslinovog ulja 40-50 kuna. Pritom poizvođači dobiju 10 kuna poticaja, tako da u većini slučajeva mogu računati i na 60 kuna.

- Naše ulje uvijek je skuplje od uvoznog jer sve radimo ručno, osobito u Dalmaciji, gdje se proizvede i do 80 posto hrvatskog maslinovog ulja. Nije problem u cijeni nego u istinitoj priči koju treba ispričati o tom ulju - kaže Ivica Ljubenkov.

Kako to izgleda u praksi, objašnjava proizvođač ekološkog ekstra djevičanskog maslinova ulja Nikica Žampera iz Žmana na Dugom otoku. U normalnim godinama proizvede 800-tinjak litara kvalitetnog, biološkog ulja i cijeni ga 150 kuna za litru. Ispod 120 kuna, kaže, ne može pokriti troškove proizvodnje. Čak i da nije ekološko, pravom ulju cijena ne može biti niža od 80 kuna, to nije realno, tvrdi Žampera.

Građanima Hrvatske podrijetlo prehrambenih proizvoda jedan je od najvažnijih kriterija pri kupnji. Prema istraživanju europskog potrošačkog udruženja BEUC - ‘domaće’, i u Europi, preferira 70 posto kupaca.

No, kod nas je teško jasno garantirati i što je doista domaće. Kad je Zajednica maslinara i uljara pokušala zaštititi izvornost dalmatinskih ulja usprotivila se ‘Zvijezda’ i o tome se vodi višegodišnji spor, ističe Ivica Ljubenkov i dodaje kako se u Hrvatskoj stalno vodi tihi rat malih i velikih proizvođača, a Ministarstvo poljoprivrede uporno brani interese velikih.

Tržište maslinovih ulja je jedno od najviše rastućih pa je na tom tržištu sve veća avantura dobiti odgovarajuću vrijednost za svoj novac. U utrci za profitom razvijaju se i tehnološke metode poput ‘deodorizacije’ koja omogućava manipulacije kojima se uklanjaju senzorski defekti ulja (mirisa, okusa i boje). Tako se ulje na okus može činiti kao ekstra djevičansko maslinovo ulje, a da to nije ni približno.

U svijetu postoje dva potpuno suprotna trenda u proizvodnji maslinova ulja, upozoravaju iz Zadružnog saveza Dalmacije. U jednom se ide za vrhunskom tehnologijom hladne prerade maslina odmah nakon branja sa zanimljivim varijacijama karakteristika i okusa ulja između 700 različitih sorta maslina, a sve s ciljem proizvodnje jedinstvenih ekstra djevičanskih maslinovih ulja sa zaštićenim geografskim porijeklom.

S druge strane, postoje mahom velike proizvođačke i trgovačke kompanije koje teže što većoj proizvodnji koja teško može ispuniti nužne uvjete za dobivanje ekstra djevičanskog ulja: ubranu maslinu odmah preraditi i ulje pravilno skladištiti te ga ispravno prelijevati, puniti i prevesti do odredišta. Dakle, na svjetskog razini se vodi postupak razdjeljivanja manje kvalitetnih maslinovih ulja – u pravilu velikih količina, i ekstra djevičanskih maslinovih ulja posebnih okusa.

Nužno je urediti hrvatsko tržište jer uređenost posljedično dovodi do zaštite interesa potrošača i hrvatskog maslinara i uljara koji je izabrao jedini mogući put - put kvalitete. Kako?

Rastom kontrole može se postići da se pečate tankovi u skladištu proizvođača s točno naznačenom količinom i kvalitetom maslinovog ulja, a kasnije se može pratiti kretanje tog ulja kroz količine isporučenog i naplaćenog.

Kontrolom ulja i senzorikom može se postići potpuna sigurnost da ulje u boci odgovara etiketi. Nužno je imati sustav uvida u datum branja i prerade, mjesto maslinika i prerade, sortu masline u tamnoj boci ili aluminijskoj ambalaži. Sve u okvirima propisanog označavanja na etiketi.

Dokaz da je ulje kušano i da je provjereno kao ekstra djevičansko može izdvojiti Hrvatsku kao jednu od oaza u kojoj se zna što je to u bocama maslinovog ulja na policama trgovina i u podrumima zadruga i uljara. I još nešto vrlo važno – hrvatsko ekstra djevičansko ulje treba kvalitetno brendirati.

- Brendiranje je iznimno važno i na tome treba ozbiljno poraditi - naglašava Ivica Ljubenkov. I nema tu velike mudrosti, Hrvatska u Europi i svijetu treba napraviti samo ono što je Istra napravila u Hrvatskoj.

Dražen Gudić