Samo dva dana trajala je ovogodišnja berba u masliniku u pirovačkom zaleđu koji od 2001. godine uređuju, obrađuju i plodove svojega rada ubiru članovi županijske Udruge hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a, a u berbi im pomažu i članovi obitelji.
Tog 21. listopada okupilo ih se 25, podijelili su se u grupe i, od stabla do stabla – beri. Negdje je plodova više, negdje manje. No, važno je da su zdravi, pa će i ulje biti kvalitetno. Doduše, ne žale se na urod, s obzirom na to da ova godina, kao i prošla, nije maslinarima išla naruku.
Maslinik je – jer su u njemu tijekom cijele godine – jedan od najboljih u tom kraju, pa ne čudi što se njihovo maslinovo ulje okitilo brojnim priznanjima. Do sada su na međunarodnim natjecanjima maslinara i uljara dobili 14 zlatnih, jednu srebrnu i dvije brončane medalje. I ove će godine svoje ulje prijaviti za natjecanja, pa vjeruju da će “pasti” još koja medalja.
– Prije dvije godine imali smo sedam tona maslina, lani oko 200 kila, a ove će godine biti oko dvije tone. Zadovoljni smo urodom, ali najvažniji su ljudi, članovi naše udruge, koji daju sebe, svoje vrijeme i s radošću dolaze u maslinik. Imamo mi tu i nešto vinograda i raznih voćaka.
Traženje i pružanje pomoći
Udruga okuplja hrvatske branitelje oboljele od PTSP-a i drugih psihičkih bolesti, a rad u masliniku, boravak u prirodi i međusobno druženje izvrsna je radna terapija za njih, ali i za članove njihovih obitelji – govori nam Branko Smrček, predsjednik Udruge.
Pokušali smo razgovarati i s beračima, ali to je išlo malo teže.
– Šta ću vam ja reći? Eto, Branko je za to najbolji, zna sve, pa neka on govori – glasio je odgovor koji smo najčešće dobivali. Nije nam bilo druge nego vratiti se Branku.
– Vjerujte mi, ta bolest utječe na sve. Zarazna je jer čovjek koji boluje od PTSP-a prenosi to na obitelj. Njegovo (ne)raspoloženje ili izoliranje od okoline osjeti se u obitelji i to najviše osjete supruge i djeca. Zato je važan rad s tim ljudima, pomoći im da se otvore i počnu govoriti o svojim problemima, tražiti pomoć, a Udruga je tu da ih podrži. U tome smo kao udruga zaista uspjeli i dobivamo pohvale za naš rad.
- Prezadovoljni smo što smo uspjeli riješiti naš status u društvu, a pomoć rado pružamo i hrvatskim braniteljima koji nisu naši članovi, a obraćaju nam se. U nekim slučajevima nismo uspjeli, a to se pokazuje u dosta rastava brakova, pojavama ovisnosti o alkoholu i narkoticima ili kocki. Međutim, kad čujem kolege iz drugih krajeva Hrvatske, čak ni to – loše – nije u našoj udruzi brojno u odnosu na druge sredine. Nažalost, imali smo jedan suicid. Čovjek je imao našu člansku iskaznicu, ali nije dolazio u Udrugu tražiti pomoć – kaže Smrček.
Podrška obitelji
Koliko je radna terapija važna hrvatskim braniteljima oboljelima od PTSP-a, posvjedočila nam je i Ljiljana Inkret, jedina žena članica Udruge. Inače, Udruga ima 378 članova, a Ljiljana je voditeljica Kluba obitelji koji djeluje pri Udruzi.
– Radna terapija jako je važna za nas. Pogledajte ovu prirodu, ove predivne masline, kamen, svaku biljku. To nas opušta i, kad smo u prirodi, neovisno o tome što radimo, osjećamo se drugačije nego u kući ili stanu. Zaboravimo na svakodnevne probleme, opustimo se, družimo, razgovaramo, nasmijemo se, pa i zapjevamo – kaže nam.
U masliniku nije bila jedina žena. Nabrojili smo ih još sedam, a sve su one došle pomoći svojem članu obitelji. A pomoć, podrška i razumijevanje članova obitelji itekako su važni osobi koja boluje od PTSP-a.
– Prvi put sam ovdje u berbi maslina i oduševljena sam. Sada potpuno razumijem muža zašto dolazi tu, a mogu vam reći da mu je to puno, puno pomoglo. Budući da sam nedavno otišla u mirovinu, sada ću i ja češće dolaziti s njim – rekla nam je Nevenka Bura.
Valja naglasiti da su mnogi članovi Udruge, nakon što su se uključili u radnu terapiju u masliniku, i sami počeli obrađivati svoje zapuštene maslinike ili podizati nove, što je dodatni uspjeh.
Sljedeći korak – solari
Zadržali smo se u masliniku duže nego što smo planirali. Uživali smo u razgovoru s beračima, prisjetili se početaka, kad su 2001. godine ugovorom s vlasnikom Šimom Sladićem zapušteni stari maslinik dobili na korištenje na 25 godina, i uspoređivali to sa sadašnjim trenutkom.
– Sjećate se kako je ovo bilo, a gledajte danas! Imamo 169 stabala maslina, među kojima 82 mlade koje smo zasadili, napravili smo suhozid oko maslinika, iskopali bunar i doveli vodu u maslinik pa ga zalijevamo sustavom kap po kap, napravili smo malu zgradu s kuhinjom i ostavom, pečenjarnicu, sanitarni čvor, uz pomoć vojske napravili smo put…
- Nedostaje nam struja, da se riješimo agregata, pa mozgamo kako ćemo – a to nam je sada prioritet – doći do sredstava za postavljanje solara i proizvodnju vlastite energije. Po ugovoru s vlasnikom još ćemo 12 godina biti ovdje, a onda ćemo vidjeti što i kako dalje. Svakako, Šimi Sladiću, koji je pokazao svoju humanost i osjetljivost prema braniteljskoj populaciji koja boluje od PTSP-a, ostavit ćemo sve, baš sve što smo dosad napravili i što ćemo sljedećih godina napraviti – na kraju je rekao Smrček.
Milenko zadužen za spizuAko narod radi, k tomu cijeli dan, mora ga se i nahraniti. Za to je zadužen Milenko Lokas, profesionalni kuhar u mirovini i član Udruge. Zavirili smo u kuhinju da vidimo što sprema beračima.– Za marendu će imati kuhani buncek i suha svinjska rebra s raznim vrstama kiseliša, a za ručak gulaš s povrćem. Eto, godinama sam radio u “Jadranu” kao kuhar, a sada kuham za svoje suborce i prijatelje – rekao nam je Milenko ne ispuštajući kuhaču iz ruke. |
Pančić i Matić nisu posjetili maslinikPraksu da na prvi dan berbe maslina pozovu i prvog čovjeka Ministarstva branitelja, županijska Udruga hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a nikad nije prekinula. Tako je poziv i ove godine odaslan aktualnom ministru Fredu Matiću.– Naravno da je bio pozivan, ali ni jedne godine nije se odazvao. Da, sjetio sam se. Nije se nikad na naš poziv odazvao ni nekadašnji ministar branitelja Ivica Pančić, dok svi ostali jesu – kaže Smrček bez komentara. |