Dr. Ivica Vlatković: Maslinari se suočavaju s recesijom i ekološki svjesnijom klijentelom, no biološka metoda za uspjeh postoji, ali je vrlo izazovna i složena

Dr. Ivica Vlatković: Maslinari se suočavaju s recesijom i ekološki svjesnijom klijentelom, no biološka metoda za uspjeh postoji, ali je vrlo izazovna i složena

Abruskularne mikorize su prirodni biofertilizatori mnogih biljaka, pa tako i maslina. Brojni fiziološki procesi maslina ovisni su o simbiotskim učincima abruskularnih mikoriza implatiranih na korjenov sustav masline.

Proučio sam znanstvene radove koji se bave ovim istraživanjima i mogu zaključiti da, ukoliko težimo stvaranju održive poljoprivrede, postaje sve hitnije odgovarajuće upravljanje tim simbiotskim gljivama, koje bi potencijalno u budućnosti mogle smanjiti uporabu agrokemikalija, s pozitivnim učincima na biljke i tlo u kojem se razvijaju.

Proces ponovnog uspostavljanja prirodne razine bogatstva mikoriza može predstavljati obećavajuću alternativu konvencionalnim metodama gnojidbe, s ciljem održive poljoprivrede. To, po meni, predstavlja postizanje ključnog cilja za vinogradare i maslinare koji se suočavaju s globalnom recesijom i moraju se nositi s ekološki svjesnijom klijentelom.

Glavna strategija usvojena za postizanje ovog cilja je inokulacija abruskularnih mikoriza propagula (inokuluma) u ciljanu zemlju. Nažalost po mnogim istraživanjima abruskularne mikorize ne mogu se uzgajati u čistim kulturama, daleko od njihovih biljaka domaćina.

Ova ograničavajuća značajka čini proizvodnju abruskularnih mikoriza vrlo izazovnom i složenom. Neki znanstvenici svojim radovima potakli su me da odem u potragu za samoniklim maslinama.

Naime primarno i spontano samonikle masline u svom razvoju razvijaju simbiotski odnos s abruskularnom mikorizom na svom korjenovom sustavu od samog početka razvoja.Vjerojatno je to i razlog da te masline, koje nitko ne gnoji, tretira i reže, ne oboljevaju, trpe sušu i opstaju nekad u gotovo nemogućim i surovim uvjetima okoliša.

Sve koje sam našao oprezno sam iskopao iz zemlje, široko okopavajući da zahvatim što više formiranog korjena. Vadeći taj korjen imao sam priliku vidjeti brojne bjeličaste tanke niti (hyfe) i kvržice. Donesem ih u maslinik i prokopam u krugu pitome masline na više mjesta do površnog korjena, a nakon toga škarama malo posječem dio po dio korjena samonikle masline i ubacujem u iskopane rupe koje nakon toga zatrpam.

Na taj način postoji šansa da se hife i kvržice s divlje samonikle masline „integriraju“ s korjenskim sustavom pitome masline, ukoliko prethodno nije uspostavljen. Svaki pokušaj vrijedan je truda za što zdravijim okolišem, pogotovo ukoliko to još ima dugoročnu korist za masline, a time i za maslinara.

Naslovnica Maslinarstvo

Anketa

Prijavljujete li svoje maslinovo ulje na natjecanja?





Pošalji Rezultati