Zaista, poznato vam je, ima dana kad nam je svaka kap kiše zlata vrijedna. A i obratno, kad kiše ima uistinu prekomjerno. A prošle godine smo se bogme i jednoga i drugoga uvelike „nauživali“, mnogi stariji s dobrim pamćenjem ne sjećaju se tolike izdašnosti.
Shodno tome može se slobodno reći da su svemu živom, i vidljivome i nevidljivome, umjerene oborine ali, prije svega, i Sunce, njegova svjetlost, toplina i energija bitni uvjeti za život.
O tome je li sunce moćnije ili slabije krenulo u svoju dnevnu plovidbu svodom ovisi i to koliko smo činjenicom da smo djeca Sunca uistinu sretni. Kako bilo, sunce zna kako posrkati zemlju, sve na njoj i u njoj, pa i bilje.
No, sve ima svoju mjeru – ničega previše, ničega premalo! Dakle, sunce - darovatelj života, i sunce - njegov ništitelj, dva su lica istoga, antipodi po učinku i po djelovanju na život. Zapravo, cijeli naš vijek kao da protiče između dviju krajnosti, dvaju ekstremnih vrijednosti koje nam određuju sudbinu: između žarkih ljeta i ljutih zima, između toplog i hladnog.
Ni za jednoga od njih ne možemo reći da nam je posve pri duši, da nas na bilo koji način sasvim zadovoljava - čak, štoviše, kad smo u vlasti hladnijeg vremena žarko smo željeli da nam je onaj drugi, čak i toplotni udar, u tom trenutku nadređen, poželjniji i potrebniji.
A kad se njih dvoje približe jedno drugome kao što je to bilo s globalnom meteorologijom od početka 2017., onda imamo razloga reći da smo u stupici dvije, najblaže rečeno, nadošle neudobe. I ne samo mi, ljudi.
No, draže nam je – prije svega drugoga - za Sunce kazati da je izvor života (sjetimo se parafraze teksta s početka Biblije „U početku bijaše svjetlost...“) i da nam bez sunca nema života. A zar biljke nisu u odnosu na čovjeka neka vrst njegove djece? Kako sva stanja i procesi na Zemlji ovise o Suncu, tako i sav živi svijet, svi ljudi, biljke i životinjski rodovi od njega ovise i njemu se prilagođavaju.
No, i sve drugo, osobito ono što na život bitno utječe. Voda kao najvažniji izvor života također ovisi o suncu kao važnom elementu budući se djelovanjem Sunca upravo oblaci i sva zračna strujanja stvaraju isparavanjem vodene pare iz oceana ali i iz slatkovodnih izvora vode, za čovječanstvo najvažnijim izvorima pitke vode. I ma koliko pitoreksno djelovali idilični prizori izlaska i zalaska sunca te njegovi lelujavi odrazi na vodi, zadaća drva da raste, cvate i sazrijeva u svakom je trenutku neutaživa.
Može se činiti da smo u želji da govorimo o biljnom svijetu u našoj svakodnevici promašili temu. Ali nismo. Nismo, ako znamo da je između ostalog najveći dio našeg tijela zapravo – voda, koja zavisno o životnoj dobi i spolu čini cca 72 % (od masti slobodne) tjelesne težine, što znači da - da ne ulazimo baš u sve detalje razdiobe vode u organizmu - 70 kg težak čovjek u sebi sadrži oko 45 litara vode, a nešto manje žena istih težinskih mjera.
Prisjetimo se: od početka 2017. imali smo najprije višemjesečne hladne čas suhe čas vlažne dane da bi se sve to pretvorilo u one višemjesečne suhe i žedne. Dakle, dovoljno da se “izludi” i čovjek a ne samo životinje i biljke!
Sve u svemu, čovjek itekako ovisi o Suncu kao najvažnijem izvoru života, ono na njega stalno utječe, njih su dvoje posredno i neposredno u suživotu, on je vladar svega. Eto, čak se i francuski kralj Louis XIV. proglasio Suncem (“Le Roi Soleil"), doduše u drugom kontestu, ali unekoliko znakovito za ovu našu priču.
Kad bi čovjek bio biljka, a tko kaže da na neki svoj prirodni način nije, kad bi recimo bio maslina, loza, smokva, rogač…. zacijelo bi mu bile i važnije meteorološke (ne)prilike da se ne osuši, ugine…
Sunce, navode učeni ljudi, svojim solarnim zračenjem oslabljuje štetna visoko energetska kozmička zračenja (GCR) koja dolaze izvan našeg Sunčevog sustava, te samim tim pomaže Zemljinoj atmosferi da lakše abosrbira i neutralizira ta isijavanja, da bi Zemlja i sav naš sustav bio pogodniji za život.
Nadalje, UVC zračenje od 280 nm–100 nm (izvan vidljivog spektra) koje je dio spektra zračenja Sunca, ima antibakterijski učinak (UVC lampe se koriste danas za sterilizaciju medicinske opreme, čak i za steriliziranje vode pri njezinu pročišćavanju pa je zato bolje sušiti rublje na prirodnom zraku i suncu, koje blagotvorno djeluje na problematičnu kožu).
K tome, Sunce direktno utječe na stanje našeg duha, ima i izravan utjecaj na razvoj i rast čovjeka, biljaka i životinja, a njegova svjetlost važan je faktor u metabolizmu stanica. Isto tako, Sunce podiže imunitet čovjeka, čak i blagotvorno utječe na vid.
Sunčeva se energija kažu putem fotona skladišti u sjemenkama biljaka, itd., a čovjek kao hranu koristi Sunčevu energiju, koja je svojim nerafiniranim i hladno prešanim uljima esencijalna za sve metaboličke procese u ljudskom tijelu (tzv. HRM metoda).
Izravnim gledanjem u Sunce čovjek se u biti hrani sunčevom energijom – biljke nisu nego sekundarni izvori te energije, dok je meso životnija tercijaran izvor, a čovjek u biti solarni akumulator. U sebi može pohraniti rezerve Sunčeve energije na način da gleda u Sunce te da mu, kažu, hrana nije potrebna za život. Znanstveni temelj HRM metode je da ljudi i biljke skladište fotone i da je Sunčeva svjetlost vrlo važan element u metabolizmu ljudskih stanica.
Ukratko, ima još niz podataka o blagotvornom utjecaju Sunca, ali i sve što nabrojismo već je dovoljno da nas uvjeri kako bez Sunca za čovjeka ne bi bilo života!