Zadatak je bio pomalo i konspirativan: trebalo je, naime, fotografirati nagrađivanoga šibenskog inovatora Radu Vukšu (61) kako u vrtu obiteljske kuće u Crnici demonstrira rad svoje mini kosilice i kopačice, ali tako da se (švedski) Vlasi ne dosjete.
Zašto baš oni? Pa zato što je ova Vukšina inovacija nastala na poznatoj konstrukciji motorne kose, popularne "pelarice" renomiranog proizvođača iz zemlje Vikinga i sve je isto, osim jednostavnog alata izrađenog od čeličnog lima koji je Vukša osmislio da radi tri posla.
Položen razinom zemlje – uvjerili smo se – kosi travu, iščupa je iz korijena, freza i kao nožicama, ustreba li, reže drvenasti korov poput kupine ili drače. Uspravljenog položaja u radu, postaje bogomdanom za lagodno okopavanje kapulice, bez mukotrpnog saginjanja. A tamo gdje je kapulica, šalimo se s Radom, u blizini je i janjetina, zapisano je, sveto pravilo.
Ta će inovacija, još jedna u nizu namijenjenih maslinarima i vrtlarima pričekati neko vrijeme da bude izložena, jer je ovaj član Društva inovatora "Faust Vrančić" namjerava zaštititi patentom i otuda zamolba da ne prikazujemo najvažniji dio.
Jest da "inteligentna rješenja dolaze iz Švedske" – znamo to i bez one reklame – no i u nas ima konja za trku, dokazuju domaći inovatori, a među njima i Rade Vukša.
Još samo da je sustav pametan na švedski ili način neke druge dobro ustrojene zemlje, pa da praktične zamisli dosjetljivih zanesenjaka posvećenih unaprjeđivanju svakodnevnoga života i rada pretoči u proizvode za plasman na tržište... Gdje bi nam bio kraj – jel' se tako kaže? Ali, to je tema za neku drugu priliku.
Zajedno s ostalim šibenskim inovatorima ovih dana Vukša je nastupio u Zagrebu i osvojio još jednu broncu na sajmu "Arca" za posljednji prototip kojim zaokružuje svoj "maslinarski ciklus" od desetak strojeva i alata.
Načelo je opet "tri u jedan", kao kod klasične kopačice koja kosi, ore i sadi kapulicu u jednom potezu, ili na prethodnom primjeru mini kosilice i freze, a riječ je o drobilici za otpadno granje s cirkularnom pilom i pumpom za vodu.
Mljevene grane odlično su gnojivo, a mlin na terenu radi na struju iz prenosnog agregata, ili sva tri sklopa pogoni benzinski motor serijski proizvedenog trimera priključen preko tvorničke, gibljive osovine.
Na "inteligentno rješenje iz Švedske" – misli se na trimer, iliti sjekač tanjeg drvenastog raslinja – opet je istom mjerom uzvraćeno iz Šibenika, pa kome milo, kome drago!
U tehnološkom smislu, sve od toga već je konstruirano i poznato, ali inovacija skrivena unutar kućišta je način kako je Vukša sve to uklopio, sveo na zajedničku osovinu i naposljetku, razdvojio funkcije alata da se koriste prema potrebi odvojeno ili istovremeno.
– Ne bih želio zvučati neskromno, no ja inovacijom ne smatram traktor s klimatizacijskim uređajem ili još kakvim luksuznijim dodatkom – govori Vukša.
Košta dva milijuna kuna i rijetki će ga kupiti, no ako patent pomogne sitnijem poljoprivredniku, poput većine naših maslinara kojima i sam pripadam da smanjimo troškove i umaranje u radu, to je već nešto drugo – rezonira Rade.
U godinu i pol dana otkako je iz TLM-a otišao u mirovinu s mjesta metalurga i planera proizvodnje, ovaj programer i informatičar obrazovanjem – stjecajem okolnosti nije se bavio tim poslom – za svoje inovacije namijenjene poljoprivrednicima osvojio je na specijaliziranim sajmovima jednu zlatnu, potom i brončanu medalju za preinake kopačice s dvostrukim pogonom, a još jednu broncu donio mu je motorni "češalj", berač maslina.
Nasuprot modelima tog pomagala dostupnim u trgovinama, ovaj ne razbacuje masline posvuda, jer je inovator postigao da plodovi padaju točno ispod grane koja se obire. Pravo iznenađenje bit će električni berač, s mogućnošću regulacije brzine okretaja, što nema ni jedan na tržištu, no o tom potom.
Vukša je jedan od onih kreativaca koji rukama naprave ono što mozak zamisli: samouki je vodoinstalater, limar i strojobravar, a informatičko-programersko obrazovanje, izučeno u Zadru još u prvoj polovici 70-ih, dok su računala bila velika kao sobe, stalno ga usmjerava da pronalazi prečace za radne operacije i drukčije razmišlja, kako objašnjava.
S opremom koju je preinačio i osmislio, Radi Vukši već je milo i lagodno obrađivati 70-ak maslina na zemlji supruginih roditelja u Gračacu kod Skradina.
Kao većini maslinara, mahom umirovljenika, teško mu je računati na ičiju pomoć. Djeca su odrasla, bave se svojim zanimanjima u Zagrebu, gdje mu je kći, a sin je pomorac i upravo to bila mu je misao vodilja kada je prionuo inovacijama namijenjenim ljudima u sličnim životnim prilikama.
– Niti novca, a ni vremena nemamo za bacanje i to nam je uvijek najveći problem. Ukoliko ne racionaliziramo postupke, kako možemo očekivati prihvatljivu zaradu s nevelikih parcela? – objašnjava Vukša, preporođen otkako koristi prepravljeni četverotaktni motokultivator "Benassi-agria" kojemu je na mjesto pogonskih kotača stavio kosilice, a straga, na izvodu osovine montirao noževe kopačice. Sada i tamo gdje je trava narasla čovjeku do ramena, nakon njegova prolaska ostaje čista, uredno raskopana brazda.
– Uobičajeno, dan prije oranja trava se pokosi trimerom i nema onog tko tako ne radi. To je težak posao, a već drugi dan, bez poštenog odmora, slijedi jednako naporno frezanje i tako unedogled, u ciklusima koje traži obrada zemlje.
Vukši toliki napor više nije potreban i veli kako je pronašao formulu da se ljeti bezbrižno kupa, jer kada u svibnju i lipnju svojom kopačicom obradi zemlju, ne treba se u maslinik više vraćati do listopada, niti kositi dvaput mjesečno ono što je naraslo u međuvremenu, smije se.
A kada na "Benassi-agriu" prikvači i jednostavnu sadilicu za kapulicu, također vlastite proizvodnje, samo s jednim utroškom goriva ugodno obavi tri posla.
– Članstvo u Društvu inovatora "Faust Vrančić", koje za svaku pohvalu zdušno vodi volonterski tajnik Josip Labura otvorilo mi je mnoga vrata, donijelo brojne kontakte i na sajmovima potvrdilo da sam pogodio što ljudima treba – zadovoljan je Vukša.
Osim brojnih maslinara, s njime su dosad kontaktirali predstavnici proizvođača poljoprivrednih strojeva iz Bjelovara, ali patent još uvijek nisu kupili.
To mu i nije toliko važno jer je u svojoj radionici naručiteljima spreman izraditi svaki od svojih alata s etiketom "Vuksha", među kojima su motorne i električne kružne pile, osmišljene također na konceptu "pelarice", vrlo praktične za orezivanje maslina.
Zahvaljujući tome, prošlu zimu sedamdeset stabala u svome masliniku potkresao je bez ičije pomoći samo za šest sati, a ručnim pilama sigurno bi trebalo nekoliko dana.
– Priznajem – kaže Rade na kraju – sada mi je pogled na polje u kojem ima puno posla neusporedivo vedriji nego prije!
Bez klime, ali sa sjedalom
Na motokultivatoru se također može udobno sjediti zavaljen u automobilsko sjedalo (!), te kositi i orati zahvaljujući jedinstvenom Vukšinom patentu zgloba na rudi koja spaja kopačicu s ovim dodatkom. Sjedalo, inače, onemogućuje montažu sadilice.
– Dosad je orač koji hoda uz kopačicu određivao dubinu frezanja naslanjanjem na upravljač. Budući da sam izveo da može i sjediti, vlastitu težinu jednostavnim balansiranjem prenosi na noževe freze preko posebnoga zgloba, koji smatram pravom inovacijom. Prema mojim informacijama, to je prvi primjer ugradnje sjedala na kopačici – tvrdi Vukša.
Kada se sjedalo demontira, kopačica opet postaje prvotno zamišljeni "plavi vlakić", multipraktik stroj koji "kosi, ore i kapulicu sadi".
Opojni miris otrova
"Geni za zlato", natpis je na ormariću u Vukšinoj radionici, a ispod njega je konjska potkova, znamen kovačkog zanata kojim su se bavili naraštaji njegovih predaka. S ocem, prerano umrlim cijenjenim kovačem u šibenskom "Vodovodu", još kao osmogodišnji dječak počeo je učiti vodoinstalaterstvo, a kasnije je savladao varenje.
Rade Vukša također je uvjereni ekolog. Grozi se od same pomisli da bi masline prskao kemijskim preparatima i lani je slučajno otkrio potpuno prirodni herbicid, insekticid i fungicid, dok je destilirao tajnu mješavinu ljekovitog bilja. Raspolaže s malenim destilatorom vlastite izrade i sada je na tragu rješenja kako mogući, standardizirani ekološki proizvod učiniti znatno jeftinijim da bi bio isplativ u trgovačkoj mreži.
U punoj koncentraciji to je herbicid koji poprskan na korov sprži biljku do korijena drugi-treći dan poslije nanošenja; razblaženog vodom koristi ga za uništavanje mrava, a još više razrijeđenog za polijevanje vinove loze. Za ljude je potpuno neškodljiv, demonstrira prskajući tekućinu na zapešće Rade, a sudeći po ugodnom mirisu na aromatično bilje, mogao bi poslužiti i kao dezodorans.