Konačno, milost je procurila iz neba! Minule obilnije kiše, prve nakon svibnja izmamile su osmijeh na lice Zdravka Svirčića, maslinara i smokvara iz Grebaštice.
Bez sumnje, mršavi, sitni plodovi - sama "špica i kožica" - dojučer smežurani, "napunit" će se do uobičajene veličine, tako da može računati barem na 200, a u najboljoj mogućnosti i na 300 litara maslinova ulja od ovogodišnje berbe.
Njegovoj obitelji važna je svaka kap, jer su Zdravko (56) i supruga Snježana već nekoliko godina bez posla, a od maslinovog ulja, uz turističko iznajmljivanje ljeti, uvijek se nešto priskrbi za skroman život obitelji s dvoje djece, sinom i kćeri, u zajedničkom domaćinstvu sa Zdravkovom majkom Katom.
Još je rano, napominje, reći hoće li ove godine i kod njih u Grebaštici ulje poskupjeti dvadesetak posto kako se najavljuje u cijeloj zemlji. Cijenu su ustalili na 70-80 kuna, godina će na cijeloj šibenskoj obali ipak donijeti nešto uroda, a Zdravko ne voli poskupljivati jer nije mešetar i opskrbljuje uglavnom poznate, vjerne kupce.
Količine ulja koje očekuje u konobi gotovo su uobičajene za njegova dva maslinika na odvojenim, nedalekim parcelama, poput mnogih u Dalmaciji. Na području Grebaštice, govori, masline su se solidno zametnule, plod je zdrav budući da je suša gotovo istrijebila nametnike, no da nije pala kiša, pitanje je bi li štogod uopće ostalo na granama.
Mlada, petogodišnja i mlađa stabla, najgore su prošla: dio ploda su odbacila, počelo im je venuti čak i lišće, a neke su bobe od suše pomodrile još u kolovozu. Te masline neće spasiti niti najobilnije kiše, a na starijima, ovisno o kakvoći zemljišta, čak i položaju unutar istog maslinika, ima sasvim normalnih plodova za ovo doba godine, pokazuje Svirčić provodeći nas svojim maslinadama.
Stanje je otprilike jednako u cijeloj Grebaštici, šibenskom kraju gdje se od masline, podjednako i od suhe smokve poznate u Zagrebu oduvijek živjelo. Dosad je najviše ulja dobio prije četiri godine, čak 700 litara i to je općenito, bila jedna od najboljih maslinarskih godina.
- Ove godine ekstremna suša i vrućine od 40 stupnjeva bile su najveća muka. Srećom, maslina je uistinu sveto stablo i vlaga je brzo oporavi. Doduše, on je neke ovog vrelog ljeta zalijevao i primijetio da je s time stablima još više naudio:
- S tih kojima sam donio vodu plod je počeo još više otpadati, kao da sam ih dodatno "skuhao". Vjerojatno bi, kap po kap, trebale znatno veće količine, možda i tisuću litara svakoj, samo tko to može, kada je navodnjavanje, uz rascjepkan posjed jedan od najvećih nedostataka našeg maslinarstva, iako cijeli šibenski prostor leži na Krki govori Svirčić, inače kvalificirani maslinar.
Zadivljen je naprednom agronimijom Izraela, koji je bezvodnu pustinju pretvorio u voćnjak i povrtnjak, a nama eto i maslinarstvo počiva na starijim ljudima i pogledu uprtom u nebo ne bi li se ukazao kakav tamni oblak.
- Do 15. listopada, kada uvijek počinjem berbu, uvjeren sam da nakon ovih kiša mogu biti miran. Tada je na maslinama podjednaka količina zelenih, šarenih i modrih plodova koji će ponavljam, svi biti iznimno zdravi, jer ove godine nije bilo maslinove muhe, čak ni komaraci nisu boli, ističe domaćin dodajući da su najbolje maslinarske godine kada dobra kiša padne početkom lipnja, prvih dana srpnja i oko Velike Gospe.
U rujnu ionako uslijedi kišno razdoblje, a za svoje područje tvrdi da pravih padalina nije bilo čak devet mjeseci! Tako, po svemu sudeći, dalmatinski "uragan Irma", kao personifikacija katastrofe i klimatskih promjena ima sasvim oprečnu pojavnost kroničnih, sve izraženijih suša.
Kada su padale posljednje prave kiše, pitajte Zdravkovu majku Katu. Lani, preklani, prije četiri godine? Brus, zadnje prave, životvorne vode presahle su početkom 80-tih, čega se sjeća i Zdravko.
Cijelu zimu tijekom studenoga, prosinca, sve do kraja ožujka, fošama je s brda pod kojima se ugnijezdila Grebaštica poljem do mora neprestance tekla voda, što od kiša, što probuđena iz podzemlja.
A još prije, davnih 60-tih, prostrana grebaška vala na koju, kao s komandnog mosta kakvog velikog broda puca pogled sa Svirčićeve terase u Bašelovićima, do polovice bi u jesen i zimu bila zamućena od zemlje koju su vodene bujice nosile za sobom, kazuje Kata Svirčić koja u svojih 80 ne pamti ovakvih suša i vrućina.
- Otad, to više nikada nisam vidjela! Zadnjih godina dogodi se i da naš grebaški izvor Kanela presuši, a ne pamti se da je ikad prije. Bilo pa se spominjalo...