kako sanirati oštećenjaDr. Vlatković o obnovi 'smrznutih' maslina: Nove generacije samo trebaju slijediti utvrđena pravila

Razmjere oštećenja pozebe najbolje je procijeniti u sezoni rasta u kojoj se oštećenje dogodilo. Oštećenje se može smatrati:

a) malim, ako su njime zahvaćeni samo listovi, te jednogodišnji ili dvogodišnji izbojci
b) srednjim, ako je zahvaćeno trogodišnje do petogodišnje drvo
c) velikim, ako simptome oštećenja pokazuju primarne grane i deblo.

Ako zona kambija izgleda suho i smećkaste boje, a jednogodišnji i dvogodišnji izbojci su oštećeni (raspucala kora, posmeđenje tkiva), rezidba se može ograničiti samo na odstranjivanje oštećenih izbojaka. 

Rezidba se tada započinje od vrha prema osnovi, sve do mjesta na kojemu je tkivo još uvijek zdravo. Na taj je način moguće postići bujan rast i brzu rekonstrukciju krošnje. 

Prilikom rezidbe nije preporučljivo štedjeti oštećene grane kostura primjenom slabije rezidbe jer će maslina tako slabo reagirati, a za rezidbu u sljedećim godinama trošit će se više vremena.

Ako su novi izbojci nastali od tkiva koje nije posve funkcionalno, novi će rast vjerojatno biti slab i neujednačen tijekom nekoliko sezona rasta. Ako je oštećenje jako, preporučuje se odstranjenje čitave krošnje. 

Ova se preporuka temelji na iskustvima pozeba 1956. i 1985. godine. Kada se oštećena krošnja pokušala obnoviti rezidbom, novi rast masline nije bio tako bujan, a trebalo je i više vremena i rada da se obnovi krošnja.

Mladar i Kovačević (1990.) pokazali su da nove masline oblikovane od potjeranih korijenovih izdanaka mnogo brže rastu i bolje rađaju ako je krošnja bila u cijelosti odstranjena nego ako je odstranjen veći dio stare krošnje. 

Ovo su sve iskustva i zapisi onih maslinara i maslinarskih znalaca koji su na svoje oči vidjeli reakcije masline nakon pozeba. 

Nove generacije maslinara samo trebaju poštivati pravila do kojih se iskustveno došlo. Važna je činjenica da je to netko već prošao i vidio i zato se i kaže da „u kraljevstvu slijepih kralj je onaj koji ima jedno oko“.

dr. Ivica Vlatković