Na Šolti je prošlogodišnja berba bila osrednja. Oblica je dosta podbacila i ovakav rezultat možemo zahvaliti šoltanki, koja je odlično rodila i opet nas izvukla. Sad možemo kazati da je i kvaliteta ulja dosta dobra, pogotovo kod maslinara koji su se obranili od maslinine mušice.
Ponovno su i ove godine protiv nas bili i paunovo oko i suša i maslinina mušica.
Međutim, 2016. godinu pamtit ćemo po nečemu drugom. Pamtit ćemo je po visokim postocima ulja u plodu. Na samom početku berbe, nakon prvih prerada, krenula je Dalmacijom priča kako su ove godine masline pune ulja i ljudi su se, naravno, čudili.
Nitko nije očekivao da bi se količina ulja mogla kretati iznad 15 posto, a u nekim slučajevima čak i do 20 posto. Kako i ne bi kad smo se svi odvikli od takvih randmana, iako su oni prije petnaestak godina bili uobičajeni.
Prijelomna 2003.
Sjećam se osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, kad su mi masline redovito davale oko 20 posto ulja. Jedne godine čak sam oborio rekord s 25 posto. Ni u najlošijim godinama u tom razdoblju količina ulja u plodu nije padala ispod 15 posto. U to vrijeme masline su se brale kasnije, ali slobodan sam ustvrditi da su kasnije i dozrijevale.
U ovoj priči prijelomna je bila 2003. godina, koju pamtim po izuzetno velikoj suši. Tada su se prinosi ulja u plodu drastično smanjili. Takav se rezultat, uz manje oscilacije, nastavio sljedećih 12 godina, u kojima su maslinari bili sretni ako su imali dvoznamenkaste postotke ulja.
Ova je godina puno drugačija. Čim su plodovi počeli mijenjati boju iz zelene u žutu, zapazio sam da je sadržaj ulja u njima veći nego inače. Da bi se to primijetilo, bilo je dovoljno zgnječiti pokoji plod. Jedva sam dočekao berbu da se uvjerim u svoja zapažanja. Prva prerada dala mi je 17,7 posto. Najniži je postotak bio iznad 13, a prosjek oko 16 posto.
Da ne bi bilo zabune, želio bih napomenuti da ja izračunavam postotak tako da uzimam dobivenu količinu ulja u kilogramima u odnosu na težinu prerađenih maslina.
Postalo je uobičajeno da maslinari, a nažalost i neki prerađivači, obračunavaju postotak ulja tako da uspoređuju volumen dobivenog ulja s težinom prerađenog ploda, što daje gotovo 10 posto veći rezultat. Tako su valjda svi sretniji uz prividno bolji prinos.
Nakon svega ovoga nameće se logičan zaključak da su vjerojatno vremenske prilike utjecale na količinu ulja u plodu, što odmah otvara pitanje po čemu je 2016. bila drugačija od prethodnih.
Nemam dovoljno informacija o tome kakvo je vrijeme bilo i koliko je kiše palo na širem području, pa ću se ograničiti samo na otok Šoltu. Ako usporedim količinu oborina iz 2015., jako rodne godine, za razdoblje od 1. kolovoza do 15. listopada, s 2016., dolazim do odgovora na postavljeno pitanje.
U navedenom razdoblju, koje je u biti vrijeme sazrijevanja ploda i stvaranja ulja, 2015. je godine palo više od 200 litara kiše po četvornome metru. Samo prvi put, 13. kolovoza, palo je 70 litara. U navedeno vrijeme 2016. godine palo je ukupno 60 litara, i to u pet puta.
Nakon svake kiše puhala je jaka bura po nekoliko dana, tako da je dostatnost vlage u tlu čitavo to razdoblje bila negdje na granici. Čini se da je baš ta minimalna količina vlage, uz povoljnu temperaturu, idealna za proces stvaranja ulja u plodu.
Bilo je i nekoliko manjih lokaliteta gdje su pale znatno veće količine oborina. Prerada maslina ubranih na tim pozicijama dala je lošiji rezultat, koji više odgovara prethodnim godinama, što podupire ovu teoriju.
Gnojenje prije berbe – manje ulja?
Još jedno moje iskustvo uklapa se u ovu priču. Najbolje što maslinar može učiniti za svoje masline je gnojenje NPK gnojivima za vrijeme pravih jesenskih kiša, znači prije berbe.
Stablo zbog toga ostvari veći jesenski porast, razvrstavanje pupova bude bolje, a rezidba koja slijedi se zbog općeg stanja stabala pretvori u pravi užitak. Međutim, primijetio sam da dobijem prekrasna stabla, lijepe plodove, ali vrlo loš postotak ulja.
Već nekoliko godina ne prakticiram gnojenje u to vrijeme i postotak ulja u prosjeku je bolji. Očito je da dušik stvara isti efekt koji se događa i kad je previše vlage, te se masline ponašaju kao da je proljeće.
Teško mi je tvrditi radi li se u oba slučaja o stvarno većoj količini ulja ili je samo pitanje omjera zbog veličine ploda, odnosno količine vode u njemu. Da bismo mogli biti potpuno sigurni u to, trebalo bi nam puno temeljitije istraživanje.
Maslinarska 2016. ostaje iza nas. Vjerujem da će je se mnogi maslinari rado sjećati jer ih je obdarila odličnim uljem i zanimljivim iskustvom.