Naša autohtona sorta lastovka pokazala je svoju otpornost na paunovo oko i posolicu. Iako imam pojedinačna stabla, cijepljenjem sjevernih grana oblice lastovkom odlučio sam je imati više zastupljenu u svom masliniku.
O lastovki u knjizi “Veloluško zlato” piše Filip Marinović, praktičar, vrsni maslinar rođen 1919. u Veloj Luci, jedan od najboljih poznavatelja sortimenta Vele Luke. On u svojim istraživanjima bilježi:
“Prvi nasadi Lastovke datiraju negdje od konca 18. stoljeća, ali ih možemo pratiti, prema sjećanju naših djedova tek od formiranja Vele Luke kao stalnog naselja Velolučana negdje od početka 19. stoljeća. Najstariji maslinici Vele Luke nastali su na oranicama nizinskog područja koje se proteže od predjela Bad na rubu Vele Luke pa sve do pod crkvicu Sv. Kuzme i Damjana koja se nalazi na jugozapadnom dijelu blatskog polja.
Na tim prostorima u tim najstarim maslinicima dominantna sorta maslina bila je drobnica, daleko manje orgula, rijetko gdje po koje stablo lastovke i vrtunščice. Tragajući za najstarim stablima lastovke nalazimo pojedinačne primjerke na predjelima Ančinovu, Stalijarevom Dolcu, Badu, Petkovića ratu, Gradini, Potoračju i Tevčaru.
Ti su primjerci posađeni uz drobnicu i orgulu, ali su bili vrlo rijetki,vjerojatno tadašnji težaci nisu imali povjerenje u tu sortu, tim više, jer njen plod nije bio za jelo kao orgula, a ulje joj je bilo gorko.
Ipak na tim površinama nalazimo 2 veća staništa lastovke. Jedno je na predjelu Potoračja gdje je evidentirano oko 60 starih stabala lastovke, a sađeni su od 1810. do 1920.godine. Lastovka je vodila stogodišnji rat da bi postala dominantna sorta Velaluškog podneblja. Zlatno doba Vela Luke, u kojoj se 1910. godine proizvodilo 500 vagona vina za izvoz pomoglo je Lastovki. To zlatno doba pomoglo je da se lastovka kao rodna sorta zapazi i započne njena sadnja na širim površinama.“
Filip Marinović smatra da Lastovka potječe od divlje masline kao majke i jedne od pitomih sorata maslina vjerojatno od vrntuščice.
Nedavno je znanstvenica Tatjana Klepo u svojim istraživanjima genoma maslina za Lastovku rekla da ima 70% divlje masline u svom genomu, što ide u prilog gore navedenoj tvrdnji.
Sorta lastovka, prema stručnoj literaturi, preporuča se kao vodeća sorta za proizvodne nasade. Najveća prednost lastovke u odnosu na većinu domaćih sorti je što ona ima oko 75% potpuno razvijenih cvjetova za oplodnju (fertilnih), najviše vlastitim polenom, ali i polenom drugih sorata npr. drobnice. Zbog toga lastovka gotovo svake godine obiluje resom, cvjetovima i plodovima, a pojedinih se godina dogodi i da prerodi.
Lastovka je opisana u znanstvenom djelu dr. Aleksandra Vlašića “Morfološki citološki i fiziološki sterilitet sorata masline“ (1980). On tu za lastovku kaže kako ona u odnosu na druge sorte “ima znatno manje funkcionalno muških cvjetova, zato i redovitije rađa“.
Lastovka razvija srednje bujno stablo, okruglasto, savijene sivozelenkaste krošnje poput kišobrana. Obično ima nisko račvasto deblo.Plod se koristi isključivo za proizvodnju ulja.
Maslinovo ulje sorte lastovka ima karakteristično gorkast okus koji je posljedica visokog postotka fenola sekoiridoida oleuropeina kao i njegovih derivata. Oni čuvaju ulje od kvarenja kao i naš organizam.
Upravo zbog visokog masenog udjela sekoiridoida oleuropeina i njegovih derivata lastovka spada u našu fenolima najbogatiju sortu. Prosječni maseni udio fenolnih tvari lastovke je 950 mg/kg ulja, dok je istarska bjelica odmah iza lastovke s 750 mg/kg, drobnica 680 mg/kg, oblica 210 mg/kg, a lećino, od introduciranih, 148 mg/kg. Eto razloga zašto lastovku i danas na Korčuli zovu čuvaricom ulja, a ja bih dodao - i zdravlja.
Posebno je značajno istaknuti da u sušnim godinama maseni udjeli fenola rastu preko 1000 mg/kg ulja.
U fenolnoj frakciji ulja lastovke posebno treba istaknuti da u okusu dominacije gorčine sudjeluju i derivati sekoiridoida (oleuropein aglikon I,II, izomer ligstrozid aglikon I,II,III).
Lastovka je najuljevitija sorta otoka Korčule. Ovisno od položaja, klimatskih i drugih uvjeta, sadržaj ulja u svježem plodu ide do 24% (kraj studenog).
Lastovka se ubraja u srednje rane sorte sa 190 dana od cvatnje do zriobe.
Dostatno je samooplodna. Dobar oprašivač za lastovku je drobnica.
Otpornija je na maslinovu mušicu od oblice. Otporna je na bolest paunovo oko, dok je vrlo osjetljiva na bakterijski rak. Zbog toga je cijepljenje sorata slabo otpornih na paunovo oko lastovkom razuman izbor svakog maslinara.
Prije tri godine obilazio sam brda i uvale oko Vela Luke. Imao sam prilike vidjeti stabla lastovke na kojima je svaka grančica imala gale raka masline, ali i nevjerojatnu plodnost. Čudesna simbioza oboljenja i plodnosti. To sve maslina može podnjeti!
Što se tiče raka, lastovka je sklona razviti ga onoliko koliko je maslinar sklon strojnoj berbi i nestručnoj rezidbi lastovke.
Danas je lastovka prisutna na Slovenskom primorju, pa sve do Krfa u Grčkoj. Slovencima je Poljoprivredna zadruga Vela Luka 1967. Godine isporučila 3500 sadnica. Na Krf je lasovku prenio direktor tamošnjeg Instituta za maslinarstvo 1982. godine.
Davno je bilo kad su lađe Magne Graecije pristale na obale Korkyre Nigre. Od tad su prošla tisućljeća. Tad je čudesna i mistična zraka svjetlosti raspukla cvijetove maslina, a vjetar spojio genom lastovke za sva vremena.
Gdje je čuvajuKao ishodni materijal čuva se Lastovka u dva kolekcijska nasada (Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split i Stanica za južne kulture Dubrovnik). Pored ovog, sorta se čuva u Svjetskoj kolekciji genofonda masline “Alameda del Obispo“ pri Sveučilištu u Cordobi u Španjolskoj te u svjetskoj kolekciji genofonda masline Instituta u Sfaksu u Tunisu.Od 2007. godine čuva se i u svjetskoj kolekciji masline pri Institute National Marrakech u Maroku. Nadalje u Hrvatskoj je registrirano 269 matičnih stabala ove sorte u osam matičnih nasada. Prema broju matičnih stabala ova sorta je na drugom mjestu odmah poslije Oblice. |