REGIONALIZACIJaEvo zašto je važno dobijanje oznake izvornosti

Šire promatrajući relevantnu regulativu i njenu primjenu, aspekti zaštite proizvoda oznakama izvornosti, zemljopisnog podrijetla i tradicionalnog ugleda su višeznačni:

Pravni aspekt zaštite

Odnosi se na zaštitu naziva od neovlaštenog korištenja i svakako ima najveći značaj, jer se odnosi na zaštitu proizvodnje u nekom određenom području, koje se definira uglavnom prema administrativnim i povijesnim granicama.

Ovo je posebno važno zbog izmještanja različitih proizvodnja tijekom posljednja dva desetljeća na Daleki istok, te s time povezanim učinkom na tržištu i u percepciji potrošača. Na jedan način, regionalizacija postaje alat nasuprot globalizaciji.

Gospodarski aspekt zaštite

Odnosi se na višu cjenovnu kategoriju ovih proizvoda, budući da se jasnom komunikacijom prema potrošaču generira i njegova volja da za zaštićeni proizvod plati višu cijenu. Istraživanja tržišta pokazuju i trend rasta u lojalnosti potrošača ovim proizvodima.

Dohodak proizvođača takvih proizvoda se, radi navedenog, neposredno povećava i zadržava u području proizvodnje.

Sinergija izgradnje prepoznatljivosti proizvoda prema nazivu regije, odnosno korištenje imena regije na proizvodima više kvalitete je također jedan od gospodarskih aspekata zaštite, koji ima posebnu važnost u marketingu.

Socijalni aspekt zaštite

Odnosi se na pozitivne učinke koje zaštita posredno generira na stanovništvo nekog ruralnog područja, kojem se, proizvodnjom zaštićenog proizvoda omogućava egzistencija i sprječava depopulacija regije.

S kulturnog stanovišta, oznake autohtonosti omogućavaju njegovanje i razvijanje regionalne tradicije i identiteta, te očuvanje starih načina proizvodnje, receptura i sirovina, dok potrošački aspekt, podrazumijeva povećanje potražnje za autohtonim proizvodima posebne kvalitete, stoga što su potrošači sve više upućeni, educirani i osjetljivi prema podrijetlu proizvodnje.

Regulativa za autohtone proizvode razlikuje oznaku izvornosti i oznaku zemljopisnog podrijetla. Razlika među njima je u povezanosti broja proizvodnih koraka s definiranim područjem, čije ime proizvod nosi.

Oznaka izvornosti i zemljopisnog podrijetla odnose se na naziv koji označava proizvod koji potječe iz određene regije, mjesta ili, iznimno, zemlje, s tim da se oznaka izvornosti (OI), Protected Designation of Origin (PDO) definira kao naziv proizvoda čija kvaliteta ili svojstva, u bitnom ili isključivo, proizlaze iz te zemljopisne sredine i nerazdvojivi su od prirodnih i ljudskih faktora koji vladaju u tom prostoru, te čiji se svi proizvodni koraci odvijaju u tom definiranom zemljopisnom području.

U Hrvatskoj u ovoj kategoriji su registrirani svih 5 maslinovih ulja, Istarski pršut, Varaždinsko zelje, Ogulinski kiseli kupus, Neretvanska mandarina i Paška janjetina.

Oznakom zemljopisnog podrijetla (OZP), odnosno Protected Geographical Indication (PGI) smatra se naziv koji identificira proizvod čija se kvaliteta, reputacija ili drugo obilježje isključivo pripisuju njegovom zemljopisnom podrijetlu, a čiji se barem jedan proizvodni korak odvija u tom zemljopisnom području.

Iz razloga što se samo dio cjelokupnog lanca proizvodnje nalazi na definiranom području, u RH su oznakom zemljopisnog podrijetla zaštićeni Dalmatinski, Drniški i Krčki pršut, Lički krumpir, Zagorski puran, Baranjski i Slavonski kulen i Poljički soparnik.

Oznakama autohtonosti se komunicira direktno s potrošačem, koji je za jamstvo podrijetla i standardne kvalitete spreman, prema istraživanjima, izdvojiti i do 30% više novca, nego za sličan proizvod bez certifikata.

Piše: Ana Marušić Lisac, dipl. ing. agr.
Biotechnicon poduzetnički centar d.o.o.