Znate li bajku o Pepeljugi? Današnja priča o žižoleri puno joj nalikuje. Priča započinje ovako: bilo je to davno kada je posađena ..., a danas još i dalje strpljivo i vjerno služi svoje gospodare.
Žižoleru najčešće nalazimo u maslinicima kao pojedinačna stabla. Sve su to višestoljetna stabla, reklo bi se, iste generacije. To navodi da je najvjerojatnije sađena u jednom kratkom razdoblju prije više stoljeća. Po mojoj procjeni stabla dosežu starost preko četiri stoljeća.
Ime je dobila najvjerojatnije po plodu koji nalikuje žižuli. Još i danas koristimo saznanja iz Istarske elejografije Carla Huguesa, jedne od rijetkih stručnih knjiga koje obrađuju problematiku istarskih domaćih sorti maslina.
Sorta je kroz povijest bila nepravedno zanemarivana i zapostavljena do te mjere da većina maslinara niti joj ime nije znala. I nju sam uvrstio u preporučene domaće istarske sorte za potrebe izrade zaštite izvornosti maslinova ulja.
Ali tu su nastali problemi. Najprije smo sortu identificirali kao posebnu i prijavili je na sortnu listu RH 2007, a već u berbi 2006. proizveli smo prvo njezino monosortno ulje u ovim krajevima. Naime, do tada su se njezini plodovi prerađivali pomiješani najčešće sa bužom vodnjanskom ženskom. Taj je posao na moj prijedlog i stručnu podršku odradio poznati vodnjanski maslinar Livio Belci.
Monosortno ulje žižolere prvi put je prijavljeno na jednoj smotri i to u Vodnjanu 2007. godine. Čim je ulje došlo na stol senzornim analitičarima, odmah su primijetili da pred sobom imaju nešto novo, nikad prije kušano.
Ocjenjivač iz Rovinja Rino Šuran je čak primijetio (uz upozorenje ostalima da je to možda ludo) da ima okus po žižuli. Ne treba posebno spominjati da ocjenjivačke komisije u takvim slučajevima dobivaju uzorke ulja pod šifrom. Ulje žižolere je te godine bilo najbolje ocijenjeno ulje smotre, bolje i od danas već famozne buže ženske vodnjanske.
Odmah smo počeli sa skidanjem reznica s označenih sedam matičnih stabala te je tako u rasadniku "Darko" u Rovinju i rasadniku "Prud" u Metkoviću započeta proizvodnja sadnica sorte žižolera.
U 2010. godini na Vodnjanštini niču prvi maslinici žižolere s više od 4000 mladih stabala. Sadnja je nastavljena istim intenzitetom 2011. i 2012.godine. Eto kako je malo potrebno da se spasi jedna sorta, zahvaljujući ovim činjenicama spasili smo je od zaborava i propadanja.
Karakteristike sorte
Podrijetlo joj je nepoznato. Smatramo je domaćom sortom. Prema zadnjim ispitivanjima ulje je odlične kakvoće. Vrijeme dozrijevanja je kasno, u prvoj dekadi studenoga. Rodnost je obilata i redovita.
Primijetio sam da je upravo žižolera jedna od najotpornijih na maslinina svrdlaša, moljca i mušicu. Stablo je bujnog rasta, pa zahtijeva redovitu rezidbu. Krošnja kotlastog oblika raste u širinu, kora izbrazdana.
List izduženoga kopljastog oblika, simetričan, srednje veličine, slabo izražene nervature, špicastog vrha, kratke peteljke. Boja svijetlo srebrnkasto zelena. Plod je zelenožute boje, u kasnoj zriobi na osunčanoj strani poprima crvenkastoljubičaste nijanse. Na peteljci se i nakon fiziološke zriobe vrlo dugo čvrsto drži.
Oblik je pravilan, jajast, blago izdužen, samo poneki plodovi nepravilni. Vrlo je sličan istarskoj bjelici. Srednje je veličine, težine 1,7 grama. Prosječna dužina 19,3 mm, širina 12,2 mm. Prosječna težina koštice 0,39 grama.
Ekstra djevičanska maslinova ulja dobivena od sorte žižolera su izraženog mirisa i okusa po plodu masline, srednje bogata aromom po jabuci s izraženom voćnom komponentom po drugom voću. Manje su slatka ulja s gorčinom i pikatnosti u harmoničnom odnosu s okusom ploda. Spadaju u srednje intenzivna harmonična ulja. Tragovi badema, rajčice i artičoke očituju se u mirisu uz miris po aromatičnom bilju.