stubljarova reportažaKako se sadila oblica u Istri

Masline su pravi grumen zlata. I kao drvo, i kao plod, i kao ulje. Samo se treba dogoditi trenutak kad se poklope sve kordinate – i tad cijeli maslinik postaje pravi, isplativi kapital - govori mi krupni Istran iz Kaštelira Obrad Kocijančić, dok pomalo nervozno namješta kapu na glavu i sprema se put rovokopača koji se nalazi na crvenoj zemlji priređenoj za sadnju mladih maslina, koje su naravno u važima, malo sa strane, spremne za poć u zemlju.

- Evo ovdje na Juriški, na zapadnoj strani od Kaštelira, zasadio sam svoj prvi maslinik i svi su mi u to vrijeme, točnije nevrijeme, jer se događalo dok smo još bili u ratu, u Kašteliru govorili da sam lud. A zasadio sam u moj prvi maslinik 553 masline, dakle i lijepi broj maslina, ali i lijepa površina.

A onda je kad su stasale došla ponuda za prodaju s cifrom koja se nije mogla odbiti. No ličilo mi je u prvom trenutku kao kocka, a ulog je bio taj moj prvi maslinik. Pitao sam se prodati ili ne, ali evo sada nije mi ni najmanje krivo. Pa i ne može mi biti krivo kad mi je on napravio sve ča imam danas - oko 20 hektara maslinika i desetak vinograda. On mi je bio pokretač svega što sam u životu potom napravio.

A evo ga i dalje ovdje, nitko ga neće uzeti i odnijeti u Hong Kong, gdje, kako čujem, živi njegov vlasnik. Samo mi je žao što je zapušten, evo masline su se razrasle, prava su šuma, a na njima nitko ne radi i nije radio, još od prodaje. Samo se nekoliko godina, bralo ono što je rodilo, a onda ništa. Pitao sam ja da mi ga daju u najam, da ga sredim, da opet živne, no nitko se uopće nije javio na tu moju ponudu.

I ča ću onda neg saditi nove masline, jer prva se investicija itekako kapitalizirala. No nije to jedini razlog za širenje s novim maslinama. Tržište pokazuje da je ovo vrime za maslinovo ulje - veli Kocijančić i penje se u rovokopač.

I počinje nanovo s kopanjem rupa na zemlji koja je kultivirana riperom i to temeljito, više puta. Na tabli veličine preko dva hektara, oko koje je šuma malih hrastića, a preko puta prvi sada zapušteni maslinik, izmjenjuju se duge crvene trake zemlje na kojima je već pokoja zasađena mlada maslina sa širokim zelenkastim pasažima, koji će doći na red kako bude novca.

No u crvenoj je zemlji podosta kamena i sada nakon što je s površine budućeg maslinika već uklonjeno preko 200 tona kamena. Ima ga valjda još toliko i još puno više ispod podosta debelog sloja zemlje koja je još netaknuta.

Na njoj je, naime, do prije pet godina rasla tek šuma. A onda su se tri godine zaredom događali požari i sva je šuma bila spaljena. Potom je sve popilano i počišćeno i zemlja je ostavljena da sazrije, jer, reče mi Kocijančić, u zemlji su ostale žile, a njima treba vremena da se raspadnu.

I čekalo se, radilo na zemlji, iz godine u godinu se tretirala kako bi se vrhunski pripremila za mlade sadnice. No kamen je i nadalje tu, ali je sva je sreća da maslina voli kamen, pa i ovdje u Kašteliru, gdje su masline na sve strane.

Pa ipak ovog proljeća samo je Obrad Kocijančić širio maslinike sa 700 novih sadnica i to domaće istarske bjelice, ali i domaće oblice, koja je zapravo u Istri vrlo rijetka svuda osim ovdje u Kašteliru.

- To je zemlja oduvijek bila vlasništvo moje obitelji i evo na njoj sadimo istarsku bjelicu, no moja je mama završila talijanske škole, pa ju je uvijek zvala bianchera. I kad su se pojavila ova prava ulja, ja sam počeo s tim prije dvadesetak godina, moja je mama dugih mjesec dana „pljuvala“ po meni ča je ulje za njezine pojmove zeleno i gorko. Al' nakon tih teških mjesec dana, punih gorkih riječi, mi je davala flašu: donesi mi, da mi nebiš donio drugo. Evo zato i sada ide ponajprije bjelica.

I tako na tabli, uz Kocijančića i stroj, tu su i Hadil Fezić i Sead, u kojih su ruke prepune sadnica i motika i vila. Naime, pokazuje mi, sad već dugogodišnji znalac sadnje maslina, bivši rudar Hadil, ide to vrlo jednostavno za lijepog i sunčanog dana, ali bez ruku teško i nikako.

- Ma super je vrijeme i ide nam baš dobro, evo rovokopač napravi rupu, nas dvojica ubacimo stajski gnoj, zatrpamo, pa onda motikom iskopamo novu rupu i stavimo sadnicu, opet dobro zatrpamo i istabanamo oko sadnice i ovog drvenog stupa na koji na dva mjesta vežemo maslinu. I tako redom. Jest, čini se jednostavno, no evo znoja i za pomalo burovitog dana. Nije lako, al kad posao dobro ide ništa nije teško. Naročito s maslinama u kojima dok ih sadim uživam, jer nažalost svojih nemam. No jednoga dana tko zna....

A sadnice lijepe,visoke, čuvrste, jake, ma divota, kaže Kocijančić. Polovica je sadnica iz Rovinja, i to istarske bjelice, a druga polovica iz Kaštela oblice. A već sada Obrad Kocijančić ima maslinik sa 650 oblica, koje je on već odavno krstio „kaštelirskom oblicom“. Kako i neće kad se baš u silno lošoj prošloj godini iskazala izvrsnim rodom, i u kvaliteti i u količinama. A bio joj je tek prvi rod.

Silno ponosan maslinar Kocijančić govori i o 20 kilograma maslina po stablu. Bilo je i po desetak kilograma, no s prosijekom od 13 kilograma oblica je zaslužila vrhunski tretman. A posebice i stoga što je ulje bilo odlično.

Pa se eto i u novom masliniku nakon tjedna sadnje, na vjetru koji ovdje uvijek struji niz padine koje lagano vise put mora i Tarske vale, lagano njišu i trepere lišćem mlade oblice kojih je zasađeno preko 300 komada.

I Elvino Šetić, agronom iz porečkog Instituta za poljoprivredu i turizam, koji zajedno s kolegicom doktoricom znanosti Sarom Godenom, pomalo nadgleda sadnju, naglašava iznimne mikro osobitosti za masline i njihov rast od Kaštelira sve do Bujštine, ali i područja ispod Limskog zaljeva, Rovinja, Bala i Vodnjana.

Maslinar Obrad Kocijančić može čekati nove masline i njihov plod bez problema. Maslinici na desetak lokacija i preko 5000 stabala govore o relativno velikoj proizvodnji ulja, koje iz Kaštelira ide na tržišta sve do Beča, ali i put Rusije. Ove je godine jedan hektar maslina rezerviran samo za izvoz u Skandinaviju, dakle otvara se još jedno novo tržište. Da li je razlog tome što je ulja za naše prilike i za naše tržište preskupo?

- Nije istina, ja nikako ljudima ne mogu objasniti da je žlica mojega ulja dovoljna u odnosu na litru onega što u butigama prodaju po 30 kuna. Jer to ne more bit, mi imamo proizvođačku cijenu od 36,30 kuna po litri, Talijani imaju kunu manje, pa i oni znaju da ispod 37 kuna nema proizvodnje maslinova ulja!

- Pa što se to onda prodaje ispod te proizvođačke cijene, o svim nametima i PDV-ima koji se na nju lijepe da i ne govorim? Što je to na policama?

- Oni prodaju nešto, a ja prodajem ulje sa papirom. Mi smo prije radili analizu u Zavodu za zdravstvo u Puli i s takvim su papirima palete ulja otišle u Moskvu, koja je itekako postala zahtjevna što se kvalitete tiče. Zbog toga smo, uz hrvatsku analizu, pošli i u akreditirani EU laboratorij i napravili analizu i tamo. A u Moskvi su kad je ulje stiglo napravili još jednu analizu, kako bi rezultate usporedili s papirima koje smo mi priložili. I onda nema muljanja!

Oblica je eto pristigla iz Dalmacije u Istru i baš se lijepo udomaćila, a preko tristo novih sadnica, koje evo sada trpere na crvenoj zemlji Juriške, to najbolje i dokazuju.

Piše i snima Mladen Stubljar