PRIRODA I DRUŠTVOVoćke koje maslina voli u susjedstvu

Život je šaren, sve ima svoje razloge, pa ni maslina uglavnom nikad nije bila sama, uvijek je u svom okruženju imala još neku vrstu i bilo im je zajedno dobro.

Koja stabla voli maslina u svom susjedstvu pitamo dr. sc. Željka Prgometa s Poljoprivrednog odjela u Poreču Veleučilišta u Rijeci.

U našim starim maslinicima uvijek je bila i poneka smokva, poneka mendula, šipak, loza...

- Istina, u našim starim maslinicima bile su skoro uvijek prisutne i druge voćne vrste, najčešće smokva, badem i trešnja, a na otocima nar – šipak. Prisutne su i marelica, orah, kruška, jabuka, šljiva, lijeska, oskoruša. Za smokvu su koristili prije svega kosine terasa i slabije tlo. Na otocima su smokve sadili uz suhozide ili po sredini parcele. Uz svježe smokve ljudima su dragocjene bile i suhe smokve koje su bile važna namirnica za zimske dane kad nema svježeg voća. Smokva je vrlo hranjiva i u mnogim krajevima pripomogla je u gladnim vremenima.

Mendule i trešnje?

- Badem se obično sadi na slabije tlo i uz rub maslinika. Trešnje bi se u maslinicima sadile na bolje tlo. Na rubove parcela bi se sadila lijeska, a nar ili šipak se sadio na otocima uz vrtače, kako bi se razvili što veći i sočniji plodovi. Orah je u maslinicima vrlo rijetko prisutan, stabla su mu velika i trebaju veći prostor. Isto važi za oskorušu. Kruške, jabuke i šljive trebaju više vlage i zato su manje prisutne u obično sušnijim maslinicima.

Danas kad se sade novi veliki maslinici, zaboravljaju se tradicija i znanja naših starih i u njima su samo masline...

- Nažalost, u današnje vrijeme se pripremaju velike površine za sadnju maslina s kojih se skidaju sve biljne vrste i sadi se monokultura. Tako se narušava biocenoza i nastaju veliki problemi s pojavom tipičnih i netipičnih bolesti i štetnika na maslinama. Time se povećava potreba za korištenjem pesticida i zagađuje se okolina. Uz veliku biološku raznolikost lakše se uspostavi prirodna ravnoteža, mogućnosti za prerazmnožavanje štetočinja su manje. Neke voćne vrste omogućuju razvoj korisnih kukaca.

Zašto je, recimo, maslini korisna smokva?

- Smokva je dobrodošla u masliniku za predatore maslinina medića, a žižula, citrusi i jabuke za predatore najvažnijeg štetnika maslinine muhe. U južnoj Italiji, recimo, preporučuju sadnju živica žižule da bi se namnožio parazitoid Opius concolor, koji smanjuje populaciju maslinine muhe.

Što preporučujete za sadnju u našim maslinicima?

- Moguća je sadnja pojedinačnih stabala za svoje potrebe i sadnja mješovitih nasada. Za svoje potrebe preporučamo voćne vrste sa sličnim potrebama kao maslina, znači vrste otporne na sušu i primjerene za osunčane južne položaje. Poželjno je i da ne trebaju posebnu njegu, prije svega ne zaštitu od bolesti i štetočina. Svim nabrojenim kriterijima odgovaraju: smokva, žižula, nar, kaki, badem, oskoruša i dren. Među manje zahtjevne spadaju i trešnja, a za mikroklimatsko najugodnije položaje i mandarine.

Kod podizanja mješovitih nasada, moramo voditi računa o različitim zahtjevima svake voćne vrste i sorte i nasad planirati tako da je njegova njega što racionalnija. Smokva i žižula su vrlo pogodne voćne vrste za mješovite nasade jer imaju vrlo slične potrebe kao maslina. Inače smokva može razviti vrlo dubok i razgranat korjenov sustav, pa je zato jako zahvalna na dobroj pripremi zemljišta. Poželjno je preorati cijelu površinu na dubinu do jedan metar i prije toga obaviti gnojidbu na temelju kemijske analize tla.

Kako posaditi žižulu?

- Tlo se pripremi isto kao za maslinik i druge trajne nasade. Žižula ima dubok korjenov sustav, nije izbirljiva za tlo i dobro podnosi sušu. Razmak sadnje je 4 do 5 metara između redova i 3 do 4 metra u samome redu.

Iako je u svijetu poznato više stotina sorti žižule, kod nas se sade samo tri. Najrasprostranjenija je sitnoplodna žižula, otporna je na pucanje plodova i vrlo je ukusna te je preporučujemo za sadnju u nasade. Inače, žižula je iznimno bogata hranjivima, mineralima i vitaminima. Suha mljevena žižula dio je tradicionalne kineske medicine, ljekovita je cijela biljka, ne samo plodovi, nego i lišće, kora i korijen.

A vinova loza u masliniku? Toga je kod nas uvijek bilo...

- Maslina, vinova loza, smokva i datulja ubrajaju se u prvo drveće koje je čovjek pokušao uzgojiti i podrediti svojim potrebama. Divlja stabla masline bila su poznata već prije oko 12 tisuća godina. Povijesne činjenice ukazuju na suživot masline i vinove loze još u davnini, što je i logično – obje su biljke sunca i topline, sa svojim velikim korjenovim sustavom i skromne što se tiče dubine tla i vode u tlu. Oduvijek je bilo da su ljudi na rubu vinograda ili nagnutijem terenu iskorištavali prostor i sadili uz loze i maslinu. Tako bi dobro iskoristili prostor, a bilo je korisno i za sprječavanje erozije te ljepši izgled krajolika.

PIŠE Meri Šilović