Istaknuti hrvatski stručnjak za maslinarstvo i maslinovo ulje ing. agr. Italo Žužić objavio je knjigu “Maslina i maslinovo ulje”, što je bio povod za razgovor o brojnim temama koje zanimaju maslinare i uljare, a o kojima ovaj znanstvenik ima zanimljive stavove.
Tako Italo Žužić u svojoj knjizi podastire znanstvene argumente protiv određenih trendova u maslinarstvu poput favoriziranja tzv. autohtonih sorti, zatim proizvodnje monosortnih ulja, gustih nasada, navodnjavanja pod svaku cijenu, vjernosti ručnog branja maslina umjesto uporabe mehanizacije, te, kako tvrdi, “prodavanja magle” pod organskim biološkim uljima.
Strane otpornije
Za njega je protežiranje autohtonih sorti, radi afirmacije lokalpatriotizma poput Buže, Istarske bjelice i dr. u odnosu na davno uvezene talijanske sorte, kao što su Leccino, Pendolino i dr., sasvim kontraproduktivno.
Podsjeća da je Istra s klimatskim obilježjima na samoj granici uzgoja masline, a spomenuti uvozni asortiman, otporniji je na zime, štetnike i bolesti, te prema panel testu u kemijskoj senzoralnoj analizi daje i kvalitetnije ulje.
Sva dosadašnja istraživanja potvrđuju da je Leccino uvijek zasluživao najbolje ocjene tijekom takvih analiza, pa ne vidi ni jednog razloga zbog čega se maslinari ne bi opredjeljivali za takve kultivare. U prilog tomu navodi da su još 60-ih godina prošlog stoljeća istarski agronomi odlazili u Italiju, u potragu za kvalitetnim maslinovim sortama. U protivnom, veli on, da su istarske bile tako dobre, ne bi bilo potrebe za uvozom talijanskih.
Što se monosortnih ulja tiče, Italo Žužić, temeljem znanstvenih i stručnih ispitivanja opredjeljuje se više za miješana ulja, jer su ona, napominje, puno kvalitetnija u odnosu na monosortna. Podsjeća kako su uvijek mješavine bolje i kvalitetnije, ilustrirajući to primjerom proizvodnje vina, kave, kakaa.
“Kod miješanja ulja različitih sorata, uvijek i redovito dolazi do izražaja sinergizam. Ulje jedne sorte ne daje uvijek visoku kvalitetu. Takva su ulja ili previše slatka, gorka, pikantna, te iz tog razloga nisu dovoljno harmonična. Kada proizvodnja proizlazi iz određene mješavine naročito provjerenog odnosa, tada dođu do izražaja svi mogući pozitivni atributi maslinovog ulja, te su ona redovito savršeno harmonična”, napominje Žužić.
Za njega je neprihvatljiva i gusta sadnja maslinovih sadnica, jer nakon što narastu, razmaci među njima su preuski, što rezultira nedostatkom topline i sunca, a što opet dovodi do senilnosti stabala.
Temeljem učenja stručnjaka FAO-a, koji su donijeli pravu renesansu razvoja maslinarstva u našoj zemlji, u porečkoj Agrolaguni, gdje je Italo Žužić bio alfa i omega maslinarstva i uljarstva, prihvaćen je najbolji razmak sadnje za istarski klimat, a to je tzv. dinamički razmak sadnje 6m X 4 m.
Rjeđa sadnja
Ističe kako je uobičajeno da razmaci sadnje u modernim maslinicima budu u obliku pravokutnika. Taj razmak sadnje omogućuje maslini dovoljno svjetla te obradu terena u početku u oba smjera.
Kasnije se obrada vrši samo u jednom pravcu, tj. međuredno, bilo da se primjenjuje malčiranje tla pod maslinom ili se obavlja klasična plitka obrada odnosno kultivacija tla.
U kasnijim godinama unutar redova dolazi više do izražaja smanjenje svjetla, što se rješava adekvatnom rezidbom i sadnjom u pravcu redova sjever-jug.
Stoga, poručuje Italo Žužić, prilikom odabira razmaka sadnje mora se voditi računa o tome da maslina rađa na vanjskim dijelovima krošnje, tamo gdje je utjecaj svjetla jači, zatim da su svjetlo i voda faktori koji uvjetuju razvoj i proizvodnju masline, te razmak sadnje mora omogućiti u kasnijoj fazi razvoja masline slobodnu uporabu meha-nizacije radi redovitih agrotehničkih zahvata na zemljištu i samom stablu masline i dr.
Smatra da nisu opravdani strahovi nekih maslinara kako pri berbi nije dobro koristiti tresače i ostalu mehanizaciju, zbog navodnog “stresa” cijelog stabla, pa godinama pribjegavaju ručnom branju plodova. Ručno je branje preskupo, s aspekta radne snage, presporo i nepotrebno.
Integrirana proizvodnja
On se zalaže za uporabu tehnologije ručno-mehanizirane berbe, odnosno tresača u obliku jednostavne vibracijske kuke, što si s obzirom na prihvatljivu cijenu mogu dozvoliti individualni maslinari.
Taj tresač kao i druge vrste alata, mogu se bez problema koristiti nakon 10 godina starosti masline, pri čemu je poželjno da se stablo na taj način probudi, kako ne bi zaspalo. Bojazan da se lome njegove žilice “ne drži vodu” jer se one brzo regeneriraju.
Italo Žužić se zauzima za integriranu proizvodnju, što je u odnosu na biološku, realniji i pošteniji pristup. Naime, organsko-biološka proizvodnja u današnjim uvjetima nije moguća, ako se zna da iz zraka dolaze radioaktivne čestice, te da nema tog biološkog preparata koji bi mogao učinkovito pobijediti opasne i tvrdokorne nametnike.
U prilog tomu ističe kako se inače preporučuju zaštitni preparati protiv nametnika IV. kategorije, s minimalnom otrovnom “dozom”.
Stoga, zalažući se za integrirani pristup, Žužić tvrdi da u startu treba izabrati onu sortu koja će biti otporna na štetnike i bolesti, kako bi se usmjerili prema mogućem integralnom-biološkom proizvodu, zatim pristupiti adekvatnoj rezidbi, koristiti posebno gnojivo, kao i specijalne herbicide, s minimalnim ambijentalnim “sudarom”.
Dalmatinci uče od IstranaDalmatinci, koji su rođeni pod maslinom, bili su u prošlosti ispred istarskih maslinara. Međutim, kada se počeo 1978. primjenjivati FAO-ov projekt za maslinarstvo i preradu maslinovog ulja, istarski su stručnjaci, zajedno s maslinarima, tijekom 12 godina, dakle do 1990., počeli ozbiljno učiti od profesora svjetskog glasa i to znanje primjenjivati. Dalmatinci su zanemarili potrebu učenja od svjetskih znanstvenika i stručnjaka, te su danas u situaciji da uče od istarskih maslinara. |
Navodnjavanje nepotrebnoOvaj stručnjak također smatra kako je navodnjavanje maslina bespotreban trend, u cilju veće zarade, jer je maslina otporna na sušu. Pozivajući se na spoznaje stručnjaka FAO-a, napominje kako navodnjavanju valja pristupiti samo interventno, za vrijeme ekstremnih suša, jer je kvaliteta maslinovog ulja veća tamo gdje nema navodnjavanja. |
Rana berbaItalo Žužić se još prije više desetljeća zalagao, temeljem znanstvenih pokazatelja, i običaja iz vremena starih Rimljana i Grka, za što raniju berbu maslina. Maslina je idealna za berbu, kada je 2/3 ploda zeleno, a ostatak zrelo. Sjeća kako je tada bilo uvriježeno mišljenje da je takvo ulje otrovno, no danas je to nezaobilazno osnovno pravilo koje jamči kvalitetu maslinovog ulja, bez posebnih tajni. |