U suvremenom poljodjelstvu vrlo je važno svesti na minimum ili posve isključiti nepovoljne čimbenike. Njihovim isključivanjem ili svođenjem na minimum moguće je osigurati visoko prinosnu proizvodnju kvalitetnih plodova kakve traži današnje tržište.
Jedan od čimbenika koje je davno upoznao čovjek da ima negativan utjecaj je suša. Još su stari narodi na sve moguće načine koristili vodu da smanje utjecaj suše na minimum ili je posve isključe.
Od prvih primitivnih sustava za navodnjavanje danas su se razvili sofisticirani sustavi koji ne samo da reguliraju precizno potrebnu količinu vode biljci već se putem njih obavlja prehrana i zaštita od bolesti.
U današnje vrijeme kada su ulaganja u proizvodnju visoka, kada potrošači traže samo proizvod određene kakvoće gotovo nemoguće je postići visoki prinos i postići zadovoljavajuću kakvoću proizvoda bez navodnjavanja u periodima kada biljci manjka vode iz tla.
Navodnjavanje kao daje pozitivne efekte na biljke isto tako može davati i negativne rezultate, ako se obavlja nestručno i nepravovremeno. Nije posao navodnjavanja pustiti vodu kroz parcelu pa gotovo. Treba znati kada navodnjavati s koliko vode, a pogotovo ako se uz navodnjavanje obavlja i prehrana biljaka.
Jer ne treba nikako zaboraviti da sav višak vode koji ne iskoristi biljka putem svojeg korijenja procjeđuje se u dublje slojeve tla završavajući negdje u podzemlju i javljajući se ponovo na površini na nekom drugom mjestu, ali ovaj puta kao voda koja je kontaminirana.
Ključ dobrog navodnjavanja
Dovoljne količine vode u svim razvojnim fazama masline garancija su redovite i obilate rodnosti. Maslina zbog niza prilagodbi u građi, može podnijeti popriličnu sušu i visoke temperature; ima male kožaste listove i zaštitnu kutikulu na gornjoj strani lista, a male stome i dlačice na naličju lista smanjuju hlapljenje. Osim količine vlage u tlu na hlapljenje utječu i vanjski čimbenici: temperatura, vlažnost zraka i vjetar.
U nedostatku vode maslina širi korijenov sustav, tako da u suhim područjima uzgoja maslina postoji velika neravnoteža korijena u odnosu na nadzemni dio, što omogućuje da maslina u takvim prilikama raste i donosi rod. Kod navodnjavanih maslina struktura korijenove mreže se mijenja jer korijenje slijedi vodu.
Navodnjavanje jamči redovitu rodnost, povećavajući krupnoću ploda i vegetativni rast. Ukupna količina ulja po jedinici površine kudikamo je veća kod navodnjavanih, nego kod nenavodnjavanih maslina.
Maslina treba vodu tijekom cijele godine, premda mnogo više ljeti nego zimi. Nedostatak vlage u tlu tijekom cijele sezone rezultira manjim i smežuranim plodovima, a za vrijeme cvatnje slabijim zametanjem plodova.
Da bi se znalo koliko i kada treba davati vodu potrebno je poznavati evapotranspiraciju pojedinog područja. Evapotranspiracija je prijenos vode iz tla u atmosferu isparavanjem (evaporacija) i putem biljke (transpiracija).
Pojednostavljeno, evepotranspiracija je suprotna pojava od kiše. Kod evapotranspiracije razlikuju se pojmovi potencijalna i stvarna evapotranspiracija.
Za potrebe široke poljodjelske prakse, a time i za navodnjavanje maslina dovoljno je poznavati potencijalnu evapotranspiraciju koja se može izračunati koristeći dva meteorološka elementa: temperaturu i oborine. Od temperature koriste se srednje mjesečne vrijednosti, a od oborina mjesečne sume.
Kada je poljodjelac - maslinar saznao kolika je evapotranspiracija na njegovom području tek tada pristupa izboru sustava za navodnjavanje. Kod nas se puno toga improvizira i radi napamet, jer svatko misli da sve zna i da je dovoljno da kroz cijevi teče voda i da kapa kroz kapaljke.
Dobar i stabilan izvor vode
Uzgoj maslina je najčešće vezan uz područja gdje nema stalnih izvora vode tijekom cijele godine. Većinom postoje izvori i vodotoci koji su aktivni i izdašni vodom tijekom zime. Također je moguće koristiti vodu iz podzemlja kopanjem bunara na lokacijama gdje ima dovoljno vode u podzemlju.
Vodu bez obzira je li iz povremenih vodotoka ili iz podzemlja potrebno je akumulirati za period kada je maslinama najpotrebnija, a nema je u tlu u zoni korijenja. Najpogodnije su umjetne akumulacije izgrađene u samom masliniku različitog kapaciteta. Kapacitet akumulacija ovisi o površini maslinika i prosječnim količinama oborina.
Da bi se osigurala voda za navodnjavanje manjih maslinika kakvih je najviše rabe se mini akumulacije različitog kapaciteta od 100 – 3.000 m3 pa i više. Veličina akumulacije ovisi o potrebnoj količini vode za navodnjavanje, kao i mogućnosti njezinog punjenja tijekom godine.
Ako postoje izvor vode iz podzemlja (bunar – bušotina) koja je svojom izdašnošću manjeg kapaciteta, ali permamentno može osigurati vodu potrebna je akumulacija manjeg kapaciteta od one koju punimo oborinskim vodama tijekom kišnog godišnjeg perioda.
Za izgradnju akumulacija koristi se materijal iz samog maslinika – kamenja i zemlja, a unutrašnjost se oblaže nepropusnom geomembranom. Izgradnja ovakvih akumulacija je lagana i relativno jeftina.
Veličina akumulacije također ovisi o izboru sustava za navodnjavanje. Od svih maslina u svijetu koje su pod sustavom za navodnjavanje metodom kapanja i mikrorasprskivanja navodnjava se 98 posto.
Ostali načini navodnjavanja, a to je kišenje i navodnjavanje u brazde gotovo da se i ne koriste. Tijekom posljednjih desetak godina podignut je veliki broj novih plantažnih nasada maslina na terenima gdje je moguće navodnjavati vrlo značajan je izbor sustava za navodnjavanje.
Navodnjavanje kapanjem
Navodnjavanje kapanjem svoju ekspanziju doživjelo je prije dvadeset godina i danas je način koji se najviše koristi u proizvodnji povrća, grožđa, cvijeća, voćarstvu i maslinarstvu.
Temeljni princip metode kapanja je da iz cijevi voda izlazi kroz kapaljke kapanjem i vlaži tlo neposredno uz biljku tamo gdje se nalazi najveća količina korjenove mase. Na ovaj način gubici vode su svedeni na minimum.
Sustav kapanja odlikuje se velikim brojem tehničkih rješenja. Kod svih rješenja je osnovno da 30 posto korjenovog sustava dobije vodu. Ipak može se podijeliti na dva osnovna sustava:
- sustav s ugrađenim kapaljkama u cijevi
- sustav s kapaljkama koje se ugrađuju bušenjem u cijevi
Kod sustava s ugrađenim kapaljkama kapaljke su tvornički ugrađene u cijevi na različite udaljenosti i to najčešće od 10 do 100 centimetara. Kapaljke ugrađene u cijevi različitog su kapaciteta kapanja. Tako ih ima kapaciteta 2 – 4- 6 – 8 l/h. Za koje ćemo se odlučiti ovisi o tipu tla, razmaku sadnje, starosti maslina, kapacitetu pumpe i izdašnosti izvora.
U navodnjavanju maslina više se koriste kapaljke koje se bušenjem ugrađuju u cijev u zoni korjenja maslina. Ove kapaljke također su kapaciteta 2 – 4 – 8 l/h.
Pojedine izvedbe tzv. samoregulirajuće kapaljke ekonomično raspolažu količinom vode zahvaljujući unutrašnjoj membrani koja omogućava stabilnost protoka i dužu liniju navodnjavanja. Ove kapaljke su idealne za blago nagnute terene, a takvih je najviše u maslinarstvu.
U novije vrijeme koriste se regulirajuće kapaljke koje su kombinacija između kapanja i rasprskivanja. Njihova prednost je ta što se mogu podešavati količine vode od 1 - 90 l/h. Kod ovih kapaljki nema začepljenja, ako u vodi postoji prljavština. Optimalni radni pritisak za rad sustava kapanja je 0,7 – 1,5 bara.
Navodnjavanje mikrorasprskivanjem
Sustav mikrorasprskivanja daje najbolje rezultate u navodnjavanju maslina. Prednosti ovog sustava su: relativno mala potrošnja vode, gotovo cijeli korijenov sustav je opskrbljen vodom, poboljšava mikroklimu nasada, pristupačna cijena i jednostavna montaža.
Sustav se sastoji od plastičnih rasprskivača koji stoje na stalcima visokim 30 centimetara i postavljeni su na dovodnu cijev ispod krošnje masline. Promjer zalijevanja ovih rasprskivača je od 4 do 10 metara, a kapacitet je od 30 do 300 l/h vode.
Ovi raspršivači obično se ugrađuju uz samo stablo, ako je razmak između stabala velik ili na sredini između dva stabla tako da se navodnjava sav prostor između dva stabla. Optimalni radni tlak za rad mikrorasprskivača je 1,5 – 2,0 bara.
Pumpa se kupuje na kraju
Kada se opredijelimo koji sustav najviše odgovara našoj proizvodnji potrebno je znati kojom količinom vode raspolažemo. Kao što je rečeno voda za navodnjavanje može biti iz vodotoka, jezera, umjetnih akumulacija ili iz podzemlja.
Kada i to znamo pristupimo sastavljamo elemente sustava. Elementi sustava su kapaljke, poprečne (lateralne) cijevi, dovodne cijevi, filteri, pumpa, ventili, tlakomjeri i spojni elementi. Ako se planira i dodavanje hranjiva kroz sustav potrebna je i pumpa za dodavanje gnojiva.
Kada sve znamo što nam treba, kako i što kupiti? Prvo se polazi od kapaljki ili raspršivača, a završava se sa pumpom. Kod nas je nažalost obrnuto. Prvo se kupi pumpa, a zatim se kupuje sve ostalo. To je ono najgore, jer svaka pumpa za navodnjavanje ima svoje karakteristike koje kasnije određuju dimenzioniranje cijelog sustava.
Zbog toga se polazi od kapaljki ili raspršivača. Koliko oni troše vode na jednoj liniji navodnjavanja, zatim na cijeloj parceli koja se navodnjava. Znajući taj podatak određuje se dimenzija cijevi. Nakon toga nabavljaju se filteri. Postoji tri vrste filtera i oni moraju biti kvalitetni.
Na filterima se ne smije štedjeti pogotovo ako se navodnjavaju kapanjem. U uporabi su pješčani filteri koji sprječavaju ulazak algi i sličnih organizama u tlo. Zatim se rabe mrežasti filteri koji sprječavaju ulazak krupnih mehaničkih čestica (pijesak) u sustav za navodnjavanje i na kraju diskosni filteri koji štite sustav od finih mehaničkih čestica (mulj).
Kada smo sve ovo odredili tada se pristupa odabiru pumpe za navodnjavanje. Pumpa mora imati slijedeće karakteristike. Prvo, mora imati dovoljnu protočnu moć da opskrbljuje sustav potrebnom količinom vode. Drugo, mora raditi pod niskim tlakom, jer suvremeni sustavi za navodnjavanje također rade pod niskim tlakom, a to je za kapanje od 0,7 do 1,5 bara, a za raspršivanje 1,5 do 2 bara.
Kod kupovine pumpe, a ona je i najskuplji dio sustava vrlo važno je konzultirati se sa stručnom osobom.
Ovo je samo ono najvažnije na što treba obratiti pažnju kod izbora i ugradnje sustava za navodnjavanje. Ima još puno onih malih, ali ne manje bitnih stvari na primjer: dužina redova koji se navodnjavaju, kakvoća vode za navodnjavanje, količina vode koja se daje u obroku navodnjavanja.
Sustav za navodnjavanje je investicija koja traje gotovo koliko i vijek maslinika. Zbog toga prije bilo kakvih zahvata dobro se je konzultirati sa stručnjacima.