Duška, duška, ti si moja puška - potiho, onako kroz zube, samo za sebe, polako, pjevušio je Tonči Rameša, prava murterska ribarska legenda, koja i sada u mirovini ne može bez mora i ribanja, ali zna sve i o maslinama.
Gotovo svi ljudi staroga kova baš su poput njega - znaju sve o prirodi i okolišu oko sebe, štuju ga i rabe baš onoliko koliko im treba za svakodnevni život. Kako na moru tako i u maslinama. Ni više ni manje. Nema u njih ovih modernih silnih pohlepa, maksimalnog iskorištavanja resursa koje će donijeti bogatstvo.
Jer bogatstvo je, govori Tonči, dok tražimo dušku, imati masline i ovdje oko kuće u Lajcima, južnom dijelu Murtera, a posebice baš dušku. Pomalo tajnovitu sortu o kojoj svi Murterini govore samo u superlativima - jer njihova je to duška, autohtona sorta i najbolji oprašivač.
- Sjajan oprašivač, takvoga nema - govorio mi je i Bartol Vodopija dok sam točio gorivo na benzinskoj u Murteru.
“Evo ja imam 74 stabla, uglavnom oblice, ali tu i tamo, gotovo strateški raspoređene su i duške, pa je lani bilo više od 40 tisuća kili maslina. E, to ti je sjajan dokaz kako duška radi posa. Zapravo ko’ bi sve masline očupa, da je duške više u maslinicima. No ove godine nije ni duška pomogla, nije bilo ni zrna, ma vrag odnija muhu. Silnu nam je štetu napravila, al’ valjda će ove godine biti bolje, a sigurno će pripomoći i duška! Je, je, evo joj je ime ženskoga roda, a ona najbolji oprašivač, ali oduvijek je tako. Tako su je zvali naši stari, a mi smo to od njih naučili“, u dahu ispriča Bartol i ode do sljedećeg automobila.
A Tonči Rameša i dalje traži to pomalo tajanstveno drvo, sramežljivu voćku, koja je tu negdje među silnim maslinama. Ta Murter je oduvijek bio prava maslinarska oaza u šibenskom kraju. Još davne 1937. u općini Murter bilo je više od 300 tisuća stabala, dok je istodobno Primošten brojao oko 150 tisuća, a Zlarin oko 110 tisuća stabala.
I onda i sada za Murterine, vrijedne težake koji su silnim trudom osvajali komadić po komadić zemlje, o čemu danas svjedoče silni kilometri suhozidova po cijelom škoju, kraljica je bila oblica. Nje je najviše, podaci govore oko 70 posto. Zatim se pojavljuje duška, no nje je tek dvadesetak posto. Ostalo su, još jedna domaća sorta vrhuljača, a potom levantinka i lastovka.
No nisu se murterski maslinari držali samo otoka, silno velike maslinike imaju i u Modravama, koji se proteže do Vranskog jezera na sjeveru, Draga na zapadu i do Prosike na istoku.
- To je bio silno veliki maslinik. I sada imamo tamo preko dvista maslina, no samo ih sto obrađujemo, a sto ih se, baš kao i velika većina ostalih, izgubilo u šikari. Ma to je bio najveći maslinik u Jugoslaviji, govorili su da je bilo oko 200 tisuća maslina sve do velikog leda, koji se dogodio tu kod nas tamo iza pedesete. Bilo je 25 stupnjeva ispod nule, a masline se lomile i pucale ko tanke šibice na toj hladnoći i ledu. Nisam siguran je l’ to bilo 53. ili 56. - prisjeća se Tonči zlatnih dana Modrava i duške, dok potraga za duškom i nadalje traje.
“I onda su Modrave, do kojih smo u masline išli barkom, a i sada je jeftinije barkom nego naokolo autom, ta sto kuna plane namah, krenule nekako prema dolje. Svi su malo pomalo, a većina je vlasnika maslina iz Murtera i Betine, dizali ruke od tamošnjih maslina. U njima je Duška bila jedna od glavnih rola, ta ona je naša autohtona, domaća, od divljih su je maslina dignuli naši stari. I sada su Modrave, rekao bih, mrtve!“.
Nažalost to je gotovo pa istina, iako mi je naš kolega iz “Masline“, agronom Marijan Tomac, nedavno govorio o pokušaju da se taj prostor, koji je sada zapravo pravi rezervat djevičanski čistog tla,i zaboravljena riznica koja bi se mogla prevoriti u silan izvor ekološkog maslinarstva, revitalizira.
- To je prava maslinarska riznica, nažalost zapuštena. To je prava tragedija jer Modrave su prepune dragulja, oblice, drobnice i autohtone duške. Tu desetljećima nije bilo ni pile, ni sjekire, nikakvog prskanja, dakle svi su aduti tu, samo ih treba vratiti, uobličiti ispočetka, pretvoriti u uzor i primjer ekološkog maslinarstva. Bilo je čak i inicijative i iz Parka prirode Vransko jezero, jer se od 12 četvornih kilometara Modrava, 600 hektara nalazi u tom parku. Pridružili se i Zadrani, no sve je nažalost ostalo, tek na jednoj radionici obnove starih maslina i kavi - rezignirano mi je govorio Marijan Tomac, još jedan pravi kontinentalac zaljubljen u masline. Pa i one u Modravama sada izgubljene među silnim suhozidovima širokima i do dva metra, među bunjama i gomilama kamena.
A na Murteru masline šire svoje grane cijelim otokom. I zbog zemlje koja je ilovasto glinasta do glinasta, a pH joj je od 5,5 do 6,5, ali i klime u kojoj uz silne količine sunca ima i 700 mm oborina godišnje, što je za maslinu i više no dovoljno. Pa i za dušku, koju u Lajcima tamo uz suhozid kraj puta koji vodi put Vrški (na južnu stranu otoka s koje puca pogled put Kornata, koji se prelijevaju u zlatnim bojama sunca koje lagano tone) napokon pronalazi Tonči Rameša.
Prepoznaje voćku po lišću jer, kaže, u duške je mekanije nego u oblice, a baš to traži njegova supruga Ana za pletenje palme. Zna ona to iz dugogodišnjeg iskustva. Dugi niz godina u Murteru je bio običaj od lišća duške plesti “grančicu palme“ s kojom se na Cvjetnicu pohodilo crkvu.
I dok nasijeca listove u paru, sve mjereći da listovi budu iste veličine, pa ih zatim plete na prikladnu grančicu (a i nju je pronašao Tonči, donio je on nekoliko grana onako da ne fali, da bude bolji izbor) hvali ona dušku i kao maslinu koja je uvik rodila dobro, osim prošle godine kada maslina zbog muhe nije bilo ni na murterskoj duški.
Pletenje palme u Ane ide brzo, davno je ona naučila tu vještinu. “Kad je palma upletena na vrh se prije odlaska u crkvu stavlja viola“, govori Ane Rameša, a viola je zapravo cviće različitih boja. Ta vještina sve se manje rabi, nove generacije to su jednostavno riješile – uberu prave grane palme. Pletenje palme od duškina lista gubitak im je vremena.
A o listu duške, o njezinu plodu, cvatu i koštici ponajviše zna mladi agronom Toni Turčinov, koji je prije koju godinu i diplomirao na zagrebačkom Agronomskom fakultetu s radom “Morfološka svojstva fenotipova masline duška i vrhuljača iz okolice Murtera“.
Temeljito je on istražio otok Murter, uzimao uzorke duške, a onda ih temeljito analizirao. Odmah mi je naglasio kako duška sigurno nije dužica, koje u manjim količinama ima na cijelom području na Jadranu. Dužica stvarno ima čitavu lepezu sinonima, od barakokule, kako je zovu na Korčuli, do ladrunke u Salima na Dugom otoku, ili mudare, kakav joj je naziv u Konavlima.
Po Toniju, duška je najsličnija drobnici, jer list je duške, pokazale su to i njegove izmjere, eliptično-kopljastog oblika, ravan, kratke duljine i širine. Istodobno cvat duške je i srednje duljine i malog broja cvjetova.
A nema duške puno. Primjerice Marino Ježina kazuje mi kako u maslinicima ima tek tri duške i to je jedna na Murteru, a dvije su na Kornatima. Bile su za prošle berbe jako, jako sitne, tako da ih je na Kornatima ostalo podosta neubranih. Kako ima mekani list lako ju je brati, a i lišća na njoj nema previše.
- E da se bar opet dokaže naša duška - govori mi Branko Ćorluka dok kontrolira vatru koja guta ostatke makije koju je malo prije srezao pred Murterom na Ivinju.
“Prava je ona domaća, evo u ovom masliniku je preko dvadesetak stabala i tri duške, koje su i lani pokazale da su najotpornije na maslininu muhu. Sve je bilo popadalo, a na njoj sitni i dugoljasti plodovi, koji nisu pali kao ostale masline, ali su i oni bili truli pa ih nisam bra. A ovdje u gornjem polju koji zovemo Govanj, baš kao i u donjem dijelu Blato, one dođu nekako najprve. Ima njih u svakom polju i na Murteru, ali i ovdje pred Murterom, gdje ima dosta maslina.“
Kaže još: “Evo nas maslinara, no uglavnom penzionera, kad je lijepog vremena i u prvom mjesecu u čišćenju maslina. Jer ako se ne radi, makija podivlja, skače preko suhozida i što ću ja sad neg paliti. Zapravo je u gornjem dijelu ovdje oko Ivinja dosta zapuštenih maslinika. Moram paliti i paziti, jer nek’ samo malo stanem poist će mi moje masline. Pa i Duške, koju tamo gore u Kašiću, poviše Pirovca zovu i Mudulja. Dali joj oni novo ime, jer su oni s maslinama tek počeli evo zadnjih dvadesetak godina. Prije se tamo i nisu sadile masline, jer zime su bile jake, a sve se mijenja pa i vrime, tako da sada i oni imaju plantaže. Novi ljudi u maslinama, pa valjda zato i nova imena za našu staru dušku.“
Osobna karta sorteEvo kako je agronom Toni Turčinov opisao plod duške:“U pravilu plod je srednje mase, jajolikog oblika, lagano asimetričan, položaj maksimalnog promjera mu je oko središnjeg dijela, vrh ploda je zaobljen baš kao i baza, ispupčenje na vrhu je jedva vidljivo, lenticele su gusto raspoređene i njihova je veličina mala, a početak bojenja ploda kreće od vrha. Istodobno duška ima veliku masu koštice, koja je eliptičnog oblika. Vrh koštice je šiljast, a baza koštice zašiljena. Površina je koštice izbrazdana i ima srednji broj brazdi. Distribucija brazdi je jednolika te je vršno ispupčenje bez pupka“. Eto to je ukratko osobna karta duške, no zasigurno bi tek DNA analiza pokazala sve njene osobnosti ili pak podudarnosti s drugim sortama koje ju okružuju. |
Pikantno ulje“Plod joj je uvijek sitan, a onako je duguljast. Kako duške u nas ima malo, vrlo se rijetko od nje radi monosortno ulje. No probalo se i dobilo vrlo pikantno ulje. No nije ona nama uljarica, ona je u nas prije svega i uvijek najbolji oprašivač“, kaže Ivan Rameša, vlasnik uljare u Murteru. |