Leccino potječe originalno iz Toscane u Italiji. Njen sinonim je Leccio. Sorta Leccino vrlo je raširena u cijelom svijetu, zbog osobite prilagodljivosti na različite agro-ekološke uvjete. Kod nas se počela uzgajati 1940. godine i to prvo u Istri, gdje je uvezena iz Italije iz Toscane.
Danas se u Istri uzgaja intenzivno i u nasadima je većinski zastupljena. U Italiji se osim Toscane, nalazi u regijama Umbria, Abruzzo, Lazio, Marche i Molise. Kod nas se osim u Istri proširila duž čitavog priobalja Hrvatske, sve do juga pa i na otoke.
Obavezno navodnjavanje
Leccino na dubokim i plodnim tlima, koja u ljetnim mjesecima lakše podnose sušu, vrlo dobro i stalno rađa, i zato bi trebalo u takvim uvjetima i na takvim terenima saditi ovu sortu. Šteta je ovu sortu saditi na škrtim, skeletoidnim i plitkim terenima, kao što je posađena na mnogim lokalitetima u srednjoj i južnoj Dalmaciji.
Naime, na takvim terenima ona će isto roditi i dati plod, ali taj plod ostane sitan i neugledan, prisilno dozrijeva i mijenja boju kožice već krajem mjeseca kolovoza. Dakle Leccino saditi na dubokim tlima i obvezno osigurati navodnjavanje.
Prema klimatskim uvjetima ova sorta dobro podnosi niske zimske temperature i do - 10º C, bez većih oštećenja.
Stabla Leccina su prilično bujna, razgranate krošnje, i prirodno naginju rastu u visinu. Krošnja ima duge grane, gusta je i okruglastog rasta. Rodne grančice su kratke i viseće. Listovi su eliptično-kopljasti, srednje veličine, prosječne dužine 5,72 cm, širine 1,35. S gornje strane je list je svijetlozelene boje, a s donje strane sivkasto-srebrnaste, s blago naglašenim svijetložutim preljevom.
Cvjetne rese su srednje dugačke s prosječno 18 – 20 cvjetova. Plodovi su jajolikog oblika i obično se nalaze dva do tri zajedno kao grozd. Plodovi su prosječne težine 2-3 grama, a prosječno se od 360 do 420 plodova nalazi u kilogramu.
Rano dozrijeva
Plodovi sadržavaju oko 20 posto ulja. Sjemenka ploda duga je u prosjeku 1,59 cm, oblika elipsoidno – izduženog. 100 sjemenki teži u prosjeku oko 46,12 grama.
Leccino je inače sorta koja rano dozrijeva, i redovito rodi i donosi kvalitetan prinos. To je sorta koja je uglavnom stranooplodna, a dobri su joj oprašivači: Pendolino, Frantoio i Maurino. Tolerantna je na rak masline i manje na paunovo oko, ali je zato osjetljiva na maslininu muhu i maslinova svrdlaša.
Plodovi se koriste za konzerviranje (crne masline u salamuri), koštica joj je relativno velika, pa im malo umanjuje tržnu vrijednost.
Osobine ulja
Ulje proizvedeno od sorte Leccino vrlo je kvalitetno, svježe i lijepe arome. Ako se berba obavi u pravom trenutku, kad plod počinje mijenjati boju, kad počinje tamnjeti, onda daje ulje odlične kakvoće, izraženog svježeg mirisa, voćnog flavora po plodu masline, pikantnog i gorkastog okusa.
Ako se berba obavlja kasnije tijekom studenog i prosinca, što nije preporučljivo, kad su plodovi tamni i jako zreli, daje blago ulje, slatkasto, zaokruženo, bez neke naglašene arome i pikantnosti.