Doduše, ljudi su ti koji biljkama određuju pripadnost određenoj porodici, određuju njihov naziv, koji može biti vezan uz geografsko područje na kojem određena biljka raste ili uz ime osobe istraživača koji je biljku otkrio.
Jedna od većih biljnih porodica, kojoj pripada i maslina, jest i porodica Oleaceae, odnosno uljike ili maslinovke, kako bi glasio hrvatski prijevod. Ova porodica sastoji se od 24 živa roda u koje je razvrstano oko 600 vrsta uglavnom mezofitnih (prilagođenih životu na umjereno vlažnim staništima) grmova i stabala.
Ono što cijelu porodicu karakterizira jesu uglavnom nasuprotni listići, bez palistića, cvjetovi najčešće višesimetrični, građeni najčešće od 4 latice i isto toliko lapova, a plodovi su suhi ili mesnati ovisno o vrsti.
Upravo se po ovim karakteristikama biljke i razvrstavaju u porodice, odnosno niže jedinice - rodove. Među ova 24 roda, gdje je i maslina, veliki je broj vrsta koje, najčešće kao ukrasne, nalazimo svakodnevno u našem okruženju.
Većina vrsta, pripadnici ove porodice su drvenaste vrste koje prirodno rastu u šumskim područjima, ali među njima ima i drvenastih penjačica, među kojima je svakako najpoznatiji jasmin. Geografski su rasprostranjene po svim kontinentima, osim arktičkih područja.
Mnoge su vrste ove porodice u uzgoju zbog prekrasnih, mirisnih cvjetova, a najčešća boja cvijeta većine vrsta je bijela, dok vrlo česta forzicija kao i nekoliko vrsta roda jasmin imaju žute cvjetove. Među vrstama, jedna je posebno u uporabi za živice, a riječ je o kalini (Ligustrum). Evo opisa najčešćih vrsta.
Forsythia - forzicija
Svake se godine u ožujku i travnju vrtovi u kojima je posađena forzicija zažute od njenih brojnih cvjetova. Cvjetovi se javljaju prije listanja, u vrijeme dok je u vrtu malo cvjetajućih vrsta, pa je to i jedna od njenih glavnih odlika. Prilagodljiva je gotovo svakom tipu tla, te izuzetne otpornosti na hladnoću. Primjenjuje se za soliternu sadnju, sadnju u skupine, a često i kod podizanja slobodnorastućih živih ograda. Ovisno o vrsti, cvjeta od ožujka do svibnja, u raznim nijansama žute boje. Uspijeva na svakom dobrom vrtnom tlu, najbolje na punom suncu, ali i u polusjeni. Traži položaje zaštićene od vjetra. Razmnožava se zrelim reznicama u jesen, a svake ju je godine, odmah nakon cvatnje nužno prikratiti za oko jednu trećinu, kako bi i sljedeće godine obilno cvjetala.
Ligustrum - Kalina
Biljka koja će za vrlo kratko vrijeme stvoriti gustu živicu. Posađena biljka će kroz dvije godine narasti i više od 1 metra. Podnosi razne vrste tla, pa će tako uspijevati i na tlima siromašnim hranjivima i na sjenovitim područjima. Sadi se na razmak od 0,45 cm. Cvjeta krem bijelim cvjetovima skupljenim u cvati, izuzetno opojnog mirisa. Orezuje se dva do tri puta godišnje, kako bi zadržala gust, kompaktan oblik. Kao i kod orezivanja svih vrsta penjačica, preporučuje se orezivanje u formi trapeza kako bi svi njeni dijelovi bili ravnomjerno osunčani. Odrezane grančice vrlo je lako ukorijeniti.
Jasminum - jasmin
U ovom rodu je zastupljeno preko 300 različitih vrsta, među kojima je najveći broj onih koji cvjetaju prekrasnim cvjetovima intenzivnog mirisa, a razdoblje cvatnje se proteže gotovo tijekom cijele godine. Među brojnim, u našim su vrtovima najčešći Azorski jasmin (Jasminum azoricum) - penjačica koja dosegne visinu i do 4 metra. Cvjeta snježno bijelim cvjetovima ugodnog mirisa. Osjetljiv je na niske temperature, pa je u slobodnom uzgoju na području srednjeg i južnog Jadrana. Drugdje mu je potrebno pružiti odgovarajuću zimsku zaštitu. Drugi, česti predstavnik ovog roda jest Zimski jasmin (Jasminum nudflorum), koji je u toplijem klimatu zimzelen, a odlikuje ga rana, zimska cvatnja koja se produžuje sve do travnja. Cvjetovi su jarko žuti, bez mirisa.
Među ostale, značajnije pripadnike rodova iz porodice uljika, svakako treba istaći Jasen (Fraxinus sp.), vrstu koja se uzgaja zbog cijenjenog drva, kao i jorgovan (Syringa sp.), iznimnu dekorativnu vrstu, čest element naših vrtova.