To je ukratko Davor Zanini iz Banjola, kojem je nova ljubav prema maslinarstvu omogućila povratak obiteljskim korijenima i tradiciji, prirodi i miru.
- S obzirom na to da sam građevinski poduzetnik, moji maslinici su mi svojevrsni bijeg od svakodnevnog stresa i zasićenosti, koji me neminovno prate u ovom poslu, koji radim desetljećima. Bavljenje ulikama i proizvodnjom visokokvalitetnog ekstra djevičanskog maslinova ulja za mene je najbolja terapija u saniranju određenih zdravstvenih problema, ali i preveniranju mogućih.
Tako nam je počeo svoju priču naš simpatičan sugovornik u raskošnom uredu poslovne zgrade, gdje je smještena uljara, reprezentativna prodavaonica ulja i gdje će uskoro biti dovršena i kušaonica.
A na ulazu u to zdanje dominira stara fotografija Davorova oca uz napis “Nonno Bruno”. U samoj uljari stara velika fotografija njegova nona Antonija u talijanskoj uniformi.
Stare fotografije iz obiteljskog albuma Zanini danas, osim što na originalan način u ime tri generacije ove obitelji žele dobrodošlicu posjetiteljima, kupcima i prerađivačima maslina, također svjedoče o spoju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, koji obilježava još jednu uspješnu maslinarsku tradicionalno-suvremenu štoriju.
Kad je Davor odlučio otvoriti modernu uljaru i brendirati svoje ulje, htio je na neki način zahvaliti svom ocu Brunu, s kojim je jako emocionalno povezan, za svo dobro što je činio, tako da nono Bruno nije ni znao što mu sin smjera. Po Davorovim riječima, tata mu je po prirodi iznimno skroman čovjek, pa je Zanini junior iskoristio njegov boravak u toplicama te ga doveo pred gotov čin kad se vratio.
- Dakako da sam zbog toga dobio od njega “salatu“ - kroz smijeh nam govori Davor, koji danas ima oko tisuću stabala maslina u Vinkuranu i Šišanu nedaleko od Pule i u Višnjanu kraj Poreča. Prevladavaju buža, bianchera, leccino, pendolino, a ima i sortu oblicu.
Na pitanje kako to dalmatinska sorta u istarskim maslinicima Zanini nam odgovara: “Kada je moj otac počeo saditi maslinik početkom 90-ih nije mogao dočekati sadnice naših autohtonih sorti, pa je stavio oblicu. Tih 20 stabala oblice mučilo se u Vinkuranu, loše rodilo, pa smo ih odlučili preseliti u Višnjan. A tamo im je kao u raju. Preporodile se, predivno rode, bujaju. Gledali ih agronomi i nisu znali decidiran odgovor zbog čega im u ovom dijelu Istre, samo 60-ak kilometara od Pule, sve paše, motivira ih za bogat urod, disanje punim i zdravim plućima, odnosno lišćem. Tako da smo u konačnici oblici osigurali budućnost”, kaže Davor.
Zanimljivo je da je Davoru Zaniniju od ideje do realizacije i otvaranja uljare trebalo samo osam mjeseci, no on zahvaljuje, kako naglašava, velikoj potpori koju su mu poput vjetra u jedra dali medulinska udruga maslinara “Ulika” i općina Medulin. Posebno izražava zahvalnost predsjedniku “Ulike” Mariju Crnoboriju.
- Moj nono imao je vinograde i masline, za vino i ulje isključivo za svoje potrebe. Ni moj otac nije bio maslinar, delao je kampanju, zemlju, imao je nešto maslina, tako da sam ja prvi odlučio da će maslinarstvo i uljarstvo biti naš putokaz za budućnost. Uz naše masline, lani sam otkupio 40 tona od četvorice kooperanata iz Galižane, Vodnjana i Bala i napravio 4 tone ulja, koje plasiramo u ovoj prodavaonici i drugoj nedavno otvorenoj u Marini Veruda. Mi smo novi u toj grani, još uvijek radimo na promociji i plasmanu našeg brenda, a dosadašnje medalje, nagrade i priznanja najbolja su nam potvrda da smo dobro krenuli - veli Davor.
Njegova uljara nije velika, kapaciteta je 800 kg/h, jer u nju dolaze po količinama mali maslinari, no on je nastojao postići visoku kvalitetu ulja u preradi i proizvodnji, bez taloga. Tako da oni maslinari koji su svoje ulje preradili u uljari “Nonno Bruno“ već osvajaju zlatne medalje po natjecanjima diljem zemlje.
Nabavio je vrsne strojeve za uljaru marke Pieralisi, pa ne čudi što zadovoljstvo svojih klijenata radosno dijeli s njima. Investiciju od dva milijuna kuna u uljaru sami su pokrili. “Ja i otac smo “ispraznili kašetine“ i realizirali projekt uljare bez kredita i poticajnih sredstava“, priznaje nam Zanini.
Kako se odlučio da svoje ulje pošalje na natjecanje u New York i Los Angeles?
- Vedran Lupić iz Bala, također priznati maslinar i uljar, koji je u mojoj uljari preradio dio svojih količina, sugerirao mi je da se okušam u ocjenjivanju ulja “preko bare”. Moj sin Dino bio je glavni za komunikaciju, a sve smo pratili preko interneta. Naravno da su nam te medalje putokaz da smo dobro počeli i da tako trebamo nastaviti. Dok smo u New Yorku osvojili zlato, u Los Angelesu smo dobili srebro, što pripisujem dugom i dalekom transportu, što se vjerojatno odrazilo na konačnu analizu i ocjenu - smatra Davor.
Davor Zanini ne planira proširenje svojih maslinika, već razmišlja svoju maslinarsku priču stopiti s turizmom, videći u sinu Dinu dostojnog nasljednika. Već su u pregovorima s pulskom turističkom tvrtkom “Arenaturist” o organiziranim posjetima njihovih gostiju koji bi degustirali istarske delicije, sudjelovali u berbi maslina, njihovoj preradi, proizvodnji i kušanju maslinova ulja.
Dina Zaninija, studenta treće godine Rochester Institute of Techology u Dubrovniku, zatekli smo na “radnom mjestu“, u prodavaonici u Marini Veruda.
“Svjestan sam da ću jednog dana ja preuzeti i ostvariti naš obiteljski san i plan spajanja maslinarstva s turizmom. Tata mi daje dobre temelje, a na meni će biti da to nadogradim i proširim. Nakon diplome, moći ću se sav posvetiti realizaciji tog plana i vjerujem da ću uspjeti“, poručuje mladi Dino, koji ozbiljno i znalački, uglavnom stranim turistima, prodaje ulje “Nonno Bruno“ garnirano s pričom o njihovoj obitelji, maslinicima i planovima.
Davor Zanini u maslinarstvu vidi i idealan spoj ugodnog i korisnog, pa kani koštice iz komine iskoristiti za pelete, a ostatak maslinove pulpe pakirati i prodavati za ekološko gnojivo. Nastojat će i doći do certifikata ekouljare, vodeći računa i o potrebama ekomaslinara i uljara.
Zaninijevi imaju i košnice, pa s ponosom u paleti svojih proizvoda, osim zlatnog ulja “Nonno Bruno”, nude med, dok supruga Suzana “potpisuje“ vrećice s lavandom i staklenke s maslinama u salamuri.
- Mi smo na početku maslinarskog puta koji će nas uz veliko zadovoljstvo voditi do mirovine. A tada ćemo se imati čime igrati. Tada ću kao i sada u svojim maslinicima s guštom delati znajući da će jednog dana moji unuci govoriti o svom nonu Davoru, koji im je u naslijeđe dao i ostavio rodne maslinike, uljaru i temelje za njihov život, rad i budućnost. A vjerujem da su naša budućnost maslinarstvo i turizam. I ne samo za našu obitelj, već i mnoge diljem Istre i Dalmacije - zaključio je Davor Zanini.
Rođaci i maslinarski gušti
Davor Zanini iz Banjola rođak je Zorana Zaninija iz poznate rovinjske šampionske maslinarske obitelji, koju smo prije više godina predstavili u Maslini, posjetivši ih u njihovim maslinicima u Borutu i Višnjanu. Jedno je sigurno: dvojica rođaka, po struci električari, dokazali su da ljubav prema maslini, tradiciji i prirodi, uz puno truda, rada i ulaganja, mora voditi do uspjeha.
Taj put je u svakom slučaju lakše i ležernije prijeći kada se imaju drugi, sigurni izvori prihoda i zarade, jer se u nas još uvijek od maslinarstva ne može živjeti, tek preživljavati. No, u konačnici, što bi rekli Dalmatinci, "a tko to može platiti?!“ Bar kad je riječ o zadovoljstvu i guštima naših maslinara, pogotovo kad za svoje tekuće zlato dobivaju vrhunska priznanja ne samo diljem Lijepe naše, već i svijeta.