Kad je ekipa znanstvenika, šumara i meteorologa krenula u istraživanja na otok Mljet nije ni slutila da će završiti u šumi – maslina. Zahvaljujući članu ekipe Ivi Đuračiću, povoljnije (financijski) nam je bilo spavati na Pelješcu, a svakoga dana trajektom iz Prapratnog putovati do Sobre na Mljetu i obrnuto nego spavati na Mljetu. Ivo je po struci diplomirani inženjer šumarstva, kao i njegova srca odabranica Marijana Miljas, a za priču o šumi maslina važni su nam i jedan i drugi.
Ostali dio ekipe i nije toliko važan, ali je zdušno hedonistički uživao u prirodnim i gurmanskim blagodatima. Istina trenuci uživanja su bili kratki, rano jutrom prije odlaska na Mljet i predvečer nakon povratka.
Pričalo se o svemu i svačemu do dugo u noć, a najviše smo bili očarani ljepotom okolnog maslinika tik do ruba mora. A onda je Ivo spomenuo još jedan maslinik “malo poviše ovoga“, ali zapušten. Odmah smo odlučili posjetiti ga!
U divljini Ograda
Maslinik je zapušten u dvije etape. Prvo, prije 30 ili 40 godina, koliko se Ivo sjeća, napuštena je obrada i njega dijela maslina na području zvanom Ograda, a onda, unutar Ograde, prije 17 godina one na najboljoj zemlji. Taj predjel je zvan Njive, jer se na zemlji ispod maslina sijao bob, bobica (sitniji bob), kupus i razno drugo zelenje.
Na cijelom predjelu Ograda ima oko 280 maslina starih oko 100-150 godina (možda i više?). Izrasle su visoko i široko, opkolila ih je gotovo neprohodna makija, a debla i niže grane obrasli su lišajevima. Držale su se tu i ovce te mazge. Prirodno privezište za mazge je stijena zanimljivog oblika, kao kakav mali slon. Mazge su bile poželjne tegleće životinje, jer su mogle izdržati naporne uspone i opasne skliske nizbrdice. Za tako naporan i opasan posao magarac je bio premalen, a konj prevelik.
Nekada se na ovome predjelu dobivalo i do 36 presa maslina. Starinska presa je bila u obližnjem selu Dubrava. Presa se ručno zatezala za što je trebalo snage, pa su se znali složiti težaci iz više obitelji te zajednički obaviti posao. Jedna litra ulja je bila plaća u naturi po presi za vlasnika prese.
Koliko god je maslinik zapušten svugdje izviru ostaci nekadašnjeg čovjekovog boravka na ovome području. Tu je i gustirna u živom kamenu izdubljena. Kamena kućica, kojoj se krov urušio, s potrepštinama ostavljenim kao da će svaki čas zatrebati. Na gredi vise male gradele i ključ od ulaznih vrata. U kutu tri, četri zublje (baklje) načinjene od smriča ili srčike bora.
Kakve su to morale biti povorke kada su se noću probijale do sela. I ostavljenog alata ima u kutu. Sve je ostavljeno kao za jedan trenutak, jedan dan, ali od tada su prošle godine i godine!
Dvadesetak metara dalje je veća kamena kuća, u stvari štala s urušenim krovom. Samo joj se još kameni zidovi drže. Nekada se na ovim prostorima uzgajao buhač, skupljao se i ružmarinov i lovorov list, a otkup je išao ili preko Žuljane, uvale na južnoj strani Pelješca, ili preko Drače, uvale na sjevernoj strani poluotoka.
Skrivena ljepota
Koračajući oprezno kroz visoku travu i gusto grmlje otkrivamo gomile (ograde) koje su pomno građene s ugrađenim kamenim stepenicama da bi se olakšalo prelazak iz jednog dijela u drugi. Treba samo dobro gledati i ispod gustog raslinja ljepota je kakva se teško gdje može naći. Svi koji smo se zatekli kod Ive odmah smo nesebično ponudili pomoć pri uređenju ovoga maslinika. Ideja nije uzmanjkalo, ne manjka ih ni Ivi, ali…
Nisu to sve masline s kojima Ivo mora izaći na kraj! Zbog ovih drugih, bliže moru i gdje je sagrađena kuća, nažalost zapuštene su one malo dalje od mora. Dakako, to treba zahvaliti turizmu!
Uz more na brežuljku zvanom Vesni brc maslinik je s oko 100 starijih i 20 mladih maslina. Plodno tlo je ovdje plitko, rahlo i ispunjava škrape u kojima se masline čvrsto drže za stijene. Ovdje Ivo s mamom, gospođom Milom Đuračić i tetom, gospođom Artencijom Đuračić, na koju i glasi OPG, održava maslinik u kojemu prosječno ubere oko 2 tone ploda.
U dobroj godini kao prije dvije, tri godine nabrao je i 3,6 tona. Radman je uglavnom oko 15%, a ulje je izvrsno (blagog okusa s nenametljivim mirisom po plodu masline) u što smo se i sami uvjerili spremajući, ribu, rakove, meso i razne salate i priloge uz glavno jelo. Danas prerađuje plodove u ulje u suvremenoj uljari PZ u Putnikovićima.
OPG je zaokružena cjelina ne samo s maslinikom, već i s ovećim vinogradom. Grožđe uglavnom prodaje vinariji u Putnikovićima, a za sebe prerađuje manju količinu, tek da pokrije nužne potrebe za vinom. U te potrebe uračuna i posjete prijatelja, koji mogu zalihe brzo i temeljito isprazniti. U povrtnjaku pred kućom u Dubravi naći će se i krumpira, tikvica, graha, slanutka, balancana,...
Ako ljepotu maslinika u Ogradama tek treba otkriti dotle je ljepota maslinika uz more već otkrivena. Skladno s maslinama rastu i smokve, šipci, mandarine, a na rubu uz more cvjeta oleandar i opuncija ili figa di indika (“smokve indiane s listjem ko obadi“ - Petar Hektorović).
Masline su pokroviteljski obgrlile kuću sa svih strana pružajući svoje grane kao majka ruke oko svoga djeteta. Zaviruju kroz prozore nijemo čuvajući intimnost spavaćih soba. Pružaju svijetli hlad tik do mora dajući svoju zelenu i razblažujući njegovu modru boju.
I ovaj maslinik kao i onaj u Ogradama krije mnoge maslinarske zanimljivosti, moguće i teško dokučive tajne. Kaže Ivo da na nekim panjevima rastu po dvije sorte maslina! Neke su vjerojatno odabrane (selekcionirane) bolje, kvalitetnije divlje, pa zatim cijepljene opet na divlju podlogu.
Iz obližnje makije još brojne masline svojim krošnjama izviruju u nemilosrdnoj borbi za svjetlom. Jedna velika divlja maslina u “prvom redu do mora“ ušla je i u ribarsku terminologiju. Naime ribarska pošta je po njoj prozvana “U Đuračića pod divljom maslinom“.
Čini se da bi ovdje i agronomi mogli pronaći raj za svoja istraživanja. Tko zna kakvo genetsko bogatstvo kriju ove masline! Ipak, prisutan je jedan strah. Neće li otkrivanje ljepote ovih maslinika uroditi nepoželjnom gužvom u Đuračića pod divljom maslinom?