Domalo, kako čujemo, k europskim zemljama putovat će i više proizvoda od raslinja iz zaselka ponad Šestanovca, točno kako je nedavno otišlo i cijelih 500 litara ovogodišnjega maslinova ulja za Austriju. I to za liniju Terra Dalmatia firme G. Hartmann Trading & Consulting.
Govori nam Vukušić kako se začudio što su sve Austrijanci od njega tražili prije nego što su otkupili maslinovo ulje. Na Zavodu za javno zdravstvo obavljena je detaljna analiza kakvoće da bi se zadovoljili ekološki standardi; Austrijanci su tražili ostatke osam teških metala i 120 aktivnih tvari pesticida. I nisu, naravno, našli ništa!
Pobrali na vrime
– Dobro da smo masline pobrali na vrime, jer i nama su zapritile one mušice, iako ih je zbog nižih noćnih temperatura u nas bilo puno manje – sretan je Jure Vukušić, gazda od sedam i po hektara maslinika na 400 metara nadmorske visine.
‘Ko bi reka da će masline tu uspijevati? Kad je 2006. godine uzeo zemlju od države na služnost od 50 godina (dobro, može se reći u koncesiju iako ima neke razlike), malo tko je mogao zamisliti da će se na strmom terenu obraslom borovinom i makijom poredati plantaža od 1800 stabala, da će se stabla napajati s akumulacijskog jezera te da je tako oplemenjeno brdo trebalo biti i veće da pijuk i kramp nisu nabasali na arheološko nalazište.
– Grobovi su to iz brončanog doba i srednjeg vijeka, ali ludi zakon nalaže da ja financiram iskope – objašnjava nam Jure dok pokazuje jednu od onih gomila grobova kakve se često viđaju u našem kraju, s tim što su njemu stručnjaci već kazali da je ova na njegovoj zemlji, uz onu u Aržanu i na Visu, jedna od najvećih u Dalmaciji.
Kad on jednog dana smogne novca i snage, postat će to, kazuje nam, prvorazredna atrakcija za turiste, kao što će to uostalom biti i cijelo imanje.
No, do tada, Vukušići su se bacili na ekološku proizvodnju čaja. I onda su se javili na natječaj “Najbolje dolazi iz prirode” trgovačkog lanca DM, pa su odabrani među devet poljoprivrednih obiteljskih gospodarstava iz Hrvatske. I sada isti onaj čaj kakav će uskoro piti Nijemci, mogu imati i kupci iz Hrvatske.
A sve je počelo od završnog rada o proizvodnji čaja od listova masline na kninskome veleučilištu, gdje je Jurin sin Božo, danas 25-godišnjak, završavao studij za prehrambenog tehnologa.
– Još znanost nije otkrila sva svojstva toga lišća, ali zna se da sadrži sve ono što i maslina, pa je s ljekovitim svojstvima poznat još od davnina. Kao narodni lijek koristi se za snižavanje krvnog tlaka, evo, meni je skroz regularan – uvjerava nas Jure.
– Pija san po dvi šalice dva puta na dan osam tjedana i riješija sam stvar. Nisan tija ić na tablete. Poznat je i za snižavanja šećera i lošeg kolesterola, a još se u Europi provode istraživanja – govori nam dok nas od putokaza s ceste vodi do vesele ženske družine koja “tribi” lišće s grančica.
Nagnute nad veliki maštel pod vedrim nebom tik do maslinika, čavrljaju i smiju se Tamara Ljulj, Dijana Vukušić, Iva Družić i Anđela Šamija, koja je, kaže, predsjednica sindikata!
– Ko je reka da se ne može radit i pričat? A vidi nas – poziva nas sindikalistica i nudi kavom iz termosice jer ona može odredit pauzu od posla kad god oće, nema veze šta je šef tu. Smijeh liči isto ka i Jurin čaj – dobacuju.
Svaka od njih će za osam sati obrati oko deset kila lišća koje onda brže-bolje ide u sušaru gdje provede dvanaest sati. Zatim će u bačvama od inoksa čekati mljevenje, potom pakiranje, a onda kamione iz Hrvatske i Njemačke.
Nagnete li se nad te bačve, omamit će vas jak vonj, kao da ste se u samim maslinama utopili.
Valjda u tom vonju uživaju i krave buše jer, umjesto tovara, u Jurinu masliniku upravo na njih ćemo naići. Oplakivat će vas tu mirisi lavande, kadulje, gospine trave, smilja... I sve se iskoristi. Grančice maslina su dobre za potpalit, idu u svežnjeve ka i drača od kupine. Šipurak ide isto u čaj, šta ćeš ga kupovat? Ima višanja, trišanja, smokava...
Rezidba maslina se radi u četvrtome misecu, a Vukušići ih od ove godine režu i u desetome. Isporučivali su po dvi i po tisuće pakiranja godišnje, a sada žele dostić količinu od dvanaest tisuća.
I cijela obitelj radi, spomenuti sin Božo, mlađi mu brat, gimnazijac Andrej, 26-godišnja kći Tadijana i supruga Snježana, čak i Jurina mater Nediljka. Svatko ih može vidjeti na plakatu koji krasi ulaze u DM-ove trgovine.
– Žena lavandu puni u vrećice protiv moljaca. Pravimo ulje od gospine trave, od smilja radimo kreme za lice, za ruke... – govori nam Jure.
– Kako?
– Smilje, maslinovo ulje i pčelinji vosak.
– Tek to malo i dobra je?
– Imamo jedan tajni sastojak. Pakiramo je u kutijice od po 50 mililitara jer nema konzervansa pa ne može dugo potrajat. Ali vridi zlata, sve moje žene je koriste. A pravimo i teglice s ljutikom, maslinama, crnim i zelenim, s marmeladom od smokava u kojoj ima 120 posto smokava, a to nan isto Austrijanci kupuju – ponosan je 50-godišnji Jure, po struci inače upravni pravnik.
Ured kadrovske službe HRM-a u Lori zamijenio je Vukušićima i najdraže mu je sad ujutro rano prošetati se među stablima.
– Ima tu svakakvih šušanja i događaja, meni dođe zec i stane kraj noge, porazgovaramo, malo dalje poleti jato jarebica. Vole svratit jer ima hrane...
Kako rastu masline, tako u Jure rastu ideje.
– Planiram uzgajati kokoši hrvatice, evo ondi gori ćemo im napravit misto na sto kvadrata. Ljudi ih traže sve više, a ima ih niti dvi iljade u Hrvatskoj, pa ćemo zato mi proizvodit jaja i piliće. Ide jedan pivac na deset kokoši – već je Jure doktorirao na ovoj autohtonoj kokoši, od koje će, kaže, imati i prirodno gnojivo.
Ništa se u ovim njegovim dvorima ne baca, sve kruži poput vode šta ju je bušenjem zemlje na nešto više od tristo metara dubine pronašao i smjestio u jezero s tisuću i po kubika od četiri metra dubine.
Sad više od trinaest kilometara cijevi dopire do stabala, a kako mu alge ne bi začepljivale filtere, uposlio je Jure, osim cijele obitelji, i zlatne ribice! Ma mora da do njih svrati i kad poželi da mu neka biljka i posao procvjetaju...