Kada govorimo o izvanjskim utjecajima – predispozicijama, onda svakako polazimo od činjenice da je maslina kultura suhe (aridne) klime i da ne voli mokrinu. Zato je kod izbora položaja važno birati dobro osunčane južne ekspozicije s blagim nagibima, koji su vjetroviti i nisu djelomično ili potpuno okruženi crnogoričnom "džunglom", nego im je i okolina prozračna.
Isto tako, ako su masline posađene u dolinama, usjecima pokraj potoka i vode, gdje se dulje zadržavaju magla i vlaga, stvara se dobra podloga za pojavnost bolesti na listu masline. Drugi izvanjski uzrok česte pojavnosti paunova oka treba tražiti u gustoj sadnji i gustim zagušenim krošnjama.
Koji su unutarnji (endogeni) uzroci pojavnosti i dobre podloge za paunovo oko?
Obilnija rodnost iz prethodne godine, posebno kod sorti poput oblice i levantinke, ne iscrpi energetski samo korijen i stablo, nego i listove. Kad se list iscrpi, podložan je bolesti. Zbog toga ćete i u sušnim godinama naći paunovo oko na listovima istrošenih grančica. Oni koji režu kasnije u proljeće dobro znaju da te istrošene grančice s listovima izgledaju poput riblje kosti.
Listovi su blago položeni prema bazi grančice, dok su listovi na zdravim, pupastim, jednogodišnjim izbojcima okrenuti prema vrhu grančice. Na njima ćete rijetko naći paunovo oko, iako su istrošene grančice oko njih inficirane.
Uvjeren sam da pojačana gnojidba mineralnim gnojivima u jesen stvara dobru podlogu za pojavnost paunova oka i brojnih drugih bolesti.
Naravno, kiša i vlaga ključan su uzrok, ali minerali potiču izbacivanje šećera kroz puči listova i ubrzanje anabolizma i katabolizma kada krene vegetacija. Šećeri su uvijek hrana i dobra podloga za sve bolesti. Zbog toga je, po mojem mišljenju, zdravija proljetna gnojidba NPK-om. Razlog: iz proljeća se ide prema ljetu i jakom suncu, visokim temperaturama i vjetru, kao glavnim čimbenicima eliminiranja paunova oka.
Da bismo razumjeli pojavnost bolesti i iscrpljenost lista, potrebno je istaknuti fiziološke procese u listu. Maslina je vazdazelena biljka koja zadržava listove tijekom cijele godine. Listovi traju od dvije do tri godine. Međutim, ako su stabla ili grane zasjenjene, ili u stresnim uvjetima, lišće može trajati manje od dvije godine.
S gledišta energije, list masline puno je skuplji od listova listopadnih voćaka. Djelomično je to zbog njegove zimzelene prirode te zbog obilja tvari (voskova, celuloze, ugljikohidrata, lignana, fenolnih sastojaka i ulja) u kutikuli, staničnoj stijenki i citoplazmi stanice. Većina ovih tvari uglavnom služi za zaštitu protiv biotskih i abiotskih stresova, uključujući bolesti.
Ovakvo je ulaganje biljke (masline) u listove djelomično nadomješteno njihovom dugovječnošću te velikom godišnjom fotosintetskom asimilacijom. Čini se, po istraživanjima, da sklerofilne zimzelene vrste manje troše na održavanje listova nego listopadne biljne vrste.
U fizikalnom smislu, svaka akcija okolišne klime (vjetra, sunca, vlažnosti zraka) dovodi do reakcije listova masline. Što su više izloženi stresnim okolnostima, plaćaju višu cijenu opstanka na grani, kao i podložnosti bolesti. Ako je stablo rodilo i prerodilo, zadaća ispunjenja godišnje fotosintetske bilance listova puno je veća od prosjeka. Da bi se ispunili zahtjevi biljke, listovi moraju uključiti i trošiti svoje rezervne stanice, a time i skraćivati svoj život, kao i smanjivati otpornost na bolest.
Maleni i kruti listovi masline omogućuju učinkovitu izmjenu topline u vrijeme visokih ljetnih temperatura. Čini se da trihome štite puči i mezofil od intenzivnog UV zračenja u mediteranskoj klimi.
Procijenjeno je da prag zasićenja svjetlošću iznosi 500-800 micromola m-2 s-1 fotosintetski aktivnog zračenja. Kad znamo da na temperaturama višima od 35 ºC zasićenja svjetlošću prelaze 1000 micromol m-2 s-1 sunčanih površina, onda su rezidbom jako prorijeđene krošnje masline ostavljene na milost i nemilost UV zračenja sunca. Ono ih nemilosrdno iscrpljuje, kao i zemlju ispod njih, dovodeći ih do kontinuiranog stresa.
Zato ona priča iskusnih rezača maslina o "preletu ptice kroz krošnju maslina" ima i drugu stranu medalje. Uz dovoljnu fotosintetsku površinu i stvaranje više energije, višak lisne mase neosporno i štiti od isušivanja, UVZ zračenja i udara vjetra, a što je najvažnije, i raspodjela stresa po površini lisne mase lakše se podnosi. Zato treba prema položajima pametno odabrati uzgojne oblike krošnje. Ni previše otvorene, ni previše zatvorene.
Čimbenici koji mijenjaju odnose između mjesta proizvodnje i mjesta potrošnje asimilanata kod masline održavaju se na način rasta izbojaka i stanje zaliha ugljikohidrata u korijenu. Najaktivnije mjesto potrošnje asimilata na rodnom izbojku ili grani, koje znatno smanjuje vršno izduživanje i udio suhe tvari u listu ili izbojku, jest plod.
Zato je i plodonošenje u tekućoj vegetacijskoj godini najvažniji čimbenik, koji najvećim dijelom diktira diferencijaciju cvjetnih pupova za iduću sezonu. Rodnost ili odstranjivanje krošnje također utječu na smanjivanje udjela škroba u tankom korijenu (5-15 mm u promjeru).
Često se indukcija cvjetova poistovjećuje s diferencijacijom te stoga treba objasniti i tu razliku.
Cijeli reproduktivni ciklus masline proteže se kroz dvije sezone rasta (vegetacijske sezone). Cvatni se pupovi induciraju u ljeto prije cvatnje. Plodovi se beru 16-18 mjeseci nakon indukcije cvatnih pupova. Diferencijacija cvatnih pupova događa se na kraju zime, otprilike mjesec dana prije otvaranja pupova, a hladnoća im je potrebna i nužna da iziđu iz faze spavanja.
Analiza samo ovog malog segmenta fizioloških zbivanja dovoljna je da zaključimo da maslinu ne trebamo siliti na nešto čemu se ona prirodno opire, a to je radikalna rezidba i previše otvorena krošnja, u svrhu prevencije oboljenja. Maslini nije potrebna pretjerana briga u formi pretjerane gnojidbe, rezidbe, zaštite. Potrebna joj je samo pažnja, toliko velika da ne pretjeramo u svojim željama.
Ona u svojoj genetici, a time i svojim reakcijama, pokazuje čovjeku da ima rješenje za gotovo sve prirodne nevolje, osim za one u koje je svojim neznanjem natjera on sam.