A start mu je bio u kući Mate Buljubašića, predsjednika splitskoga ASH, koji je na svoju didovinu doveo 28 prijatelja i uposlio ih u branju zlatnog ploda.
Maslina je u Matinim brdskim međicama, s pogledom na sjever Biokova, rodila kao nikada. Eto dobrog povoda da se zagvoški maslinar, vlasnik 300 stabala smještenih na 526 metara nadmorske visine, dobro nasmije znanosti, nevjernim Tomama, skepticima. Svima onima što su mu se 92. godine još slađe smijali kada je krenuo u operaciju sadnje maslina u tvrdom Zabiokovlju.
Trpija sam uvride
- 141 litra maslinova ulja! Ej! 1300 kila za preradu i 100 za kiseljenje, eto toliko san ja ove godine ubra iz mog maslinika. Koja mušica, ne može ona opstat na ovoj visini. Ma da jesan li sritan... I više od toga. Iman više maslina i ulja ove godine nego cili Stobreč.
Ma žaj je meni šta je ove godine iz svih sila napadnuto dalmatinsko sveto trojstvo, loza, maslina i smokva. Žaj mi je ljudi. Ali ka dite se veselin jer san pokaza da je maslina srce Dalmacije. I da može dat obilatog ploda tamo di su svi govorili da od nje u Zabiokovlju ne može bit ništa. Koliko san uvrida samo istrpija na tu temu. A di su sad – smije se Mate od uha do uha u masliniku, nekadašnjem vinogradu.
Ovo je priča o čovjeku koji ne krije da je poslušao Alberta Fortisa, slavnog putopisca koji je Dalmaciju upoznao kao svoj džep. Fortis je precizirao dalmatinske lokacije na kojima je uočio stabla masline. A Mate ga poslušao kao Sveto pismo.
Birajući između Fortisovih zabilježbi i znanosti, koja je sadnju masline u srcu Zagore stavila u zonu znanstvene fantastike, odlučio se za svoju intuiciju i stablo života. Dokazao je ono što gorda znanost i dandanas drži nemogućim – grasope di spagnu, francusku pešolinu, talijanske pendolinu, leccinu, askolanu, istarsku bjelicu, bužu i rosulju, dalmatinsku oblicu i levantinku, staru grkinju i židovku stavio je oči u oči s biokovskim masivom. A one mu izrodile silni plod.
- A znadeš šta je smišno? To da mi je struka govorila da će mi se masline na ovoj lokaciji sušit ka bajami u grabu. Fortis je proša svaki pedalj Dalmacije na jednom konju i reka da je maslini ovdje dom. A današnji akademski stručnjaci sa 170 limenih konja ne mogu proći Zabiokovljem.
Drago mi je da san bija tvrdoglav i odlučija ovde posadit razne mediteranske vrste. Ne znaš koja se bolje snašla. Fali mi još jedna, maslina krvavica iz Skradina, ta je najžilavija, najtvrđa. Nju će mi ovde donit moja ćer kad bude dobila svoju prvu doktorsku plaću – raduje se Mate.
Matine masline tuku žega, bura i biokovski led, ali ne smeta njima ništa. Što ih ne uništi, samo ih ojača, isto kao i onih minus 21, koliko ih je Mate svojedobno izmjerio u svojem masliniku. Štoviše, svake se iduće godine plode sve više, ali usprkos tome, skeptici uspjeh priznati ne žele.
Najnovije im je opaska kako je to bio tek slučajno dobar urod u godini koja mu je išla naruku. Ali pritom namjerno zaboravljaju da ovako crne godine za maslinu nije bilo u stoljeću.
Sadite ko stari Iliri
- Kad su mi potekle moje prve kapi ulja, a bilo ga je sve skupa pet litara, zaplaka san ka malo dite. I kako one meni daju, tako ja vraćam i njima dalmatinskom pismom, ovde u masliniku, kada se skupe prijatelji. I vinom šta se prolije dok guštamo u ovom našem dnevnom boravku. A iman i savjet – ne sadite u ovom kraju maslinu iz umjetnog uzgoja, ta nema gene za izdržat ovu zimu, ta je puno nježna.
Treba postupit kao stari Iliri, treba uzet odcipak iz guke i njega posadit. On ima čvrste gene, ta će maslina prezimit. Mora, ovo je Dalmacija, a tamo di je ona, tu je i maslina. One su ka prst i nokat. Ako ovde ne može rast, a di će je onda bit – kaže Mate.
Što je uočio Fortis
Alberto Fortis uočio je maslinu u Žeževici, Župi, pokraj Modrog jezera, u Vrgorcu, od Zadra do Neretve, najsjevernije do sinjskih Lučana. Na tom se pravcu nalazi i Zagvozd, računao je Mate i pogodio. Vjeru mu je potvrdio i poljoprivredni stručnjak dr. Željko Prgomet, koji je tvrdio da maslina raste na istarskom sjeveru i u Sloveniji, pa zašto ne bi i u srcu Imotske krajine.
’Ni u pitaru je ne znaju uzgojit...’
U 2013. godini Mate je imao 560 kila za preradu, iz čega je izvukao 70 litara ulja. Godinu dana kasnije bilancu je uduplao. Kaže kako mu je najgore kada čuje stručnjake koji savjetuju o maslini, a ne mogu je sami uzgojiti ni u pitaru. To ga pogađa, isto kao i inicijativa o osnivanju maslinarske komore u Zagrebu, a ne u Dalmaciji, gdje bi joj trebalo biti jedino i pravo mjesto.
PIŠE: TANJA ŠIMUNDIĆ BENDIĆ
FOTO: DUJE KLARIĆ/CROPIX