Masline obitelji Jakelić savijajale su se od prelijepog, krupnog ploda. Kad sam to opisivala nakon povratka u grad, svi su me, onako spremno i znalački, dočekali s pitanjem: e, je, ali koliko su zdrave? Koliko su ubodene?
Odgovor koji je uslijedio širom je otvarao oči mojih sugovornika: masline Jakelićevih zdrave su ko dren! Maslinova je muha, zbog tko zna kojih razloga, letjela mimo Pokrovnika ili je ostavila neznatna traga na maslinama Jakelića...
Izvor žive vode
Naš maslinski put u selu Pokrovnik, na pola puta između Drniša i Šibenika, počeo je od Pećine. Tako se zove izvor žive vode na kraju sela, odavno lijepo uređen za opskrbu ljudi i blaga. Podno njega prostire se polje u kojem su i neki od uspješnih Jakelićevih maslinika, a da je taj izvor vode oduvijek bio izvor života i naseljenosti, svjedoče ostaci prapovijesnog nalazišta na kojem je istraživala ekipa hrvatsko-američkih arheologa. Kustos Muzeja grada Šibenika, koji je svojedobno surađivao na tim istraživanjima, arheolog Emil Podrug, danas kaže:
– Duž naše obale vrlo su rijetki neolitički lokaliteti koji sežu u razdoblje od 6000 godina prije Krista i u kontinuitetu traju do 5100 godina prije Krista, dakle oko 900 godina. Od najranijih slojeva na dubini od oko dva metra pronalazili smo dokaze o razvijenoj poljoprivredi. Tadašnji stanovnici uzgajali su pšenicu, ječam, zob, raž i domaće životinje, i njihova je egzistencija minimalno ovisila o lovu divljih životinja i skupljanju divljih plodova. Danas je to lokalitet idealan za proučavanje poljoprivrede i stočarstva. U najdubljim slojevima pronađena je figurica žene – boginje plodnosti, što je također vrlo rijedak nalaz. Tu sve živo uspijeva, i kad se bolje pogleda konfiguracija terena, vidi se da je to zapravo velika vrtača, naizgled ravna pa zato nema erozija. Zato su i arheološki slojevi praktički netaknuti, osim na površini zbog današnje zemljoradnje. Na rubu je izvor vode i to je zaista idealno mjesto za osnivanje naselja.
No, učinimo 8000 godina puta i vratimo se iz pokrovničke prapovijesti u sadašnjost. Masline Jakelićevih stare su desetak godina. Drago Jakelić opredijelio se za maslinu (i trešnju, i smokvu, i bajamu...) umjesto loze, i to u šibenskom zaleđu, podalje od mora, ondje gdje je do sada loza bila zakon.
– Bilo je to zaista rizično, posaditi 850 maslina na mjestu gdje ih do tada baš i nije bilo, i bez preporuke struke, i to usprkos činjenici da tu zimi temperature znaju biti i do -15, a nadmorska je visina 300-400 metara. Ali pogledajte vi tu poziciju: ovaj izvor sigurno ima jake podzemne tokove pa to napaja zemlju, a kad bolje pogledate, između onih brda u daljini vidi se more i to je neki prostor kroz koji se provlači struja toplog zraka. Ma, kad je suša, rodu još i bolje! Ja sam uvjeren da je mikroklima ono što godi mojim maslinama. Otkad su počele rađati prije nekih pet godina, rodnost je sve veća. U 2013. smo imali oko 6000 kila, a 2014. još više, bar 7000!
Više voli njih nego mene
Drago Jakelić oduševljeno nas je vodio kroz prvi maslinik, pa preskačemo jedno-dva tuđa polja, pa je na redu drugi maslinik u kojem upravo beru njegova žena Nena, koja je i nositeljica OPG-a, brat Ante, sestra Marica, a naiđu i kći Karla i sin Mate.
Kad je Drago počinjao s maslinama, u jednoj mu je savjetodavnoj službi rečeno da Pokrovnik nije područje za intenzivne nasade. Kako je ipak odlučio posaditi masline, a za to mu je trebalo novca, obratio se i službi Županije šibensko-kninske. Molba za pomoć odbijena je uz obrazloženje: “Vaš zahtjev za subvencioniranjem nije sukladan točki 3. Odluke pa niste ostvarili pravo na subvenciju za nabavu i sadnju maslina”...
Odnosno, Pokrovnik u Šibensko-kninsko županiji tada, a ni danas, nije maslinarsko područje! Za razliku od područja određenog granicom Boraja – Vrpolje – Perković – Danilo – Dubrava – Lozovac – Miljevci, te uz kanjon Krke – Krković – Piramatovci – Lađevci – Čista i Putičani i južno prema moru.
I na tom “nemaslinarskom” području Drago Jakelić svojom je upornošću i tvrdoglavošću posadio maslinike, održao ih i pretvorio u ogledne, i sada bere predivne plodove s 850 stabala. Odluku Županije šibensko-kninske drži briokratskom i nju bi, svakako, trebalo preispitati.
– Pogledajte vi kako je zemlja ovdje debela! Dobro, tamo je malo tanja, ali ovdje sve pogoduje maslinama, to mi je potvrdio i Davorin Pamić koji mi je puno pomogao. I koji kaže – ako Istra može biti maslinarsko područje, a još je sjevernija do nas, može i Pokrovnik.
U masliniku smo zatekli drugu najvažniju osobu iz ove priče, suprugu Nenu, zatim brata Antu, sestru Maricu. Ima stabala s kojih su ubrali i po 40-50, pa i 80 kila... Sve su brali u plastične košare i uvečer vozili kod Banovca u uljaru na Brodarici.
– Ode kod nas van je sve u znaku masline. Moj Drago više voli njih neg mene! – govori Nena, a meni je već od prve bio jasan taj sjaj u Draginim očima dok nas vodi i pokazuje masline koje kao da su rodile za neki žurnal, za neki maslinarski modni magazin.
– Ja van ne volim puno bit u kući, to mi je smrt. Ovo i branje šparoga, ja bi to radila do konca života – govori Nena nudeći nas sirom i pancetom. Kad su počeli pripremati tlo za sadnju, svojim su rukama kupili kamenje.
– Odvezli smo bar trideset prikolica odavde, a di su druge naše parcele! Neke je ograde tribalo iskrčiti od stabala, vaditi korijen, znate koji je to posa! Imamo zemlje na deset mista: u Gaju, na Strani, Podgradini, u Josinu polju, Malom polju, Velikom polju, Starim vinogradima, Podlokvi, kod starih kuća, u Dočini, i gori oko kuće. A posadili smo i trista trišanja, i oko sto smokava, bajama...
Parcele ko ruža vjetrova
Čovjek bi pomislio da uz toliko posla na sve strane – a zemlje su im poredane, kako Nena reče, ko ruža vjetrova – ta čeljad mora biti pomalo nervozna i u stalnoj priši. Ali, ovdje se sve odvija polako i opušteno, njima ovo ručno branje maslina dođe kao sanatorij, lijek za živce.
– Moj se Drago trudi oko ovih maslina da je to nemoguće! Četri-pet puta ore, a kosi – da ne govorim. Kopačica se pokvarila pa je kupio polovnu i sastavio je pa sad ima jednu za rezervu, ali mora nabaviti adriju, jer šta mislite kositi na pel, pa ko to može! Ja mislim da je pokosio kilometara ki odavle do Šibenika.
Onda Drago iznosi i stručnu stranu priče:
– Najbolje su nam se pokazale oblice, i krvavice baš lipo rode! Imamo lastovke i levantinke i nikad nisu ozeble, a navodno nisu za ovo područje. Gnojim ih s NPK i organskim gnojivom, zatim stajnjakom, a bacam oko njih i kominu i drop. Pognojim ih i u rujnu kad padnu prve kiše. Škare uvijek nosim sobom, i ljeti i zimi, jer rezidba je vrlo bitna.
Jakelićeve masline imaju frizure a la kišobran, i a la španjolska vaza! Prskao ih je jednom protiv mušica, i to decisom, i neoranom protiv paunova oka, a prije i poslije cvatnje boronom. I u kolovozu rogorom protiv mušice. Poštovao je, naglašava, vrijeme karence.
Prva prerada u uljari u Brodarici “plaćala” mu je 10 posto, a kako je vrijeme odmicalo, bilo je i bolje, kaže Drago.
Nena je žalila što teško da će biti maslina za jelo premda su izgledale savršeno: berba je počela prerano, klima je napravila svoje i nije bilo moguće da se zreli, crni plodovi duže održe na stablu.
– Po mome, u drniškom je kraju, odnosno u zaleđu Šibenika, mjesto sadnji maslina. Uz ovu klimu i agrotehničke mjere, te masline, evo, daju visoko kvalitetna i djevičanska maslinova ulja, pa je prava šteta tvrditi da to nije maslinarski kraj i po toj birokratskoj odluci krojiti maslinarsku kartu ove županije – kaže Drago, nimalo zabrinut za plasman svojeg ovogodišnjeg uroda.
Još primjećuju da nisu članovi nikakve maslinarske udruge, a trebali bi biti, i da bi zapravo bilo najbolje osnovati neku novu, za ove “nemaslinarske” krajeve u zaleđu...
A, da! Ipak su Jakelići negdje članovi! Za sada su članovi jedino Kluba “Maslina”...
PIŠE Jordanka Grubač
Foto: Arhiv CROPIX