Priča o Milanu Matkoviću iz istarskog sela Pagubice u općini Cerovlje nedaleko od Pazina te njegovu ekološkom, bio ekstra djevičanskom ulju brenda Grimalda, zlatom ovjenčanom u New Yorku prošle, a srebrom ove godine, i prije toga zlatom u Parizu 2013., zapravo je priča o ljubavi prema rodnim brežuljcima slabo naseljenog i zapostavljenog kraja bijele središnje Istre.
Ovaj neumorni 72-godišnjak nakon više od pola stoljeća života i rada u Francuskoj, u Parizu, zadnje desetljeće živi na relaciji Pariz - Pagubice i to isključivo zbog svoje velike ljubavi prema maslinama i svom zavičaju.
Od djetinjstva vezan je za maslinu. I danas se sjeća užitaka maslinova ulja za vrijeme božićnih blagdana, kada su u siromašnoj obitelji običavali „zabiliti“ bakalar ili fuže.
Otac Anton tendio je masline i vozio ih u mlin u Draguć te mu je pričao kako je zima 1929. smrznula i uništila maslinike, zbog čega su seljani morali saditi nove.
Svjestan je da ovaj dio Istre nije poznat po maslinarstvu poput Vodnjana, no podsjeća kako je ovaj kraj za vrijeme Rimljana bio središnja baza gdje su se masline, poput onih u Draguću, sadile i brale još prije tri tisuće godina te prerađivale u uljarama uz more zbog lakšeg transporta brodovima.
Hvala Učki
- Kvaliteta ulja povećava se proporcionalno udaljenosti od mora, zato hvala Učki što je tu blizu, zbog čega nam je zajamčena iznimno visoka kvaliteta maslinova ulja. Takav primjer je i najsjeverniji dio Francuske, iza Avignona, uz planinu Mont Vantu, gdje često pada snijeg i pušu vjetrovi, zbog čega je tamo najkvalitetnije francusko maslinovo ulje - ističe naš sugovornik.
Zahvalan je svojoj sadašnjoj supruzi Francuskinji Martini, koja mu je prije desetak godina tijekom godišnjeg odmora u Pagubicama, gdje su dolazili u berbu tartufa, sugerirala da napravi nešto dobro za svoj kraj, koji je bio zarastao u korovu i makiji, te da mu udahne novi život. I tako je i bilo.
Matković je 2010., nakon što je otkupio oko 9,5 hektara zemlje na terasastim obroncima, posadio prvih 1600 stabala masline, da bi danas bio ponosan vlasnik 3500 stabala rasprostranjenih na 20 hektara zemlje u komadu.
Prevladavaju crni leccino, istarska bjelica, zatim frantoio, buža te pendolino, čije je sadnice ovaj lokalni rodoljub nabavljao preko tadašnje županijske tvrtke MIH.
Iste je godine otvorio i suvremenu uljaru „Zlatni brig“, u koju svoje masline dovoze i ostali sumještani, te mještani iz okolice, ali ima i Vodnjanaca, koji zbog visoke kvalitete ulja dobivenog u ovoj uljari potegnu čak do Pagubica.
Država bi trebala pomoći
Naša ekipa posjetila je Milana Matkovića 1. prosinca, na dan kada je ovaj Istranin s francuskom adresom pobrao zadnje masline i trijumfalno nam ponudio na kušanje novo, mlado ulje, koje je imalo sve senzorske i vizualne gušte.
Pobrao je 100 tona maslina, te uz prosječan randman od 12%, proizveo 1200 litara svjetski slavnog ekstra djevičanskog maslinova ulja „Grimalda“. Simbolične količine boca s etiketom, već je bio spremio za francusko tržište, jer se već 3. prosinca vratio u Pariz. U jednom danu on i supruga za volanom prevale 1350 km od Pagubica do Pariza.
Velik dio zarade tijekom rada u Francuskoj, u koju je otišao 1961. u potrazi za poslom i boljim životom, investirao je u revitalizaciju svog rodnog kraja i danas je presretan kada vidi rezultate.
- Htio sam pokazati mladima kraja u kojem sam rođen, kako se zapušten i zarastao krajolik može kultivirati, ali i kako se od poljoprivrede može živjeti. Ovdje, pa sve dokle vam puca pogled i dalje mogao bi biti centar maslinarstva Istre. No, šteta je što na vlasti imamo nesposobnjakoviće, zbog kojih su nepregledna prostranstva i dalje u korovu, makiji, u kojoj obitavaju zmije umjesto da se potiču i stimuliraju mladi koji bi mogli posaditi novih milijun stabala. Jamčim da bi Francuzi, Rusi dolazili kupovati naše maslinovo ulje ekstra kvalitete - ogorčen je Matković.
Pokazuje obližnje brdo na kojem je jedan Rus kupio zemlju i posadio nepregledan maslinik.
- Država bi trebala više pomoći poljoprivrednicima u nastupanju na europskom tržištu. Imamo odličnu plodnu zemlju, super klimu, sve bogom dane uvjete za proizvodnju vrhunskog maslinova ulja, pa je žalosno da uvozimo tolike količine maslinova ulja i to uglavnom škart! Dok s druge strane, što je paradoksalno, proizvodimo najbolje ulje na svijetu!!! - naglašava Matković.
Dodaje da primjerice Francuzi, koji potroše 500.000 tona maslinova ulja, uvoze gotovo 90% iz Španjolske, Maroka, Tunisa, Grčke i drugih zemalja, a vrlo su zainteresirani za hrvatske kvalitetne proizvode, poput našeg maslinova ulja svjetski priznate kvalitete.
Smatra da Hrvatska kao članica EU-a ima sve šanse i mogućnosti plasirati svoje vrhunsko maslinovo ulje na europsko tržište, ali se maslinari trebaju bolje organizirati, uz pomoć lokalne zajednice i države, po pitanju otkupa maslina i izvoza maslinova ulja.
Protiv muhe prašinom od zelene gline
- Jedino sam se ja sa svojim uljem Grimalda uspio probiti u Parizu, uz pomoć hrvatskog veleposlanstva, a počela je prodaja mog ulja i u St. Tropezu - ponosno ističe Matković.
Konfrontirajući se s većinom istarskih maslinara, koji rano kreću u berbu maslina, on smatra kako time strašno griješe, jer zelen, nedozreo plod masline ne može dati kvalitetno ulje.
Navodi primjere Francuske, Italije, Njemačke, Španjolske, gdje se u berbu kreće tijekom studenog i prosinca, zbog čega je maslinovo ulje, po njegovim riječima, bolje kvalitete zbog blagosti i mogućnosti korištenja u svakoj hrani. Za razliku od preagresivnog, trpkog i prepikantnog ulja, koje se dobiva ranom berbom, napominje on.
Navodi kako je randman veći kasnijom berbom, iako je prerada teža zbog suhoće ploda u kojem nema vode, što mu u konačnici diže kvalitetu i nutritivne vrijednosti.
Njegovo ulje je sto posto ekološko, što potvrđuje certifikatom. Protiv maslinove muhe stabla šprica prašinom od zelene gline, prirodnog minerala, kojeg kupuje u Francuskoj pod nazivom Argivert UP 20, i to sredinom srpnja i početkom rujna.
Kako je riječ o prirodnom, neškodljivom proizvodu, može se danas maslina pošpricati i sutra brati. Stoga su njegovi maslinici prirodno i sigurno zaštićeni od ovog nametnika, što pokazuju njegovi zdravi plodovi. Masline gnoji maslinovom kominom, od koje pravi kompost, kojemu doda stajsko gnojivo i lišće.
Njegovo ulje Grimalda poput magneta privlači domaće i strane kupce, ali i zainteresirane posrednike, poput mladića iz Grčke koji su Matkoviću ponudili da će mu tekuće zlato plasirati na američko tržište.
- Kada bi županija olakšala mladim ljudima da se bave maslinarstvom, primjerice da im strojevima obradi i pripremi zemlju za sadnju, ne bi mladi ljudi bježali raditi u inozemstvo i žene iz Istre ne bi odlazile u Italiju prati i njegovati njihove starce. Kada bi došlo do istinskog preporoda maslinarstva u svakom kutku Istre, s organiziranim plasmanom na svjetska tržišta naših vrijednih autohtonih proizvoda, Talijanke bi trebale nas dolaziti njegovati i čuvati - u optimističnom tonu zaključuje Milan Matković.
Uljara bez struje i vode
Unatoč svjetskoj slavi koje postiže njegovo ulje Grimalda, te usprkos uspješnom radu njegove uljare, Matković napominje kako je sramotno za hrvatsku državu i Istarsku županiju što je uljara dan-danas bez struje i vode, pa se mora mučiti s agregatom za struju i hidrantom za vodu.
Odgovornima smatra HEP i Hrvatske vode. Kako stvari stoje, ove zime mogao bi dobiti priključak za vodu, dok će na struju, izgleda još čekati, snalazeći se vlastitim solarnim sustavom.
Oduševio na Euru
A da je Milan Matković sjajan hrvatski i istarski ambasador u Parizu, potvrđuje njegov nastup na hrvatskom štandu, tijekom prošlogodišnjeg Europskog nogometnog prvenstva.
Tada je Francuskoj predstavio svoje zlatno ulje Grimalda, istarski pršut, sir s tartufima što je izazvalo oduševljenje posjetitelja, kao i tamošnjih novinara, koji su mu u časopisima i kulinarskim vodičima posvetili značajnu pozornost.