tajne uspjeha tončija mršeKad se ratnik masline uhvati: Direktor 'Pieralisija' tražio je moje ulje!

Kad smo sišli s asfaltne ceste koja od Magistrale, između Šibenika i Vodica, vodi prema Stankovcima, Benkovcu pa Zagrebu... zašli smo na poljski put širine auta. Ispred nas dva automobila, iza nas dva – kolona kao na autocesti! Naravno, poljske su putove oživili okolni maslinici, to su pretežno polja Zatonjana, a naš cilj zove se maslinik Zatonjanina Tončija Mrše.

Zanimljiv je taj naš domaćin: sa šest je godina otišao s obitelji u Kanadu, vraćao se o ljetnim praznicima, a onda je jedno ljeto užežin Domovinskog rata Tončija definitivno vezalo uz Zaton, u kojem su Mrše skoro pa oduvijek domicilna familija. Tonči je postao – ratnik. 

Dobro ga se sjećam iz mojeg novinarskog posla: premda mlad, uvijek je bio odmjeren, ozbiljan, neostrašćen, pouzdan i nekako naprosto uredan. Ovaj mu je maslinik – slika i prilika...

13 maslina babe Stane

Srećom da svaki rat ima kraj, pa ga je imao i Domovinski. A Tonči je od babe Stane naslijedio 13 maslina: tri oblice i deset talijanki.

Od rata je prošla 21 godina, a od Tončijevih 13 maslina danas se namnožilo njih šest stotina. Naravno, ne na ovoj ishodišnoj lokaciji, na kojoj je od kamena iz gromile podigao malenu i lijepu poljsku kuću, usred čarobnog maslinika u kojem i danas stoji trinaest kraljica: trinaest maslina babe Stane, Tončijevih prvih trinaest.

– Kad sam odlučio urediti te babine masline, počeo sam kupovati terene uokolo, ali i u zaleđu Vodica. Sad ovdje imam 2000 kvadrata, a u tom "puzzleu" koji sam slagao na ovom području sad imam ukupno tri hektara i 600 stabala.

Uz taj podatak obavezno ide i Tončijev "izvjesni osmijeh" – čovjeka zadovoljnog, nekako baš ponosnog, i nadasve sigurnog u ono što radi. Sjećam se, međutim, kad smo se sreli prije dvije godine, nije bio jednako raspoložen, premda nije ni zdvajao nad činjenicom da je pobrao i uglavnom bacio sedam tona maslina.

– Bile su rodile, ali to je bila ona godina u kojoj je haračila maslinova muha. Šta smo mogli – morali smo sve pobrati. Tonu sam dao na preradu, da vidim. Ulje je, naravno, bilo jestivo, ali nisam bio zadovoljan kvalitetom. Bio sam slobodan ponuditi ga Caritasu jer se moglo koristiti.

Kad Gordana zada termin...

Tončija znam otprije i imponira mi jer sve što radi – radi temeljito, a oko maslina je toliko sve proučio i toliko ih pomno obrađuje da ga i bez šale mogu zvati doktorom za masline. 

Dakle, moj se doktor više ne želi dovesti u situaciju od prije dvije godine, a glavnu ruku pomoći našao je kod Gordane Silov iz Savjetodavne službe. S njom cijelu godinu prati stanje u masliniku, obilaze ga, on uzorkuje plodove i nosi na analizu i po potrebi zaštićuje. 

O sredstvima ćemo malo kasnije, a sad me zanima – kako je "provezao" ovu godinu koja je za nama u svojim maslinicima?

– Ove je godine bio veliki napad maslinova moljca, zato su ljudima masline toliko otpadale. U rano ljeto moljac se zavuče u košticu, maslina i dalje izgleda lipo, onda moljac izađe van kod peteljke i oslabi je, i gotovo – maslina pada. A na njoj se gotovo ništa ne vidi, samo tako – otpadne... Nekad sam sve to sam pratio, ali koji put pribrdiš, koji put priskočiš, koji put nemaš dovoljno vremena, pa se dogodi zlo. E sad kad surađujem s Gordanom Silov iz Savjetodavne, više ništa nije prepušteno slučaju: Gordana mi zada termin i ja nemam kud...

Hodamo među maslinama dok ekipa već bere, a Tonči mi objašnjava koliko je tu nekad bilo krša i kamenja. Bagerom je to poravnao, ostavio je samo dio za uspomenu, i sad je to pitomo polje s fantastičnim maslinama: svaki list, svaki plod, svaka grančica, svako stablo mogli bi biti manekeni za cjelokupno maslinarstvo. Grane se savijaju od ploda, a nigdje vidjeti kakav ruzinavi list, kakvu ubodenu maslinu, kakav suharak... 

U maslinama je već otac Mladen s ekipom, da sam došla jučer, bila bi i mama Marija, i sva tri Tončijeva sina: Marko (20), Luka (15) i Roko (13). Supruga Diana, Drnišanka koja ga je "stajala slobode" i zavezala za domovinu, logističarka je bez koje se ne bi moglo. Danas je za ručak gulaš, a za večeru pohano. Jučer je bio roštilj, pa maništra fažol.

Padobran, cockta i demijana

U branju pomažu i Tončijevi ratni drugovi, evo ga stiže još jedan legendarni šibenski junak Domovinskog rata, Kruno Mazalin. Malo mu je njegovih više od nekoliko stotina stabala, pa je došao dat ruku i Mrši... Ukupno, tu je desetak berača, u rasponu od 13 do 75 godina, od uže do šire rodbine i prijatelja, evo – i suboraca.

– Za stol! – viče Tonči.

Okupili se svi oko stola za marendu, imaju odličan pršut, sir i – cocktu, mineralnu i običnu vodu. Brrrr.... sva sam se naježila. A onda je netko izgovorio ono spasonosno "nu, dajde mi onu damjanu tamo...".

Netko pita i "di su padobrani". Ja mislila da je to neki inovacijski uređaj za branje maslina, a onda saznam da je Kruno negdje dobio rashodovani padobran, da je lagan, a čvrst – savršen za masline!

– Bio sam ja kupio i stroj za branje maslina i poprilično ga platio. Više ga ne koristim. Dva su razloga: prvo, ipak ošteti plod i neovisno o tome što ja isti dan, dođem u uljaru, plod ipak oksidira i peroksid je povećan. Inače bude od 80 do 120, a meni je s tim strojem bio 200. Drugi razlog: oblica, koje najviše imam, daje plod na jednogodišnjem izdanku višegodišnje grančice. Stroj dosta ošteti te grančice pa sam i zbog toga odustao od njega. Tako sam u berbi ostao na zlatnim rukama mojih prijatelja i rodbine.

Marenda je gotova. – Marko, Roko, iznesite parašole i krenite od donjeg reda!

Tako kreću berači. Ali Tončijev posao traje daleko prije toga i tijekom cijele godine.

Formula uspjeha

– Sad kad poberemo, ide jesenska gnojidba, svake druge godine stajskim gnojem, i to ovčjom prpom jer ona se sva rastvori, dočim kravlja balega ostaje nekako u komadu, nikako da se prožme kroz zemlju. U veljači je rezidba, a to mi je najgore. Brati može svatko, a rezati samo tko zna. Sad ću masline politi bakrom, a na proljeće ekološkim Nativo sredstvom, ono liječi list. 

Inače, masline gnojim folijarnom prihranom, preko lista, bolje nego umjetnim gnojivom. Prskam i Oleafill s dušikom i kosim, nikad ne orem. Prskam listove Bio-algeenom, u početku, pred cvatnju, tri puta, a nakon cvatnje svakih 15 dana. Svake tri godine radim analizu tla i tada vidim što fali, što se iscrpilo, slijedim upute Instituta za melioraciju dalmatinskog krša u Splitu, gdje radim analizu.

Ima još jedno sredstvo koje Tonči Mrša koristi za revitalizaciju zemljišta. To je Agrovit, koji pospješuje razgradnju gnojiva i trave koja ostaje nakon otkosa.
I onda dođe – ljeto. Ove godine glavobolja se zvala maslinov moljac, lani, i uvijek, tri generacije maslinove mušice.

– U svibnju i lipnju zaštitim masline Baturadom, ekološkim preparatom, to je osnovno. Protiv muhe osnovni mi je Decis. Međutim, ima tu još jedna teška borba, a to je ona sa svrdlašem. Ljudi obično koriste Fastac, a ja sam tu nemoćan i ne koristim ništa. To su preagresivna sredstva koja naprave veliku štetu u maslinicima. Zašto? Zato što uništavaju prirodnu ravnotežu: unište i bubamare, i uholaže, a oni se hrane ušima, i onda maslinik napadnu uši jer bubamare i uholaže poslije tih tretmana nestanu.

Slušam Tončija, slušam i glasove berača koji su negdje okolo, a mi u trijemu lijepe kamene kućice s kamenim lavelom, ognjištem i, naravno, golemim stolom.

Kad je prije dvije godine Tonči Mrša bacio sedam tona ploda, dogodilo se to zato što to nije očekivao. Sada se to više ne može ponoviti: njegovi su maslinici pod stalnim nadzorom, u kojem mu neizmjerno pomažu Gordana Silov i Savjetodavna služba.

– Ove je godine bio taj slučaj velikog napada moljca i otpadanja ploda. Mi smo se zaštitili ekosredstvom Baturadom.

I tako smo, riječ po riječ, prošetali cijelom godinom kroz maslinike Zatonjanina Tončija Mrše. I stigli evo ovdje: na berbu, druga je polovina listopada. Beru do pet-šest popodne, nakon toga pravac uljara "Sv. Ivan" u Vodicama, tamo je, kaže, savršen red i nema čekanja.

Ali nema čekanja ni ovdje, jer to što je Tonči malo s nama porazgovarao unijelo je nestrpljenje u redove njegove male beračke jedinice, pa se na brzinu opraštamo i sad još da se uspijemo vratiti tim zavojitim putovima do asfalta, a nismo bacali kamenčiće... 

Još jedan pogled na neodoljivo lijep maslinik Tončija Mrše, s travnatim tepihom, zdravim, jedrim granama punim ploda.

Jordanka Grubač

* - NAPOMENA: TEKST JE PISAN KRAJEM LISTOPADA 2016. GODINE, A OBJAVLJEN JE U TISKANOM IZDANJU MASLINE OD STUDENOG