Naš čitatelj s otoka Ugljana javio nam se s vlastitim viđenjem maslinarstva u 2016. godini. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
Prošla je još jedna maslinsko-uljarska godina. Preko elektroničkih i tiskovnih medija čujemo i čitamo da je 2016. na nekim područjima urod bio izvrstan (otok Krk, Istra i zaleđe Primoštena), a negdje prosječan (srednja Dalmacija).
Za zadarske otoke može se reći da je jedan od lošijih u nekoliko zadnjih desetljeća. Naravno da je to opći dojam i da unutar navedenih područja ima iznimaka.
Za takvu razliku uroda maslina (od lošeg do izvrsnog) pored prirodnih uvjeta, dakle klime (temperature zraka, količine oborina i razdoblja njihovog padanja), još je značajnija uloga čovjeka.
Upravo zbog toga, na zadarskim otocima koji su demografski uništeni, dogodio se loš urod. Nema radno sposobnih i financijsko moćnih ljudi koji bi mogli udovoljiti novim zahtjevima maslinarstva.
Kapu dolje nekolicini Ugljanaca, koji su zbog izvrsnog položaja (ravnog terena, izgrađenih putova i mogućnosti navodnjavanja) obnovili stare i posadili nove masline, i pri tome vodili računa o raznolikosti vrsta, kako domaćih tako i stranih sorti.
Ipak, većina maslina, najzastupljenije kulture na otoku, su zapuštene. Zagušene su makijom i što je još gore borovima, kupinom i trnjem. Svako stablo (posebice dobro se to zamjećuje kod agruma, trešanja i drugih voćki) pa tako ni maslina ne može roditi dvije godine uzastopce.
2015. godina, usudio bih se reći, da je bila jedna među tri najbolje od 1956. kada je velika hladnoća uništila masline.
Grane su se lomile pod težinom smrznutog snijega u krošnji, a kora na stablu pucala je i odvajala se od debla. Što nije slomljeno, bilo je usahlo. Na svu sreću, ispod zemlje ostao je korijen – temelj za obnovu maslina.
Zbog čega je ova godina na ovom prostorima bila loša?
Pored navedenih razloga, zapuštenosti i izvrsnog uroda prošle godine, navest ću još neke, za koje mislim da su pridonijeli lošem urodu ove godine. U prosincu prošle godine nije pala niti kap kiše.
Da li zbog toga, paunovog oka ili učestalih i jakih bura koje su nanosile posolicu, otpalo je jako puno lišća?!
Kretanjem sokova i početkom vegetacije, maslina je najprije obnovila lisnu masu što ju je iscrpilo, pa nije mogla stvoriti cvijet. I ono malo što ga je bilo, svibanjskih 133 litare kiše koje su pale u 7 dana, negativno su utjecale na oprašivanje i zametanje ploda.
U lipnju je palo samo 37 litre kiše, a prosjek u Zadru za taj mjesec je 60 litara. U srpnju kao ni u prosincu nije pala niti kap, ali je često puhala bura, koja je dodatno osušile zemlju i zrak, pa masline nisu imale dovoljnu količinu vlage, da bi sačuvale i ono malo ploda što su ga imale.
U kolovozu, u 4 dana palo je 75, što je dvostruko više od dugogodišnjeg prosjeka od 37 litara kiše za taj mjesec. U rujnu u kojem se sokovi u plodu masline najviše pretvaraju u ulje, u 4 dana palo je 133 litre. U „mesu“ zrna masline, pored soka nakupila se velika količina vode.
Istodobno se pojavila maslinova muha, koja je nemilice napadala plodove. Zbog velike količine vode u zrnu u odnosu na sokove, ubodeni plodovi odmah su, još na stablu počeli truliti, a zatim i padati.
Da bi se spasilo što se spasiti može, branje i prerada maslina obavljeni su dosta prije Svih svetih, što se na ovom području nikada nije dogodilo. Sjetimo se one narodne: „Mrtvi dan, skale van“!
Na kraju ću citirati dva navoda gospodina Marka Vrsalovića koji se u uvodu svoje knjige MASLINARSTVO I ULJARSTVO ZA PUK, izdanoj 1901. u Zadru, obraća čitateljima s „Mili puče“.
Prvo; „Tko jedino okopava masline, prosi u nje roda; tko je gnoji, dobije ga; tko je klaštri, siluje je da dobro rodi. Nije moguće, da se maslina uzdrži samim gnojenjem, a da se ne klaštri i okopava. Samim gnojenjem mnogo bi zagustila. Slabo bi rodila. Jagode iz gušćavine daju malo ulja. Samim klaštrenjem mogla bi ipak da se prilično drži u redu. Nu, ostalo bi na njoj premalo mladica, a malo mladica i uz najbolji rod, može da dade malo ploda. Uz klaštrenje hoće da se i gnoji, da se osnaži. Zapuštene masline napadne svaki gad, kao na neoprano i neočešljano čeljade“.
I drugo o branju maslina i kakvoći ulja piše; „Dalmacija ima s glasovitom Lukom „Lucca“ u Italiji istodobno dozrijevanje maslina, naime oko početka do polovine mjeseca studenoga. Masline u ovo doba kod nas obično prilično prošarovitaju, pa tada i davaju najbolju vrstu ulja. Sasvim zelene, posve nezrele masline daju puno murge, malo ulja, a i to je opet gorko i oporo. Usto pali i neugodno reže po grlu. Prilično zrele masline daju osrednju kolikoću ulja. Ovo ima okus po maslini, što no riječ po voću. Nešto je malo nagorko, što mnogima godi. Prolazi u trgovini pod imenom ulja zelenih maslina. Ovo je najbolja vrsta maslinova ulja. Ulje od potpuno zrelih maslina jako je ili moćno. Nema dobra ukusa. Ne dopada se. Odebelo je i naginje lasno na grančavost.“
U novim tehnologijama i načinima ponašanja uvode se nove riječi. Pa za prekomjernu rezidbu maslina – klaštrenje, čime se sveto stablo pretvara u grm, predlažem riječ OLEACID, jer je u našim rječnicima stranih riječi nema, a za branje izrazito zelenih maslina, mislim da bi dobro pristajala riječ MASLINARSKA PEDOFILIJA.
Naravno da o tome trebaju raspravljati i donijeti odluku znanstvenici, u prvom redu lingvisti i agronomi, a ne nautičar – kapetan duge plovidbe.
Jer, tko sam ja da sudim?