zdraviji životZa preživjele od raka najbolji je hobi - vrtlarenje: povećava tjelesne sposobnosti i jača osjećaj vlastite vrijednosti

Za preživjele od raka rad u vrtu tri godine zaredom može povećati njihove tjelesne sposobnosti, kao i udio voća i povrća u prehrani te pojačati osjećaj vlastite vrijednosti, utvrdili su američki znanstvenici.

Moguće kao posljedica zdravijeg života vrtlari obuhvaćeni malom studijom također su dobili manje na težini u usporedbi s onima koji se nisu bavili vrtlarenjem, pokazalo je istraživanje.

Procjenjuje se da je u SAD-u više od 15 milijuna preživjelih od raka od kojih je više od dvije trećine starije od 60, navodi se u radu objavljenom u časopisu Journal of the Academy of Nutrition and Dietetics.

“Za preživjele od raka posebno one koji su stariji tražimo promjene načina života koje im mogu pomoći da budu zdraviji ali su istodobno i holistički i imaju smisla”, kaže voditeljica istraživanja Wendy Demark-Wahnefried sa sveučilišta Alabama i sveobuhvatnog centra za rak u Birminghamu.

“Možemo poslati ljude u teretane no to nije smisleno i možemo ih savjetovati da jedu kvalitetnije no želimo da ih to ispunjava i želimo da to bude dugoročno", kazala je Demark-Wahnefried. “S vrtlarenjem postigli smo pun pogodak”.

Istraživanjem su bile obuhvaćene 42 osobe koje su preživjele rak od kojih je polovica obuhvaćena programom vrtlarenja, a druga polovica je bila kontrolna i rečeno im je da su na listi čekanja za vrtlarenje. Svi su bili stariji od 60 godina i preživjeli su vrste raka koje imaju visoku stopu preživljavanja.

Na kraju istraživanja znanstvenici su utvrdili da su vrtlari prosječno jeli jedan obrok voća ili povrća više na dan od kontrolne skupine te su se proširili u struku prosječno samo 2,3 centimetra u odnosu na 8 centimetara koliko su u se prosječno popunili u kontrolnoj skupini.

Markeri stresa u krvi bili su bolji kod vrtlara koji su imali više samopouzdanja za razliku od kontrolne skupine u kojoj su se ljudi osjećali manje vrijednima.

“Uz sve više ljudi koji preživljavaju rak i žive dulje trebamo ovakve programe”, poručila je Demark-Wahnefried.