Jupiterova sestra Cerera rođena je od majke Ops i oca Saturna, baš kao i grčka Demetra, ali bez obzira na sličnost s helenskom boginjom plodnosti, ona je doista bila jedna od pravih rimskih boginja.
Po predaji imala je svoje svećenike još u doba kada je svijetom vladala Velika Majka, a koji su tvrdili da je sama Cerera tek jedno od njezinih obličja. No, kasnije, u doba rimskih kraljeva, odmah nakon osnutka Grada, priznata je kao Jupiterova sestra i više nitko nije govorio o njezinom predrimskom podrijetlu.
Bilo kako bilo, kud god je kročila nicalo je žito, klasje, zorile su masline, pa su Cereru smatrali boginjom poljodjelstva i maslinarstva, žetve i berbe. Za razliku od svoje sestrice Demetre, imala je razmjerno miran i udoban život i pokoravala se usudu koji joj je namijenio njezin brat i gospodar Jupiter.
U Rimu joj je bio posvećen veliki hram u podnožju brežuljka Aventina, a Rimljani, u duši oduvijek seljaci, toliko su držali do njezine zaštite da su u tom Cererinom hramu sve do vremena carstva čuvali sve najvažnije državne spise, zakonske akte i odluke Senata.
Od ostalih svetišta posvećenih Cereri slavan je i okrugli hram, koji se i danas izdiže u rimskoj luci Ostiji, a toj boginji žitarica i maslina posvećen je i prastari dorski hram u Paestumu, koji se još naziva njezinim imenom.
I upravo je iz tog hrama, kažu, krenula priča koja je Cereru dovela u izravnu vezu s maslinama i helenskom boginjom plodnosti Demetrom, tako da su joj pod utjecajem Grka s juga Italije, u kasnijem razdoblju i sami Rimljani stali odricati njezino izvorno etrursko i rimsko podrijetlo.
Tvrdili su, naime, svećenici iz Paestuma da je inače neporočna Cerera imala mnoge ljubavnike te da ju je na koncu oplodio sam braco Jupiter, te da je ona, u strahu od kazne, krišom rodila kćer Prozerpinu, prelijepu djevojku iza čijih se stopa u prolazu otvarao svaki cvijet i svaka je voćka i maslina davala ploda. I tada je, tvrde svećenici, obje boginje stigla nebeska kazna.
Strogi i za razliku od svojih grčkih uzora, nepoćudni rimski bogovi predali su ljepoticu Prozerpinu Plutonu, Cererinu bratu i gospodaru podzemnog svijeta, kojeg su još nazivali i tajnim imenom Dis i podjednako ražalošćene i majka i kći bile bi svisle od tuge, samo da su bile smrtne.
No, kada je potisnula bol i obrisala suze, razbjesni se silna Cerera. Svojim je tajnim moćima uskratila bogovima sve žitarice i masline, tako da im je život učinila nepodnošljivim u njihovim nebeskim blagovaonicama, a ljudima, koji su je i dalje štovali kao svoju pravu i iskonsku zaštitnicu, davala je naprotiv žita i maslina i maslinova ulja u izobilju.
I bilo je u tim presudnim vremenima ugodnije biti čovjek nego bog. Stoga su moćnici bili prisiljeni popustiti. Vratili su sirotu Prozerpinu u vanjski svijet i opet su se ožitile sve oranice, procvale sve livade i oplodili se svi maslinici.
Pa se nakon duga vremena odobrovolje i bogovi, čak i mračni Pluton kojemu je također već bio dosadio božanski nektar, budući da je svim nebesnicima Cerera bila uskratila svu drugu hranu, osobito svima omiljeni kruh, i to ponajprije posvećeni crni kruh i pogaču s maslinama. Na nebu i na zemlji opet je zavladao spokoj! A sretan je bio i ljudski rod, jer je opet mogao računati na zaštitu svih bogova.
Od tog važnog dana kad se Prozerpina vratila svojoj majci, koja je kaznivši nebesnike opet uspostavila stari poredak, stali su ljudi slaviti majku Cereru velikim svečanostima koje su imale izvorni, Rimljanima tako blizak pučki i nadasve seljački i ratarski značaj.
Za njihova trajanja, ljudi su oblačili bijele tunike, mijesili crne pogače i kruhove s mljevenim pečenim maslinama, a svi siromasi dobivali su hrane i maslina koliko su željeli.
Pa ipak, bio je i ostao najomiljeniji i najpoznatiji kruh s mljevenim maslinama, crn kao sipino crnilo. Kažu da se na taj način Cerera htjela još jednom narugati mračnom Plutonu koji je opet samovao u svom tminama obvijenom carstvu. Tek tako, da mu više ne bi palo na um približiti se njezinoj voljenoj i nevinoj Prozerpini.
Ipak poslala bi mu tu i tamo koju pogaču s maslinama i slanom ribom ili meki crni kruh, da mu olakša samotne dane.
kruh
