StoryEditorOCM

GASTRONOMSKE PRIČEPaštete s maslinama iz "Pariškog domaćina"

Piše PSD.
2. svibnja 2015. - 10:43
More210706RibljaPasteta01
Iz davnog XIV. stoljeća dolazi nam istinita priča o glasovitom sladokuscu, sladostrasniku, gurmanu i gastropiscu, sve do danas anonimnom autoru “Pariškog domaćina“, najpoznatije i jedinstvene građanske, a ne aristokratske kuharice srednjega vijeka.

Mi smo joj u izvornim receptima dodali masline, budući da se govorkalo da su one još jedna od njegovih slabosti. To je dakle priča o starijem, ali vrlo bogatom gospodinu, po predaji ljubitelju maslina, koji se u poznim godinama odlučio ženiti.

Pa premda ga je u mladosti bio glas velikog gurmana, zavodnika i ljubavnika, ovaj je put u tako poznim godinama, pretjerao u svojoj žudnji. Oženio se 15-godišnjom djevojkom i, sladostrasan kakav je bio, nastojao je zadovoljiti sve svoje i nevjestine prohtjeve. Barem koliko je mogao.

Ali djevojka je bila vrlo mlada i vatrena pa se jadni Parižanin, uvjereni ljubitelj dobre kuhinje, posebno maslina i pašteta, našao na mukama. I dosjetio se! Stao je svojoj premladoj ženi, do tada sasvim opčinjenoj tek otkrivenim igrama u postelji, davati najrazličitije kućanske zadaće u kojima je ona bila posvema nevješta i nije im bila dorasla.

Jer niti je znala voditi kućanstvo, niti zapovijedati slugama, niti se razumjela u kuhinju masline i paštete, u taj uzvišeni i za bogatog starog mladoženju, uz njegovu ljubavnu strast koja je, istini za volju, svakim danom pomalo hlapjela, najdraži gastrički užitak na svijetu. I tako je vatrena mlada bila prisiljena na uzmak!

Jedne noći dok ga je umorna i gotovo onemoćala draškala i milovala, tiho mu prišapne:

- Mili mužiću, gospodaru moga tijela i duše, znam da nisam dostojna Vašeg doma i svih Vaših svakodnevnih potreba i užitaka. Što ću kad sam ovako mlada i neuka?

- Nije sve samo u postelji, odgovorio joj je stari lukavac.

- Žena mora znati krijepiti svoga muža najprobranijim jelima, posebno maslinama iz naših provansalskih maslinika i pašteticama koje će mu dati životnu snagu, te mora svome gospodaru biti na ponos u njegovu društvu kad se okupi u našem blagovaoniku poznatom po kuhinji po cijelom Parizu i mora stoga biti njegova desna ruka u upravljanju slugama i kuharima.

- Podučite me, najmiliji - uzviknu ona veselo - podučite me, u svemu ću Vas poslušati.

- Dobro, podučit ću te svemu što znam o tim stvarima, a to nije malo, reče stariji gospodin i već je sljedećeg dana počeo pisati neobičnu knjigu, posvećenu svojoj mladoj ženi, nadahnutu podjednako njezinom zanosnom puti, kao i onodobnim slavnim dvorskim kuharicama, pogoto onom koju je za francuskog kralja Charlesa V. Mudrog sastavio vladarev kuhar i gastronom Guillaume Tirel poznatiji kao Taillevent, Krojivjetar.

Ta knjiga čovjeka čije se ime izgubilo u vremenu, neobična naslova “Pariški domaćin”, preživjela je sve do danas i ubraja se među najpoznatije i najbolje kuharice, posebno kada je riječ o kuharicama iz srednjeg vijeka. No, što je još zanimljivije, knjiga je uz recepte ispunjena temeljitim uputama kako se dolikuje vladati mladoj i strasnoj ženici, kako u postelji, tako i u domaćinstvu, kako u kuhinji, tako i za stolom.

Taj cvijet kasnogotičke kuhinje preuzeo je od Krojivjetra mnogo, ali je njegov isključivo aristokratski ukus nadopunio i novim ukusima tek probuđene i obogaćene građanštine, onog sve samosvjesnijeg sloja kojemu je i sam pripadao.

Tako je u njegovu “Pariškom domaćinu“ samo 85 od 315 recepata izravno preuzeto iz Tailleventove knjige, glasovitih “Jestvina“, a ostali su izvorna gastronomska dosegnuća ili naslijeđeni obiteljski recepti starog strasnog Parižanina.

Za nas je u ovoj priči posebno važno poglavlje o paštetama koje on ponekad miješa s tapenadama, dakle mljevenim maslinama, u kojem autor “Pariškog domaćina“ pomno razlikuje paštete od mesa za mrsna i paštete od ribe i povrća za posne dane, ali i obične paštete koje on naziva paté i one pečene u zarumenjenom tijestu koje upravo zbog te odlike naziva rissoles, što će reći zlatno ili rumeno prepečen, dakle nazivima koji se upotrebljavaju i u suvremenoj gastronomiji.

Pa se spušta noć nad srednjovjekovnim Parizom, a mlada i poslušna nevjesta nosi iz kuhinje u ložnicu paštetu od jastoga, maslina, tunja i kestena, omiljeno jelo njezina muža, spremna odgovoriti na sve prohtjeve svoga dovitljivog, umnog, ali i pohotnog starčića kojemu je svojim jelima opet probudila zamrlu strast. I milovala ga je svake noći kao nikada do tada. A on i tako, njezinoj stalno zapaljenoj duši i tijelu nije trebao pomagati savjetima i uputama iz svog slavnog “Pariškog domaćina“.

Piše: Veljko Barbieri

18. travanj 2024 19:36