Što na krilcima zlatnim pod grad uzmorski
Kralja Kefaja stigne i Andromedu kći
Kasiopeje bogohulne kraljice spasi.
Mačem rušitelj pred uzdrhtalom odrubi glavu
Kefaju krakolikom što rodi ga vještica Keta,
Meduzina majka pred maslinskom stijenom na obali,
gdje kralj da kći Perzeju junačnom za ženu“
Tako je po ovim izmaštanim epskim stihovima Perzej spasio Andromedu kažnjenu zbog grijeha nesmotrene majke kraljice Kasiopeje koja je hvaleći se svojom ljepotom uvrijedila Posejdona.
Pa je po nalogu razjarenog boga mora, njezina kći, preljepa princeza Andromeda, za kaznu visjela okvačena o morsku hrid i čekala da je proždere grozna hobotnica, mnogonogi Ketos, sin majke svih Gorgona, podmorske vještice Kete.
No dogodi se tada doista čudo. Leteći na svojim krilatim zlatnim sandalama, s isukanim sjajnim mačem, pojavi se junak Perzej i upravo kad je Ketos izronio iz mora i pružio svoje krakove prema ljepotici zamahne Zeusov i Danajin sin i odsječe strašni krak, drugim udarcem odrubi tri odjednim, a potom silovitim udarcem probode golemoj hobotnici sluzavu glavu, uzvikujući Kasiopeji i Kefaju da Andromedu traži za ženu.
Po predaji, na dvoru etiopskog kralja uskoro se slavio pir i uz jela od hobotnice, glavonožaca i ribe, sva poslužena sa zelenim i crnim maslinama, simbolima dobrih i zlih strana sudbina koja je tek očekivala mladence, i bio je sklopljen sveti brak između Perzeja i Andromede, koja će budućem kralju Arga podariti mnoštvo sinova i unuka, svih od reda velikih heroja. Od Persa, Alkeja, Stenela ili Elektriona, sve do praunuka Herakla.
Pa dok su se mladenci još gostili glavonošcima, ribom i maslinama, gledajući ih onako zaljubljene i znajući da će Heladi podariti herojsko potomstvo, od tog je trenutka za svojim ribljim podanicima i miljenikom Ketosom, prestao žaliti i osvetoljubivi Posejdon, a oprostio je Andromedi i Perzeju što su kao simbol bračne sudbine uzeli upravo Ateninu maslinu, a ne njegov moćni trozub koji im je, kako dalje priča mit, ponudio da njime nabadaju komade strašne hobotnice.
Zbog svih tih božanskih svojstava, Grci su podjednako u ribama, glavonošcima, školjkama i rakovima vidjeli utjelovljenje podmorja, jer bili su ipak u svojoj duši oduvijek djeca mora, a s podjednakim su vjerskim žarom štovali masline kojima ih je obdarila mudra Atena i naučila ih da s podjednakim žarom, uz more, štuju i njihovu helensku zemlju.
Pa su zbog vrsna okusa njihovih jelovnika od ribe i maslina, svih utopljenih u maslinovo ulje i vino, Grci proslavili gastronomiju starog Sredozemlja i neka od tih slavnih jela preživjela su sve do danas na tlu njihove Helade, ali i po svim njihovim kolonijama od Sicilije i Južne italije do naših jadranskih otoka.
Otamo i dalje žare s gradela, dime se iz lonaca i s tanjura već više od tri tisuće godina, po kojima kapa dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu po godinu, stoljeće i tisućljeće po stoljeća i tisućljeća, zlato maslinova ulja, kao tekući dragulji pojedena vremena.
Zbog toga su ta drevna jela od plodova mora, maslina i maslinova ulja, nadahnjivala gastronome i kuhare, podjednako kao i ribare koji su se nakon uspješnog ribolova znali okupiti oko svojih lonaca na otvorenoj vatri i pripremati svoja jednostavna jela.
A uz ukusna jela od ovih bića s morskog dna kao da se vraćaju stare priče vezane uz tajanstvene i tihe ribe i glavonošce. Legende o bićima koja plivaju, brzaju ili pužu oduvijek zazornim podmorjem, pa onda ulovljena vještom rukom brzaju da se što prije suoče sa svojom sudbinom i kuhinjom, maslinama i maslinovim uljem. Reklo bi se od nastanka ovog našeg svijeta.
Pa bi se pred zadivljenim, već ovinjenim Helenima, tim slavnim pomorcima i ribarima, slatkasti miris digao iz jela od glavonožaca, maslina i riba, kao golemi krakovi nekoć jezovitog Ketosa, koji se upiru dohvatiti Andromedina i Perzejeva zviježđa.
A onda, presječeni hitrim svjetlećim kometom, kao Perzejevim mačem ili običnim kuhinjskim nožem, padaju natrag, isječeni u komade, u lonce, na gradele i naše pijate, kao iskuhane delicije ili davni stašni mit u vrelu stvarnost.